Hrvatska nogometna liga (HNL) kroz svoju povijest doživjela je nekoliko promjena u broju sudionika i formatu natjecanja. Svaki od tih formata nosi svoje prednosti i nedostatke, a rasprava o optimalnom broju klubova redovito se vraća na dnevni red nogometnih foruma, klubova i navijača. U nastavku analiziramo tri najčešće spominjana formata – s 10, 12 i 16 klubova – te raspravljamo o budućem preustroju.
HNL trenutno broji 10 klubova, što je format uveden kako bi se podigla kvaliteta lige. Svaka momčad igra protiv ostalih četiri puta tijekom sezone, što osigurava 36 kola i velik broj međusobnih susreta između najboljih momčadi.
Prednosti:
Veća kompetitivnost lige, jer su učesnici samo najkvalitetniji hrvatski klubovi.
Više susreta između najboljih momčadi, što privlači više gledatelja i sponzora (neki će kazati da se time gubi i draž samih susreta, ali široj masi manje važno) .
Stabilnost za klubove koji se mogu fokusirati na dugoročni razvoj (jedini cilj u sezoni je izbjeći 10. mjesto).
Nedostaci:
Manje prilika za manje klubove iz manjih sredina da se natječu u prvoj ligi.
Monotonija zbog čestih ponavljanja istih utakmica.
Težak opstanak za klubove s manjim budžetima zbog velikog broja zahtjevnih utakmica.
Manje igrača dobiva prvoligaški podražaj što stvara manje šanse za stvaranje budućih profesionalaca, reprezentativaca.
Sustav s 12 klubova bio je na snazi nekoliko sezona. Svaka momčad protiv ostalih igra 3 puta u sezoni, što u konačnici daje 33 prvenstvena kola.
Prednosti:
Više klubova dobiva priliku za nastup u prvoj ligi.
Veća raznolikost utakmica tijekom sezone.
Baza klubova ostaje jaka, ali više klubova iz slabijeg ešalona se može natjecati što osigurava napetu borbu za ostanak (ujedno više klubova iz lige ispada i ulazi).
Nedostaci:
Nepravilan format u kojemu se ždrijebom odlučuje tko će imati domaću utakmicu više protiv drugoga (velika stavka klubovima kada igraju protiv glavnog konkurenta).
Veći jaz između bogatijih i siromašnijih klubova.
Klubovi s dna tablice ulaze bez ambicije jer je jako teško osigurati ostanak, što utječe na podražaj svih utakmica lige.
Liga s 16 klubova je ona koja izaziva najviše oprečnih mišljenja. Neki tvrde da je Hrvatska premala za tako veliku ligu (imaju ju zemlje poput Belgije, Ukrajine, Rusije i donedavno Poljske), dok kao kontra argument se navodi kako je funkcionirala desetljećima.
Prednosti:
Veći broj klubova donosi više regionalne raznolikosti i može biti poticajno za manje sredine.
Razvoj nogometa u manjim sredinama, više prilika mladim igračima koje možda nisu zapazili skauti najvećih klubova.
Privlačnost za širu bazu navijača.
Nedostaci:
Smanjenje ukupne kvalitete lige zbog uključivanja slabijih momčadi.
Više utakmica, ali manje prvenstvenih kola (30 je premalo za moderan nogomet) .
Rizik da utakmice postanu manje zanimljive zbog velikih razlika u kvaliteti između momčadi.
Sponzorima, TV kućama, kladionicama liga postaje manje interesantna za praćenje većeg broja utakmica
Rasprave o optimalnom formatu HNL-a će se odvijati dok naši klubovi ne naprave konačno europski iskorak, a ključna pitanja odnose se na balans između kvalitete i razvoja većeg bazena igrača. Uspjesi hrvatskih klubova u Europi pokazuju da je kvaliteta lige na niskoj razini, teško je argumentirati da bi kvaliteta drastično pala povećanjem broja klubova.
Ukoliko bi se išlo na povećanje, definitivno bi trebalo krenuti s 12 timova, gdje bi se postojećima trebali priključiti veći centri s perspektivom imanja prvoligaša (Cibalia, Karlovac, Zadar). Također, liga s 16 klubova mogla bi biti dugoročno rješenje, ali samo uz jačanje financijske i infrastrukturalne podrške slabijim klubovima (što bi uključivalo intervenciju javnog sustava, nepopularno "miješanje politike u sport"). Ono što se u bližoj budućnosti doima najizglednijim je ostanak Lige 10 i preustroj 2. HNL (1. NL) u Ligu 10, pri čemu bi u njoj igrale druge momčadi najboljih klubova, a ostatak bi se popunio gore nabrojanim klubovima iz većih centara.
Bez obzira na budući format, cilj HNL-a trebao bi biti balansiranje kvalitete, kompetitivnosti, ali prije svega razvoj mladih igrača, budućih reprezentativaca, pogotovo za klubove koji nemaju perspektivu za napad na europske skupine.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Također, nezanemariv utjecaj na pad kvalitete imalo je i ukidanje drugih momčadi prvoligaša u drugom rangu natjecanja. Kada bismo i zanemarili učinak koji je to imalo na integraciju juniroskog kadra u seniorski nogomet i razvoj stručnog kadra ostaje nam jednostavan problem da je sa svakom od B momčadi nestao i po jedan, za prilike lige, vrhunski travnjak. Istini za volju, krivica zbog ukidanja B ekipa leži na klubovima koliko i na savezu, ali činjenica da su prilagodbe drugoligaškog stanja osnovan preduvjet za proširenje lige ostaje nepobitna.
Liga u kojoj se praktički svijećom mora tražiti kandidata koji bi uopće bio spreman ući u viši rang i u kojoj većina klubova otoreno odbija ambicije promocije ima većih i dubljih problema čije bi problematiziranje i rješavanje trebalo imati kudikamo veći značaj od rasprava o benefitima proširenja lige.
Ideja svakog širenja, tako i ovog, je nadgradnja postojećeg stabilnog sustava uvođenjem novih elemenata, a hrvatski nogomet još uvijek zapinje na trivijalnim propustima poput točnosti pri početku susreta ili zakazivanju termina odgođenih utakmica. Slikovito, htjeli bismo dignuti kat na kući kojoj ni statika nosivih stupova nije posve sigurna.
Na kraju, nije sve tako crno i liga je definitvno bolja nego je bila, a nadajmo se lošija nego će biti, ali vrlo je izvjesno da je pred nama dalek put do proširenja.
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/