Prvenstvo je pred vratima: Možemo li rukometu vratiti staru slavu?

Piše: Noa

04.01.2025., 13:44 7 min 4

Nakon 7 godina veliko rukometno natjecanje se vraća u Hrvatsku koja će uz Dansku i Norvešku od 14. siječnja do 2. veljače biti domaćin Svjetskog rukometnog prvenstva. Nakon godina razočaranja još jednom imamo priliku vratiti rukometu staru slavu. Koliko je to realno očekivati?

Hrvatska rukometna reprezentacija posljednji put je bila domaćin velikog natjecanja 2018. godine. Tada su se povratkom Line Červara vratila i neka tada dobro poznata imena poput Vorija, Čupića i Kopljara, ali nažalost nismo mogli dalje od 5. mjesta. Danas je situacija nešto drugačija. Od one reprezentacije od prije 7 godina ostali su samo Duvnjak i Cindrić, a na scenu su stupili neki mlađi igrači koji bi trebli biti nositelji igre.

 

Sastav i forma su solidni, može li kvalitetan stručnjak presuditi?

Na vratarskoj poziciji neupitan starter je Dominik Kuzmanović koji je po postotku obrana 3. vratar njemačke Bundeslige. Njemu će Sigurdsson vrlo vjerojatno pridodati Ivana Pešića koji sjajno brani u Nantesu, dok će u pričuvi čekati još jedan bundesligaški vratar Matija Špikić.

Matej Mandić će zbog ozljede nakon već dobro poznatog incidenta iz svlačionice Zagreba propustiti ovo prvenstvo, ali njegov rođak i prezimenjak David će nakon godina ozljeda i propuštanja reprezentativnih akcija napokon biti na raspolaganju izborniku. Uz njega će na lijevom krilu biti i Jelinić koji se etablirao u mađarskom Szegedu. Na drugoj strani očekujemo Maria Šoštarića, prvog strijelca Lige prvaka i Filipa Glavaša koji je ove polusezone pružao dobre predstave u dresu Zagreba.

Na poziciji pivota je najveća gužva. Uz Šipića, Grahovca i Načinovića koji su bili i u Parizu, tu su još Šimić i Šušnja. Dojam je da će Sigurdsson ovdje tražiti nova rješenja jer sredina obrane s Načinovićem i Grahovcem nije najbolje funkcionirala na Olimpijskim igrama. Šimić u Bundesligi pokazuje da bi mogao biti koristan reprezentaciji, dok je Šušnja u Wisli isključivo zadužen za obranu. Šipić je napadački naš najbolji pivot, ali obrambeno nije na najvišoj razini, za razliku od Načinovića i Grahovca koji često imaju problema s realizacijom i upitno je koliko mogu donijeti u napadu.

Na desnom vanjskom smo jako dobro pokriveni. Martinović je ove sezone zabio više od 100 golova u Bundesligi, Klarica je ponajbolji igrač Zagreba, a Maraš u Tatabany igra sve bolje. Na poziciji razigravača tu je naš kapetan Duvnjak koji se nakon prvenstva oprašta od reprezentativnog dresa. Posebno veseli njegova forma s obzirom na to da igra najbolju klupsku sezonu još od 2020. Uz njega izbornik će još moći računati na Cindrića koji se nakon epizode u Bukureštu vratio na najvišu klupsku razinu transferom u Veszprem te na Pavlovića i Češka koji su zalog za budučnost i od kojih ne bismo trebali imati prevelika očekivanja.

Najviše problema imamo na lijevom vanjskom. Već godinama, još od Blaženka Lackovića, ne možemo pronaći čovjeka koji će biti starter i nositelj igre u oba smjera. Pokušavali smo igrati s "dva mala", pa s Mamićem, Lučinom, Srnom, Šarcem, ali do sada nismo imali prevelikih uspjeha. Isti igrači su i sada, s izuzetkom Šarca, na popisu, ali nijedan od njih nije u najboljoj formi. Ostaje za vidjeti za koju kombinaciju će se izbornik odlučiti na ovoj, uz pivota, najizjednačenijoj, ali i najslabijoj poziciji reprezentacije.

