Gorica je ekipa koja igra svoju sedmu sezonu u nizu u HNL-u. Bilo je fantastičnih sezona, bilo dramatičnih sa filmskim izbjegavanjem ispadanja, a utisak je da najgore tek slijedi. Barem ako se strategija kluba ne promijeni.

Gorica je bila pravi hit kada je ušla u ligu. U prve tri sezone, ekipa je završavala na petom mjestu i pravila sjajne izlazne transvere. Sve je djelovalo kao jedna prelijepa bajka, ali onda je došlo do pada. Pad je na trenutak bio zaustavljen ali je utisak da će on tek da se desi u budućnosti ako se nešto promijeni.

Sportski direktor je funkcija koja je potcijenjena u HNL okvirima. Saša Bjelanović je trenutno najdugovječniji na toj poziciji a vjerovatno i najškolovaniji za istu, pogotovo nakon odlaska Bota iu Osijeka. Vitali je kratko u Hjaduku da bi se o njemu moglo govoriti nešto više. Sa druge strane, imamo klubove poput Varaždina i Gorice koji faktički nemaju sportskog direktora nego se trener bavi transferima.

Tako nekada nije bilo barem u slučaju Gorice. Mindaugas Nikoličius je bio zadužen ua transfer politiku ekipe nakon što je Gorica ušla u ligu. Osnovna stvar u radu Nikoličiusa je bila ta da ima dugoročni plan. Ako bi nekoga namjeravao prodati, već je imao spremnu zamjenu. Dobar primjer za to je Hrvoje Babec, gdje je već postojala zamjena u vidu Jurice Pršira.

Međutim, odlaskom Nikoličiusa, nastali su problemi. Neko vrijeme je klub živio na temeljima Nikinog rada, ali kad tad su morali nastati problemi. Jednostavno, Gorica je klub koji živi od toga da prodaje igrače i tako ostvaruje dobar dio priliva novca za sam budžet kluba. Ako toga nema, teško je stvoriti konkurentnu ekipu.

Za vrijeme Nikoličiusa dovođeni su igrači poput Endiaja, Atijemena, Lovrića, Čabraje, Špikića. Neki su bili plod sjajnog skautinga, a neki su dolazili kao ''otpatci'' iz Dinama ili Hajduka. Kako god, Gorica im je davala šansu, te je na kraju na njima zarađivala novac. Od tog novca, formirao bi se dobar dio budžeta i klub je bio stabilan.

Međutim, sve je to palo u vodu odlaskom Nike. Mario Brkljača preuzeo je ulogu sportskog direktora. Ako se gleda njegov period u Gorici, može se reći da je bilo više sreće nego pameti. To da je Dinu Štigleca doveo tako što ga je sreo u tržnom centru i shvatio da je Štiglec slobodan igrač, dovoljno govori o ''ozbiljnosti'' rada. Sa druge strane, prestalo je razvijanje i prodaja vani mladih igrača. Faktički i Fruk koji je prodat u Rijeku je zaostavština Nikoličiusa.

Takođe, svi se sjećamo sezone 22/23 i kako je izbjegnuto ispadanje. Brkljaču je pomazila sreća da dovede Željka Sopića za trenera. Ono što je Sopić uradio u proljetnom dijelu te sezone je impresivno. Sa druge strane, Sopićev dobar rad prikrio je i tadašnje Brkljačine brljotine jer dva izuzetno važna igrača u borbi za opstanak (Bralić, Fučak za kojeg i sam Sopić kaže da je uz Fruka ključ opstanka) bili su na pozajmici. Dakle, išlo se na instant varijantu koja je donijela opstanak ali dugoročno ništa nije riješila.

Mario Brkljača je iz Gorice otišao tokom ljeta. Iza sebe je imao četiri prelazna roka a faktički je minimalno toga uspio prodati. Neke pare je uzeo na Mitroviću ali ni priblično nije iskoristio potencijale kao što su Endokit, Pršir, Krizmanić. Sa druge strane, urušio je reputaciju kluba. Prije su takozvani otpatci iz Dinama i Hajduka vrlo rado birali Goricu. Sada je Lokomotiva u mnogo boljem položaju a s obzirom na rad Marija Kovačevića, Slaven ima perspektivu takođe da bude ispred. Varaždin isto vjerovatno već jeste ispred. 

Šta to zapravo znači ? Nikada svi u Dinamu i Hajduku ne mogu dobiti pravu šansu. Uvijek će biti Špikića, Pršira, Čabraja, Kalika. To što nisu na prvu uspjeli u Dinamu ili Hajduku ne znači da nisu kvalitet nego samo se nisu u datom trenutku uspjeli nametnuti. Te igrače ko dobije od ''manjih'' klubova ima priliku da u budućnosti uzme veliku lovu za HNL okvire na njima a u suštini ne gubi mnogo. Gorica je tu mnogo pala i u budućnosti će jako teško kupiti neke Pršire, Kalike, Špikiće. Mnogo prije će to raditi Varaždin koji je uradio sjajan posao sa Šegom a kako stvari stoje Mate Antunović bi mogao biti sledeća takva priča ili barem pokušaj takve priče.

Dakle, od toga da se radilo planski, da je jedan igrač bio u izlogu za prodaju a drugi već čekao da ga zamijeni, od toga da si ima primat kada je dovođenje mladih igrača iz Dinama i Hajduka u pitanju, došao si do toga da nema šinkakav plan i da sve radiš u cilju pukog preživljavanja. 

Sanderlend je tako raido u Premijer ligi, odolijevao par godina da ispadne a onda kad je ispao, ekspresno se spustio do trećeg ranga. Neće biti nikakvo čudo ako Gorica doživi isto kroz par godina, ukoliko se nešto ne promijeni.

A utisak je da neće ni sada. Gorica je za sada dovela Slavka Bralića i Antu Ercega kao slobodne igrače. Obojica iskusni i kvalitetni, to niko ne spori. Ali realno, sve to pokazuje da se Gorica ne pomjera i da sve i dalje radi u cilju pukog preživljavanja. Neki se zavaravaju jer ulazi strani kapital u klub. Pa dok je Nikoličius bio sportski direktor klub nije imao ne znam kakve pare, ali je ima sistem i jasan plan i program transfer politike.

Sada to nema, klub polako gubi identitet. Sve je manje igrača na kojima klub može zaraditi. Utisak je da se propustila prilika za iskorak Pršira, Krizmaniću ističe ugovor pa je možda jedini Endokit koji može neke solidnije novce donijeti. A opet, on izlazi iz teške povrede i sigurno mu je kroz to u očima potencijalnih kupaca opala vrijednost.

Dakle, pred Goricom je tmurna budućnost. Rad kakav klub ima otkako je otišao Nikoličius neće donijeti dobre stvari. Preživljavati možeš neko vrijeme, ali bez jasnog plana dugoročno ne možeš opstati u ligi kao što je HNL.

Jer i aparati drže pacijenta koji je u teškom stanju, jedno vrijeme u životu, ali dođe trenutak kada ni aparati više ne mogu pomoći.....