Već neko vrijeme, ljeta u Kataloniji su poprilično turbulentna. Osim što je to doba godine kada su u spomenutoj španjolskoj pokrajini temperature zraka najviše, to je i vrijeme kada se u njezinom daleko najvažnijem sportskom klubu – nogometnom klubu Barceloni – sumiraju dojmovi netom odigrane sezone i uvelike kreću realizirati planovi za iduću.

Zadnjih godina to nije nimalo lak zadatak. Kako je svima već dobro poznato, Barcelona duže vrijeme muku muči s financijskim fair playom nametnutim od strane La Lige što joj značajno otežava nova investiranja u momčad i provođenje željene kadrovske politike. Okovi financijskog fair playa postajali su sve teži i Barcelona se u jednom trenutku našla u svojevrsnom limbu između visokih rezultatskih ambicija kakve taj povijesno uspješan klub standardno gaji i nove realnosti koja je uvelike posljedica novih financijskih ograničenja.

To je na svojoj koži najbolje osjetio Xavi Hernandez. Legenda kluba i mladi trener koji je klub preuzeo u jeku najveće krize kada se nalazio na devetom mjestu prvenstvene ljestvice, stabilizirao ga, uspješno inkorporirao nove mladiće iz La Masije koji bi po svemu sudeći trebali biti baza Barcine momčadi u budućnosti te mu donio titulu La Lige nakon 4 godine posta dobio je otkaz. Otkazu su kumovali djelomično nešto lošiji rezultati nakon šampionske sezone, a djelomično Xavijeve nesmotrene izjave o samom stanju u klubu, no zaključak je ostao isti. Bez obzira u kakvom stanju bio klub, od njega se očekuje uvijek borba za sve najvažnije trofeje. Ukoliko se to ne ostvari, trener je taj koji prvi nastrada.

U takvom okruženju najvećeg mogućeg pritiska novi trener postao je Hansi Flick. Njemački trener koji se najviše proslavio u Bayernu u onoj famoznoj korona sezoni kada je osvojio sve što se moglo osvojiti. Međutim, iduće sezone nakon ispadanja od PSG-a u četvrtfinalu Lige prvaka i svađe sa sportskim direktorom Hasanom Salihamidžićem oko nekih kadrovskih pitanja napustio je klub i ubrzo preuzeo njemačku reprezentaciju s kojom nije imao pretjeranog uspjeha ispavši u skupini na Svjetskom prvenstvu u Kataru.

Uvjeti na novom poslu bili su daleko od idealnih. Osim uobičajenih propitkivanja njegovog trenerskog stila i uklapa li se on u Barcin poznati DNK, Flickov početak u novom klubu dodatno je otežan skromnim prijelaznim rokom. Osim Paua Victora koji je u klub došao na malu vrata, jedini koga se moglo smatrati pojačanjem bio je Dani Olmo, njihov davno izgubljeni biser iz La Masije kojeg su ipak nekako uspjeli registrirati. Tako je Barcelona ušla u novu sezonu s nekoliko kadrovskih upitnika – bez pravog zadnjeg veznog, sa stoperom na poziciji desnog beka te bez pretjerano velike rotacije na bekovskim i krilnim pozicijama.

Napadačka mašinerija

Stoga, nakon svih tih početnih turbulencija, bilo je zanimljivo prebaciti fokus na travnjak i vidjeti kako izgleda ta nova Flickova Barcelona. U sezonu se ušlo bolje od svih očekivanja – u prvih sedam utakmica La Lige upisano je svih sedam pobjeda, a u Ligi prvaka su doživjeli samo jedan poraz, i to od Monaca u utakmici u kojoj su imali igrača manje praktički od samog početka utakmice. Nakon takvog goropadnog ulaska u novu sezonu jasno se vidio napredak u odnosu na prošlu.

Generalno, napadački stil se nije puno promijenio. Barcelona je postala malo okomitija i brža, posebice u prvoj fazi izgradnje igre. Od stopera se traži brzi prijenos lopte do veznih igrača, ali jednom kada lopta dođe u veznu liniju, Barcelona kao i prije nastavlja sa strpljivom izgradnjom napada uz visoki posjed lopte. Prava se promjena dogodila u samom igračkom kadru.