Od Sigurdssona zapravo očekujemo najviše. Radi se o ponajboljem svjetskom stručnjaku kojem je ovo treće veliko reprezentativno okupljanje nakon Kvalifikacija za OI pa onda i samih Igara. U posljednjih godinu dana mogli smo vidjeti neke dobre ideje, ali smo vidjeli i da probleme poput stabilnosti obrane i povratne trke nije uspio riješiti. Njegova uloga bi ovdje mogla biti ključna jer mora pronaći dva visoka, snažna, ali i inteligentna igrača koji mogu držati sredinu obrane poput Gojuna i Muse u najboljim danima. Isto tako, Sigurdssonov cilj je raditi što manje promjena obrana - napad. U tom smjeru ide i izostanak Mihića te pozivanje Mandića i Jelinića koji mogu vrlo kvalitetno odigrati na poziciji 5 u obrani pa čak i prednjeg u 5-1. Pred izbornikom i njegovim stožerom je veliki zadatak u posljednjih 10 dana priprema riješiti sve navedene probleme jer nacija koja rukomet prati samo mjesec dana u godini, očekuje medalju.

 

Ždrijeb je dobar, ali i drugi igraju rukomet

Na prvi pogled nekome tko ne prati previše rukomet, ždrijeb je sjajan. U skupini nema nijedne europske reprezentacije. Tu su Bahrein, Argentina i Egipat, dok nas u drugom krugu čekaju Island i Slovenija.

Iako Bahrein i Argentina djeluju egzotično, radi se o dobrim reprezentacijama. Bahrein je uvijek pri vrhu u Aziji u kojoj vodi velike bitke sa Sigurdssonovom bivšom momčadi - Japanom. Ne radi se više o divljoj reprezentaciji, već o ekipi koja vjeruje da će u skorijoj budćnosti moći pobjeđivati one najbolje. Argentina je pak prvak Južne Amerike, bili su i na Olimpijskim igrama i unatoč izostancima braće Simonet neće biti jednostavan protivnik.

Egipat je potpuno druga priča. Riječ je o superkvalitetnoj reprezentaciji koja je iskoristila velika tamošnja ulaganja u ovaj sport, dijelom potaknuta činjenicom da je Egipćanin Hassan Moustafa predsjednik Svjetske rukometne federacije već više od 20 godina. Što se tiče sastava, tu su ponajbolji svjetski desni vanjski Yahia Omar, kao i bivši igrač Barcelone Ali Zein. Većina igrača igra u Europi, a jedini značajniji izostanak je onaj Veszpremovog Yahie Elderee koji je ozlijeđen. Objektivno, Egipat spada u top 7 svjetskih reprezentacija i naša eventualna pobjeda u toj utakmici bi nam otvorila vrata četvrtfinala.

 

Očekivanja su šarolika, istina je negdje u sredini

Javnost se polako sprema za veliko natjecanje. Rukomet u Hrvatskoj od veljače do prosinca spava zimski san i budi se samo u siječnju. Očekivanja navijača i jednog dijela medija su šetnja do polufinala pa borba za medalje s Francuzima i Skandinavcima. Drugi pak smatraju da će Hrvatska podbaciti na ovom natjecanju i da ćemo ove godine svjedočiti zabijanju posljednjeg čavla u lijes hrvatskog rukometa.

Istina je negdje između. Hrvatska ima solidnu ekipu koja svojom najboljom igrom može pobijediti svakoga, ali u pojedinim trenutcima može i izgubiti od svakoga. Naši igrači često ne igraju u kontinuitetu na najvišoj razini, već upadaju u crne rupe koje u konačnici dovode do osvajanja sedmih, osmih i jedanaestih mjesta. Glavni zadatak stožera, ali i samih igrača je poraditi na tom kontinuitetu igara jer nas u suprotnom ponovno očekuje veliko razočaranje.

Domaći teren je velika prednost, ali i pritisak. Treba biti realan i reći da nam je rukomet u padu i da je ovo velika prilika da ga napokon vratimo na staze stare slave. Eventualna medalja proširuje bazen mladih igrača, povećava broj djece u rukometu i postavlja dobre temelje za bolju budućnost. S druge strane, novi podbačaj bi produbio krizu i pokazao da trenutno, a vjerojatno i u bližoj budućnosti ne pripadamo u sam vrh svjetskog rukometa. Potencijala imamo, samo je pitanje kako ćemo ga iskoristiti. Nada umire zadnja...

