Disclaimer: događanja u Formuli 1 pratim na svom blogu "Leclerc u zidovima" na koji se možete pretplatiti na Substacku na sljedećem linku. Svi tekstovi su besplatni. 

Zimski san Formule 1 polako dolazi svom kraju, a dojam je da je posljednja utrka u Abu Dhabiju bila prije barem godinu dana. To je svijet u kojem trenutno živimo i u kojemu se prebrzo i prelako zaboravljaju pojedini, nažalost tragični, događaji koji su obilježili posljednja dva mjeseca. Mislim, tko ih se uopće sjeća? Brzina događaja je suluda, a čovjeku preostaje ništa drugo nego usredotočiti se na ono što voli i što mu pruža neopisivi gušt.

No, ono čega se itekako svi dobro sjećamo jest mala sitnica koja se dogodila otprilike u ovo doba prošle godine kada je Lewis Hamilton potpisao za Ferrari, što me podsjetilo na pisanje teksta koji već neko vrijeme planiram. I koji nema veze s Lewisom Hamiltonom. Upravo danas su iz Ferrarija objavili prilično moćnu prvu fotografiju Lewisa u Maranellu u kojoj stoji kraj crvenog Ferrarija, dok je iza njega zgrada sa simboličnih sedam otvorenih prozora i osmim kojemu su odškrinuta vrata. Genijalan potez Ferrarijeve marketinške mašinerije koja uostalom već neko vrijeme na svoje društvene mreže stavlja kratke teaser isječke u kojima najavljuju svoju novu 1644 vozačku postavu. Osobno moram priznati da me takvi teaseri neodoljivo podsjećaju na meni omiljenu seriju Better Call Saul koja je također imala slične najave svojih epizoda i sezona.

Kako je predsezonsko testiranje na rasporedu za nešto više od mjesec dana (od 26. do 28. veljače u Bahreinu), a početak sezone datiran je na 16. ožujka s utrkom u Australiji, nekakav okvirni plan je izdati seriju tekstova s osvrtima na najbolje utrke u sezoni 2024., ocjene vozača, ocjene timova, a onda nešto kasnije i konkretnu najavu nove 75. po redu sezone Formule 1. Ima puno toga za proći, ali zašto se ne zagrijati s meni najdražih pet utrka od prošle sezone? 

Top 5 utrka 2024. godine

5. Australija

Ako niste navijač Red Bulla onda dobro znate da je godina 2023. bila prilično teška i dosadna za gledati. Ovako iz glave izdvojio bih tek jednu ultra zanimljivu utrku koja se dogodila, a to je bila ona u Singapuru kada je Carlos Sainz maestralno postao jedini ne-Red Bullov vozač koji je uzeo pobjedu. Svaka čast izuzecima poput kišnog kaosa u Zandvoortu i Monacu te godine, no ovako iz glave ne mogu se sjetiti niti jedne uzbudljive utrke osim Singapura u kojoj do praktički zadnjeg zavoja nismo znali tko će uzeti pobjedu.

Na sreću, sezona 2024. niti iz daleka nije bila takva. Doduše, ispočetka je opasno nalikovalo nastavku Red Bullove dominacije jer je Max Verstappen u prvih deset utrka uzeo sedam pobjeda, a u prvih sedam utrka imao je isto toliko plasmana na pole poziciju.

No, čak i u takvoj dominaciji s početka sezone nazirao se polagani pad Red Bullove dominacije. Nipošto Maxove, samo Red Bullove. Genijalni dizajner Adrian Newey (čiju autobiografiju How To Build a Car od srca svima preporučam) odlučio je prenijeti svoje talente negdje drugdje. U tom trenutku postao je najpoželjnija udavača u paddocku, samo da bi se mjesecima poslije saznalo kako ga je još jednom fino metnuo Ferrariju (kažem, pročitajte biografiju) i otišao u Aston Martin.

Otišao sam predaleko, ali kontekst je bitan. Utrka u Australiji pokazala je da je Red Bull napokon moguće pobijediti. Možda ne unutar cijele sezone, možda ne konstantno, ali svakako ponekad. No, što je najbitnije, postao je jasan pokazatelj da se ostatak kolone itekako približio. I upravo je to glavni razlog zašto Australiju stavljam u svojih pet najboljih utrka sezone. Drugi razlog je taj što nam iz Melbournea dolaze jedni od najljepših kadrova sezone i utrka je ujutro.

Max je startao s pole pozicije, a Carlos Sainz vozio je poput komandosa s nožem u zubima. Dva tjedna prije ležao je na operacijskom stolu zbog upale slijepog crijeva, dok ga je u Ferrarijevu bolidu zamijenio klinac Oliver Bearman koji je odvozio Veliku nagradu Saudijske Arabije. Čak je i sam nastup u Australiji bio upitan za Španjolca. Trebalo mu je neko vrijeme da se ponovno privikne na bolid uz svu bol koju donosi oporavak od operacije. No, jednom kada je ostvario P2 na startu, ne bih nazvao ludom osobu koja bi mi tada kazala da će Sainz dati sve za tu pobjedu i to iz više razloga. Prvi smo već spomenuli i vezan je uz operaciju propuštanje utrke; drugi jest taj što Sainz nije imao ugovor niti sa jednom ekipom za 2025. godinu; treći je taj što je u svakom slučaju htio pobijediti Charlesa Leclerca. 

