5 godina. Točno toliko je prošlo otkako je Hrvatska zadnji put bila u borbi za medalju na nekom velikom natjecanju. Od Stockholma 2020. prošla su 2 svjetska prvenstva, 2 europska prvenstva i 2 olimpijska turnira (na jednom nismo sudjelovali). U tih 6 turnira najbolji plasman ostvaren je na Euru 2022. gdje smo zauzeli 8. mjesto. Što onda očekivati od ovog prvenstva?
Na posljednjih 5 velikih natjecanja Hrvatska je zauzela redom 15., 8., 9., 11. i 9. mjesto. U tih 5 godina nijedan izbornik nije vodio Hrvatsku duže od 2 prvenstva.
Hrvoje Horvat je vodio Hrvatsku u kvalifikacijama za OI (nesretno ispadanje za 1 gol zbog lošijeg omjera u trokutu s Portugalom i Francuskom), na jednom Euru kojeg su obilježili izostanci zbog korona krize (8.mjesto), te na Svjetskom prvenstvu 2023. gdje smo bez četvrtfinala ostali zbog poraza od Egipta koji je bio 4. na OI i neriješenog rezultata protiv Danske koja je kasnije bila svjetski prvak što nam govori da Hrvatska nije ispala baš od bilo koga. Ipak, nakon prvenstva Horvat dobiva otkaz, što zbog rezultata, što zbog lošeg odnosa s javnošću (prepirke s Petrom Metličićem i nepoštivanje novinarke). Za vrijeme njegova mandata vidljivi su određeni pomaci u igri u odnosu na SP 2021.; isprofilirali su se neki igrači poput Martinovića, Lučina i Glavaša, a prve minute na golu dobio je Dominik Kuzmanović.
Međutim, struka je procjenila da Hrvatska treba novog izbornika za kojega je imenovan Goran Perkovac. Perkovac je pokazao da gaji drugačiji stil od Horvata; igralo se bez izmjena obrana-napad što je doprinijelo nešto bržoj igri, a ozbiljnije minute u reprezentaciji dobili su Srna i Klarica koji su pružili neke dobre partije, međutim za više od toga potrebno je više reprezentativnog iskustva. Upisane su pobjede protiv Španjolske i Njemačke, remi s Austrijom te porazi od Francuske, Mađarske i Islanda. Nijedan od tih poraza se ne može okarakterizirati kao debakl jer su sve utakmice bile "na nož"; najteži poraz upisan je protiv Islanda gdje smo raspadom u zadnjih 10-ak minuta izgubili 5 razlike.
Upravo ti porazi doprinijeli su tome da već nakon jednog prvenstva Perkovac dobije otkaz, a na njegovo mjesto postavljen je svjetski stručnak Dagur Sigurdsson.
Zlatna riječ "kontinuitet"
Sigurdsson je poveo reprezentaciju prvo u kvalifikacije za OI koje je uspješno odradio unatoč samo 3 dana priprema. Nakon toga uslijedile su Igre na kojima je Hrvatska pobjedila Japan i Njemačku, međutim upisani su porazi od Švedske, Slovenije i Španjolske. Upisani su porazi od redom odličnih svjetskih reprezentacija, što samo po sebi nije tragedija. Vidljive su neke manjkavosti koje se daju popraviti, međutim za sve to potrebno je određeno vrijeme jer nijedan trener ne može u 20ak dana prenijeti svoje ideje na momčad, a kamoli 2 tjedna priprema koliko je imao npr. Perkovac.
Čisto za usporedbu, slovenski izbornik Uroš Zorman je preuzeo njihovu reprezentaciju 2022. nakon što su na Euru te godine ispali u 1. fazi porazima od Danske i Crne Gore i zauzeli 16. mjesto. Na SP-u 2023. zauzeli su 10. mjesto, na sljedećem Euru na 6. mjestu. Pobjeđivali su, ali i gubili od redom odličnih reprezentacija te su ispadali u istim fazama kao i Hrvatska. Zorman je ostao na klupi Slovenije te su na OI ostvarili odličan uspjeh plasiravši se u polufinale gdje su na kraju izgubili od Danske i Španjolske za gol zbog čega su ostali bez medalje.
Hrvatska nema trenera kao što je Sigurdsson
Kontinuiranim radom pod jednim izbornikom Slovenija je uspjela doći do velikog uspjeha unatoč tome što po igračkom kadru ne spada u svjetske velesile. U istu kategoriju kao Slovenija može se svrstati i Hrvatska. Godine kada je Duvnjak bio u top 3 na svijetu su prošle, kao i Cindrićeve najbolje godine u Barceloni i Kielceu. Potencijala ne nedostaje te je sada potrebno raditi s igračima kao što su Lučin, Srna, Klarica i Načinović koji pokazuju da bi mogli postati vrhunski igrači (uz Jelinića, Mandića, Šoštarića i Glavaša koji su već dokazani). Upravo zato Hrvatskoj je potreban trener kao što je Sigurdsson. Jedino kontinuiranim radom s vrhunskim trenerom možemo razvijati igrače i nadoknaditi nedostatke koje imamo. Nažalost, Hrvatska svog trenera s takvim imenom jednostavno nema (trenutno se duo Nikolić-Čupić čini dosta interesantan). Međutim, nije strani izbornik loša stvar jer mnoge europske zemlje imaju strane trenere. Možemo za primjer uzeti Njemačku, koja ima najjaču ligu na svijetu, pa im je trener Islanđanin Gislason.
Cilj je četvrtfinale
Hrvatska već 5 godina nije igrala završnicu nekog velikog natjecanja, a štoviše u svim sljedećim natjecanjima uspjela je samo jednom ući u najboljih 8. Otkako je na snazi novi format svjetskog prvenstva gdje knock-out faza kreće od četvrtfinala Hrvatska nijednom nije bila u četvrtfinalu. U zadnje 3 godine promjenila su se 3 izbornika. Ovo je drugo veliko natjecanje sa Sigurdssonom na klupi, ali i zadnje za Domagoja Duvnjaka u reprezentativnom dresu. Igra se na domaćem terenu što bi trebao biti veliki vjetar u leđima našima, a Duvnjaku posebna motivacija da se oprosti u stilu. Obzirom na suparnike koji nas potencijalno čekaju može se reći da je ždrijeb bio dobar jer su izbjegnute najveće reprezentacije poput Španjolske, Švedske, Francuske i Danske. Međutim, tko s obzirom na sve što se događalo u zadnje 3 godine može reći da će Hrvatska pobjediti Sloveniju, Island i Egipat? Upravo zbog toga svega četvrtfinale bi trebalo biti cilj za ovo prvenstvo. U četvrtfinalu nas jedna pobjeda dijeli od sudjelovanja u završnici prvenstva u kojoj je sve moguće, pa i to da se Duvnjak okiti medaljom za kraj i uveliča jednu od najboljih karijera u povijesti ovog sporta.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/