Za komentiranje trebaš biti prijavljen. Prijava Registracija

4 replike

  1. Run 'n' gun bez oružja
    • 07.01.2025., 15:23
    Pohvale za super tekst. Misliš li da su Karačić ili Vistorop trebali biti u ovom rosteru reprezentacije umjesto Ivana Pavlovića? Da se razumijemo, Pavlović definitivno ima potencijala postati reprezentativni srednji vanjski, ali po meni je suludo da je on, koji je trenutno 3. srednji vanjski Zagreba iza Bialiauskog i Kavčiča (čisto za usporedbu postigao je 10 golova u ligi prvaka prema Sofascoreu), zaslužio mjesto ispred Karačića koji ima podosta godina, ali je prvi srednji vanjski u Kielceu (24 gola u ligi prvaka prema Sofi) i Vistoropa koji igra u Eisenachu koji je 8. momčad Bundeslige (61 gol u 15 utakmica Bundeslige prema njihovoj službenoj stranici). Misliš li da je Sigurðsson tako odabrao jer nam nedostaje brzine na srednjem vanjskom, ili su u ovom slučaju veliku ulogu imali tzv. "šaptači" koji žele da se Pavlović lakše probije i proda iz Zagreba? 
    2
    2
    0
    • Noa
      • 07.01.2025., 17:56
      Prije svega, hvala na pohvali. Što se tiče popisa, mislim da je Pavlović trebao biti tu, ali samo na širem popisu, a ne u samom sastavu za prvenstvo. Mislim da je zasad pokazao potencijal, ali se nije dovoljno dokazao da bude nositelj reprezentacije. Karačić je tu trebao dobiti prednost, ali mislim da mu Sigurdsson nije želio obećati minute i da ga zbog njegovih godina i eventualnih problema u svlačionici (iako Karačić nikad nije bio problematičan) nije zvao u reprezentaciju. Sigurdsson je po meni morao odabrati dvojicu između Duvnjaka, Cindrića i Karačića jer mislim da bi oni trenutno teško svi zajedno funkcionirali u sastavu. Karačić i Cindrić ne igraju obranu, a Duvnjaka i Karačića su stisnule godine. Možda ga se moglo pozvati pa vidjeti koliko je spreman i tek onda odlučiti tko će ići na prvenstvo. Što se tiče Vistoropa, gledao sam neke njegoce utakmice i moram priznati da nisam impresioniran. Potencijala ima, ali sve je to tu negdje u razini s Pavlovićem, možda je Pavlović malo brži. A šaptači su vjerojatno više tipovali na Češka koji na ljeto dolazi u Zagreb i za kojeg oni žele da se predstavi javnosti. Mislim i nadam se da Češko neće biti u konačnom sastavu jer trenutno time ne može profitirati ni on ni reprezentacija. U budućnosti bi mogao biti koristan.
      1
      1
      0
    • Run 'n' gun bez oružja
      • 07.01.2025., 19:22
      @Noa Nema na čemu. Slažem se s velikom većinom stvari koje si rekao. Pitanje je kako bi Karačić, Duvnjak i Cindrić funkcionirali zajedno. Najvjerojatnije bi Duvnjak bio prebačen na lijevog vanjskog (što se i prije događalo) ili bi netko ostao prekobrojan (Karačić ili Cindrić). Što se tiče neigranja obrane Cindrića i Karačića mislim da to ne bi bio preveliki problem jer imamo Jelinića i Mandića koji igraju petog pa se Cindrića i Karačića može "sakriti" na šestici (iako i šesticu treba znati odigrati). Što se tiče Vistoropa, ne ulijeva ni meni previše povjerenja, ali ima nekakav kontinuitet utakmica (za razliku od Pavlovića) i pokazao se ako ništa u Zagrebu pa bi po meni Vistorop tu bio ispred. Dijelim mišljenje da Ćešku nije mjesto u konačnom popisu. Brine me pomalo takav potez jednog trenera kao što je Sigurdsson jer sam mislio da on neće dopustit da mu šaptači govore koga da pozove.
      1
      1
      0
  2. Everton FC
    Mikel Argeta
    • 05.01.2025., 22:40
    Nažalost kako je Cibona presudila hrvatskoj košarci tako će Zagreb rukomet jer liga kojoj svake godine jedan klub uzme titulu i koja nema dostojne protivnike nikako ne može ništa dobro donijeti
    1
    1
    0
Tribina.hr portal

Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!

Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.

Social