MotoGP: Ludilo na dva točka

Piše: Bo Fix

11.01.2025., 14:23 8 min 6

Đavo, Beštija, Atomski Mrav, Martinator, Maverik, Ajkula. Ovo nije najnovija postava Suicide Squada, ovi momci su nešto puno opasnije i žešće - MotoGP vozači. 

U javnosti ovaj sport često ima reputaciju mlađeg brata koji emulira Formulu 1 sa duplo manje točkova. Uz potencijalnu kupovinu Liberty Medije, MotoGP bi i zvanično mogao postati dio F1 porodice. Međutim, ono što mnogi ne znaju je da bi, ukoliko američka medijska kuća odradi posao kako zna i umije, MotoGP vrlo brzo mogao gađati sami tron kao miljenik publike, čak i iznad Formule 1. U ovom trenutku, osim pojedinih finesa, vjerovatno jedina ozbiljna mana ovog sporta je da ljudi jednostavno ne znaju za njega. A kad saznaju...

Adrenalin Bez Sustezanja

Ono što čini MotoGP posebnim je što riječ predah ne postoji u vokabularu takmičenja. Trke se voze u jednom dahu, inžinjeri ne mogu komunicirati sa vozačima i sve strateško-tehničke odluke na stazi donosi sam vozač. Naravno, ako ne računamo momka iz ekipe koji ima zaduženje da na startno-ciljnom pravcu pokazuje trenutnu poziciju i zaostatak u odnosu na onog ispred, entuzijastično vičući i lupajući od tablu ne bi li dao dodatni par desetinki svom vozaču.

Sport kao takav čak i u 2025. sa sobom nosi smrtnu opasnost. Fizika je neumoljiva, pa tako i pored svih mogućih zaštitnih mjera, vozači nikad ne mogu biti sigurni koliko njihove kolege na četiri točka, što rezultuje ozbiljnim povredama čije snimke ne možete gledati dva puta, a to se dešava manje-više svake godine, sa ponekad nažalost tragičnim ishodom.

Rekao bih da, čak i prije svog adrenalina i ludila, MotoGPu posebnost daje šarm ljudi koji ga čine. Za razliku od drugih u dobroj mjeri amerikanizovanih sportova, MotoGP i dalje zadržava porodični osjećaj i itekako je prisutna južnjačka vibra, što je i logično s obzirom da šampionatom dominiraju talijanske i španske ekipe uz Japance koji, iako tehnološki gube korak, nikad ne igraju prljavo.

U kom drugom sportu možete vidjeti sijede šefove najmoćnije ekipe kako u stilu nekih talijanskih karikatura prate trku sve sa gestikulacijama koje asociraju na Mussolinija iz onih naizgled komičnih klipova cirka 1937. To je toliko zabavno da kamera provede dobar dio trke fokusirana na same garaže, s punim pravom. Vrhunac se desio kad su na šefove timova prikačili mjerač otkucaja srca, pa smo tako u realtimeu imali priliku vidjeti kako se 65godišnji Davide Tardozzi bori sa mogućnosću srčanog udara, sve sa statistikom na ekranu, dok u pozadini vozači skidaju boju i deru uniformu jedan drugom s motocikla ne bi li se probili naprijed u krivini. Fantastično.

Osim vrlo ekspresivnih i interesantnih menadžera u paddocku gdje bi Helmut Marko izgledao kao samo još jedan u nizu, ozbiljan as u rukavu ovog sporta su i sami vozači, koji i čine esenciju sporta. 

Staro i Mlado

Glavna odrednica velikana u MotoGPu je od dolaska Valentina Rossija uvijek bila ista - da nemaju apsolutno nimalo respekta na stazi. Naravno, sama brzina je očito bitna, ali je daleko od dovoljnog - pitajte samo nesretnog Mavericka Vinalesa koji je psihičkom nestabilnošću protračio bogomdanu brzinu i Hall of Fame ime.

Prototip čovjeka koji ne zna šta je oprez i respekt je Marc Marquez. Često u automoto sportu vidimo kako se najbolji vozači svojih generacija s godinama prilagođavaju, pa s vremenom smanjuju intenzitet na stazi. Lewis Hamilton danas nije isto čudovište koje će vam odsjeći glavu prvom prilikom kakvo je bio u svojim počecima, Rossi je prihvatio ulogu "oca" paddocka u svojim završnim godinama, čak je i Michael Schumacher s vremenom izgubio svoju oštricu.

Ali ne i Atomski Mrav.

Kako objasniti čovjeka koji u 32. godini nakon što je osvojio sve što se moglo osvojiti i dalje ima mentalitet nekog rookieja željnog dokazivanja. Pričamo o vozaču koji je nakon osvajanja šest titula do 2020. nesretnom povredom slomio ruku do te mjere da su mu svi doktori savjetovali da uzme ozbiljnu pauzu i posveti se oporavku. Šta je on uradio? Vratio se čim prije samo da bi u 2022. opet morao na ozbiljnu operaciju te iste ruke jer je uporno padao s Honde koja ga je aktivno pokušavala ubiti* otkako je opet sjeo na nju.