Pobjeda Sainza donijela je pritisak na Leclercovu stranu garaže. U trenutku dok si ti Ferrarijev Il predestinato, tvoj timski kolega koji, usput, ostaje bez mjesta u Ferrariju uzima posljednje dvije pobjede za Ferrari koji je tvoja ekipa i kada bi ti trebao biti onaj koji će srušiti Maxa. K vragu, Sainz ga je pobijedio upravo u Australiji gdje je Leclerc ostvario svoj grand chalam 2022. godine, a i u 2024. godini si bio bolji kroz sve slobodne treninge dok nisi upropastio kvalifikacije. Stvari su se odmakom sezone itekako izmijenile u Leclercovu korist, ali ovaj početak sezone nije obećavao.

Pobjeda Sainza je, budimo pošteni, došla i zahvaljujući odustajanju Maxa Verstappena koje nipošto ne umanjuje zasluženo slavlje za Španjolca. Međutim, tada smo naučili da se i taj Red Bull može pokvariti, ali i da je taj isti Red Bull konačno moguće preteći u izravnom utrkivanju, što je Sainz uostalom i pokazao na početku utrke stavivši Nizozemca pod prilično jak pritisak koji je urodio plodom pretjecanjem tik prije zavoja broj 11. Slične njihove duele kasnije smo imali priliku gledati u Teksasu i Meksiku s polovičnim učinkom za Sainza. U svakom slučaju, pokazao je da je jedan od rijetkih koji se ne plaši duela s Maxom, a ponovno je potvrdio da ga je na svoj najbolji dan zaista teško pobijediti. Jedini problem je što takve dane ima dva do tri puta po sezoni. 

Sljedeće dvije utrke vratile su stvari donekle u normalu zahvaljujući uvjerljivom slavlju Maxa i Red Bulla u Japanu i Kini, ali već je utrka u Miamiju pokazala da se trend mijenja kada je svoju prvu pobjedu u karijeri uzeo Lando Norris.

4. Austrija

Znate ono kad ste u izlasku i cijelu večer pokušavate zbariti onu nesretnicu koja vam je zapela za oko samo da bi večer završila tako da se vino sašijete od kombinacije jeftinog vina i rakije sumnjive kvalitete pa porazbijate sve oko sebe, a George Russell od svih uzme tu nesretnicu koju ste zapikirali? Ni ja.

Međutim, ovako je otprilike izgledala utrka u Austriji. U ovoj priči jeftino vino i rakija sumnjive kvalitete su kombinacija McLarena i Landa Norrisa, a čitatelju prepuštam da sam procijeni tko je bolid, a tko Lando. Zanimljivo za ovu utrku jest to što je bila u pravilu užasno dosadna i sjećam se da sam gotovo zaspao u jednom trenutku, što mi se stvarno rijetko događa. Max je bio u više nego uvjerljivom vodstvu od samog početka utrke i sve je ličilo na još jednu rutinsku pobjedu.

A onda je krenulo.

U 52. krugu Max i Lando su istovremeno otišli u box, međutim došlo je do problema prilikom skidanja zadnjeg lijevog kotača na Maxovu bolidu. Za usporedbu, Norrisovo zaustavljanje u boxu trajalo je 2.9 sekundi, dok je Max bio prisiljen 6.5 sekundi pričekati na zamjenu guma, što je gotovo prepolovilo Nizozemčevu prednost koju je imao netom prije ulaska u box. Stvari su se dodatno zakomplicirale kada je u izlaznom krugu Max u četvrtom zavoju pristojno zaključao kotač i gotovo završio u šljunku. Norris se sada sasvim približio, a zabava je mogla početi.

Otprilike deset krugova trajao je živi dokaz Norrisove impotencije i neznanja u pogledu toga kako izvršiti obično pretjecanje na stazi koja ima tri DRS zone i u kojoj se praktički nemoguće odlijepiti iz DRS-a osim ako nemaš kud i kamo moćniji bolid ispod sebe. Onaj koji je imao upravo takav bolid bio je Lando Norris, a njegovo neznanje i neodlučnost bili su upravo zaprepašćujući. Znao je to i Max koji je veoma proračunato plesao na samoj granici pravila i sasvim dovoljno premještao svoj bolid za vrijeme kočenja. Ruku na srce, bilo je nekoliko prilika gdje se Norris mogao jednostavno baciti u unutarnju stranu na ulazu u zavoj broj 3, ali to jednostavno nikada nismo dočekali. Čak i u situaciji kada je Lando obišao Maxa u 59. krugu učinio je to tako da je otišao izvan granica staze. Bojažljivi Lando i McLaren odmah su vratili poziciju. Za usporedbu, u 63. krugu Max se obranio od pretjecanja također tako da je izašao izvan okvira staze. Za razliku od jadnog Landa, Max je odmah pokazao srednji prst, i svom prijatelju i pravilima, tako da nije prepustio poziciju, što je samo dodatno obeshrabrilo Landa.

Vrhunac smo doživjeli u 64. krugu kada je došlo do sudara. Max je opet natjerao Landa na pretjecanje s vanjske strane te onda prilično prljavo pomaknuo bolid prema Landu koji je već bio pokraj njega i došlo je do kontakta. Na putu prema boxu Lando je, poput onog našeg junaka koji varira u dimenziji između jeftinog vina i rakije sumnjive kvalitete i koji vreba za šankom onu nesretnicu, uništio cijelu podnicu i odustao od utrke. Max je samo zamijenio gume i završio na P5, a slučajni pobjednik postao je George Russell uzevši tako svoju drugu pobjedu u karijeri.

Dvoboj u Austriji pokazao je ne samo da je Max iznad Landa, nego da je toliko iznad Landa da ovaj nema bilo kakve šanse dobiti Maxa u bilo kakvom dvoboju, a kamoli u onome s visokim ulozima. A o tome kako se trkati protiv Maxa, ili još bolje, kako pobjediti Maxa u Austriji kao pripremu Landu za sljedeću sezonu preporučam sljedeći video.

Leclerc za to ima doktorsku disertaciju.