Navijači Rijeke vole se predstavljati kao borci protiv nepravde, usamljeni ratnici protiv sustava, "sami protiv svih". No, kada ogolimo tu priču, ostaje samo frustracija i osjećaj manje vrijednosti. Rijeka nikada nije bila neprijatelj sustava – bila je njegov korisnik. Svi njeni uspjesi dolazili su iz Zagreba, a njezina mržnja prema Hajduku samo je odraz nemoći pred činjenicom da je u vlastitom gradu uvijek u drugom planu.
---
Povijest Rijeke kao kluba koji se "sam bori" protiv moćnijih raspada se čim pogledamo stvarne odnose u hrvatskom nogometu. Svaki značajniji uspjeh Rijeke povezan je s Dinamom.
Osvojena titula 2017.? Dinamo bio u fazi tranzicije i "prepustio" naslov.
Kupovi i Superkupovi? Posudbe, suci, "slučajne" odluke.
Stabilnost kluba? Financijska pomoć iz Zagreba i izbjegavanje sudbine Osijeka, Hajduka ili nekadašnje Cibalie.
Sustav koji je Rijeci omogućio osvajanje trofeja isti je onaj koji Hajduku godinama podmeće nogu. Ipak, umjesto da svoj bijes usmjere prema pravom izvoru problema, frustrirani navijači Rijeke odabrali su Hajduk i njegovog najboljeg igrača za glavne mete svoje mržnje.
---
Jedna od najvećih frustracija malobrojnih riječkih navijača jest činjenica da je Rijeka oduvijek bila grad Hajduka. Kad se igra u Rijeci, tribine su bijelo-plave samo na papiru, dok se u stvarnosti ori "Hajduk živi vječno". U kafićima, na ulicama, u školama – Hajduk je uvijek bio prisutan.
To ih boli. Zato svaki uspjeh Hajduka doživljavaju osobno, zato histerično napadaju sve što ima veze s Bijelima. Znaju da nikada neće imati tu strast, tu privrženost, tu masovnost.
---
Otkad se Livaja vratio u Hajduk, Rijeka i njezini medijski sateliti ne propuštaju priliku da ga omalovaže. Smeta im njegov talent, njegova strast, njegova povezanost s Torcidom. Smeta im što se Hajduk s njim vratio u ozbiljne nogometne priče, a Rijeka polako nestaje s mape.
Od govora mržnje na stadionima do prljavih pokušaja diskreditacije preko medija, Rijeka je uložila nevjerojatnu količinu energije u napadanje jednog igrača. Zašto? Jer utjelovljuje sve ono što Rijeka nikada neće biti – institucija, simbol i razlog zbog kojeg navijači žive za svoj klub.
---
Dok se Mišković u javnosti predstavlja kao "nezavisan igrač", njegova uloga u HNS-u priča drugu priču. Godinama je bio ključna figura u sustavu koji je pogodovao Dinamu i držao Hajduk pod kontrolom.
Kako je Rijeka uvijek imala "sretne" sudačke odluke?
Kako su njezini dugovi i financijski problemi nestajali bez posljedica?
Kako se njezini interesi uvijek nekako usklade s onima vrha HNS-a?
Rijeka nikada nije bila stvarna alternativa Dinamu, već njegov korisni saveznik. Hajduk je bio i ostao jedini pravi rival, jedina stvarna prijetnja hegemoniji Zagreba.
---
Navijači Rijeke vole se zavaravati da su sami protiv svih, ali prava istina je da su sami protiv stvarnosti. Neprijatelj nije Hajduk. Neprijatelj je osjećaj vlastite nebitnosti u gradu koji nikada nije bio njihov.
Hajduk će i dalje imati više navijača u Rijeci nego Rijeka. Livaja će i dalje biti bolji igrač nego bilo tko u njihovoj momčadi. Rijeka će i dalje biti samo alat u rukama moćnijih. I zato će se njihova mržnja samo povećavati – jer istina boli više od poraza.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Hvala
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/