* za one koji ne znaju, Honda je u zadnjih pet godina postala smrtonosna skalamerija namijenjena samo za najhrabije. Marquezov nasljednik, Joan Mir, je prošle dvije godine više vremena proveo u zraku nego na motociklu i neiskusno oko bi pomislilo da u šampionatu služi kao crash test lutka

Postoji anegdota iz Marquezovih ranih dana u Hondi gdje je na testiranju toliko padao da su inžinjeri morali intervenisati, pa su mu rekli da prestane testirati jer im je djelovalo da situacija postaje opasna po njega. Njegov odgovor? Samo mi spremite dovoljno motocikala.

E sad, vjerovatno mislite da je Španac lud - i potpuno ste u pravu.

Samo, ne pada on jer voli osjećaj šljunka pod kožom, nego zato što su zahtjevi MotoGPa postali toliko suludi da, ukoliko se borite za vrh, morate voziti na granici vlastite sigurnosti. I tu dolazimo do glavnih aktera prošlogodišnjeg šampionata.

Ljepotica i Zvijer

Da, dosta pretenciozan podnaslov, ali površinski dobro opisuje odnos dvostrukog šampiona Francesca Bagnaije i aktuelnog šampiona Jorge Martina. Prvospomenuti se često posmatra kao fini dečko koji se trka džentlmenski i uvijek ostavlja prostor na stazi, dok kalkulisano dolazi do titula. Drugi je Ghost Rider lično, manijak koji ima đavolju brzinu i trka se na instinkt bez puno obzira prema sebi i drugima.

Kao i uvijek, prvi dojam je daleko od stvarne situacije. U šašavom raspletu 2024. godine smo dobili situaciju gdje je manijakalni Martin kalkulisanošću došao do titule ispred prefirganog Bagnaije koji je divljom brzinom i padovima osvojio 11 trka i tako postao vozač sa najviše pobjeda bez da je osvojio titulu u jednoj sezoni.

Iako će mnogi ukazati na relativno česte padove glavnih konkurenata za titulu kao dokaz da nisu dostojni šampiona, meni situacija djeluje obrnuta. I jedan i drugi su, rušeći rekorde staza na kojim se trkaju, tjerali onog drugog do krajnjih granica. I gle čuda, vožnja na hiljaditinku nije baš jednostavno, pa uz koju potrošenu gumu rezultira padovima tu i tamo.

Bilo kako bilo, nakon što su Martinu usred 2024. iz Ducatija prekinuli zaruke, naš aktuelni šampion prelazi u Apriliju. To je otprilike kao je Rakitić prešao u Hajduk... 2015. Tako će sjajni Španac najvjerovatnije ostati kratkih rukava u 2025. jer Aprilija ne djeluje da ima moć da se, prvenstveno financijski, nosi sa najjačim. Sva harizma Massima Rivole ne može nadomjestiti kupovnu (ne)moć njegovih nadređenih. Kad smo već kod šampiona na skuterima...

Nije u Šoldima Sve

Znate ono kad se ukaže Randy Moss u nekim napaćenim Vikingsima, pa čini naizgled nemoguće stvari, ostavlja nas bez daha, troši svoj talent i moć samo da bi na kraju sezone to rezultovalo jednim velikim ništa? To je otprilike Fabio Quartararo na Yamahi od 2022. Naširoko smatran jedinim (do dolaska Pedra Acoste) legitimnim nasljednikom mitskih vanzemaljaca*, Francuz talijanskog imena i bečkih manira je uzeo titulu 2021. godine, i već tad su svi znali da je on taj. Međutim, odbijanje japanskih proizvođača da prate zahtjeve modernog MotoGPa ih je bacilo u zaostatak iz kog se dan-danas vade.

*grupa vozača koju čine Dani Pedrosa, Jorge Lorenzo, Casey Stoner, Valentino Rossi i Marc Marquez

Osim toga što je ubica dječjeg lica na stazi, Quartararo je i najveća medijska zvijezda van Marqueza i neko ko ima prirodnu harizmu da privuče ljude na svoju stranu. U najtežim trenucima je produžio ugovor sa Yamahom za ozbiljnu lovu, ali nezadovoljstvo iz Francuza djeluje da ključa, i 2025. bi mogla biti prekretnica za njegovu daljnju karijeru.

Iako se ovaj tekst dotakao par najpopularnijih tema, ovaj sport je nepresušan izvor inspiracije. Pa bi se moglo pisati o fascinantnoj porodici Gresini. Mogli bi spomenuti neukrotivog i nepouzdanog, ali ipak izuzetno zanimljivog Marca Bezzechija. Dalo bi se prisjetiti i Rossija koji po podcastima šalje otrovne strelice u smjeru Marqueza, ili drami koja je izazvala raskol svjetova 2015. Ali otom potom, sezona je daleko, a tema je napretek.

Za komentiranje trebaš biti prijavljen. Prijava Registracija

6 replika

  1. brane.arbanas
    • 17.01.2025., 13:08
    Još jedan odličan tekst, pohvala i za vikings referencu! 😁
    0
    0
    0
  2. Puvlin
    • 13.01.2025., 20:41
    Odličan tekst i veselim se budućim nastavcima. Uvijek je lijepo čitati (i slušati) kada ljudi strastveno pišu o nekoj temi, makar to bilo i pranje rublja, a kamoli neće bit kada je riječ o ovom luđačkom sportu. Živio!
    1
    1
    0
  3. BiH
    Bo Fix
    • 11.01.2025., 22:45
    Molba da se i ovo obrise zbog istog tehnickog problema kao drugi tekst
    0
    0
    0

Novi komentari Više

Novo na kanalu Otvori

Top 10

Tribina.hr portal

Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!

Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.

Social