Flick je od Barcelone napravio pravu napadačku mašineriju. Kako bi to ostvario, iskoristio je unutarnje rezerve momčadi koje su tek u ovoj sezoni u kontinuitetu počele pokazivati da se uistinu radi o igračima svjetske klase. Primjerice, Pedri je pod njegovim vodstvom postao nezamjenjiv kotačić u momčadi. Konačno je uspio ostati zdrav kroz čitavu sezonu, a uloga glavnog kreatora oko kojeg je građena čitava momčad savršeno mu odgovara. Nadalje, igrač koji je napravio možda i najveći napredak jest Raphinha. Talentirano brazilsko krilo i u prošlosti je pokazivalo veliki potencijal, no često je znao i frustrirati svojim potezima na terenu. Međutim, pod Flickovim vodstvom prešao je s desnog krila na lijevo te je postao je pravi stroj što se tiče napadačkog učinka. Do početka ožujka skupio je 24 gola i 18 asistencija čime je natjerao nogometnu javnost da ga sve glasnije spominje i kao jednog od kandidata za osvajanje Zlatne lopte.

Dodatno, Flick kao da je na trenutke uspio vratiti vrijeme unatrag jer se pod njegovim vodstvom Rober Lewandowski preporodio. Istina, još uvijek ponekad zna frustrirati njegovo spuštanje u veznu liniju koje često prouzrokuju gubitak posjeda, no Poljak je u 37 utakmica zabio 34 gola i samo potvrdio kako je još uvijek jedan od najboljih napadača Europe. Kada se na to doda očekivani igrački napredak mladih igrača poput Lamine Yamala, Pau Cubarsija i Alexandra Baldea, zatim veliki napredak koji je Jules Kounde pokazao na poziciji desnog beka te ekspresno pronalaženje odgovarajuće uloge na poziciji desetke za Olma, jasno je zašto je ova Barcelona napadački praktički nezaustavljiva.

Obrambena faza igre ključan čimbenik u borbi za trofeje

Ono što se uistinu radikalno promijenilo jest obrambeni dio igre. Sve počinje od visokog presinga. Flickova momčad napada protivnika agresivno u strukturi 4-2-2-2 gdje krila napadaju stopere, napadač se spušta u liniju ispod zajedno s jednim veznim igračem, a bekovi odlaze visoko. Takav izrazito riskantan obrambeni pristup uvjetovao je dosad najradikalniju Flickovu prilagodbu – podizanje zadnje linije skroz na centar i hvatanje protivnika u ofsajd zamke.

Uspješnost tog obrambenog pristupa vidi se i na brojkama – Barcelona je daleko najbolja momčad u Europi po hvatanju protivnika u ofsajd zamke. Međutim, takva obrambena strategija ima i svoje manjkavosti te je Barcelona do sada primila 46 golova u 40 utakmica što nije izrazito loše, ali je daleko od idealnog. Posebno zabrinjavaju pojedini dijelovi utakmice kada učinkovitost presinga zbog umora malo padne, a zadnja linija ostane visoko što je u nekoliko utakmica rezultiralo primanjem jeftinih golova kao primjerice protiv Atletico Madrida u Kupu kralja prošli tjedan u utakmici u kojoj je Barcelona vodila 4:2 i u kojoj je stečenu prednost prosula u zadnjih 10 minuta dvoboja zbog ovakvog riskantnog obrambenog pristupa.

Sve u svemu, Flick je od Barcelona za samo par mjeseci bez velikih ulaganja u igrački kadar napravio momčad koja se bori za sve najvažnije trofeje. Ranije u siječnju su osvojili Super kup razmontiravši Real Madrid u finalu, u prvenstvu su trenutačno prvi, u polufinalu su kupa te su se plasirali i u osminu finala Lige Prvaka gdje se zbog povoljnog ždrijeba svrstavaju u najuži krug favorita za osvajanje.

Iako je ovo mlada momčad koja je sklona u oscilacijama, napadački dio momčadi je doveden do vrhunca i postao je veliki adut na Barcinom putu prema osvajanju trofeja. Stječe se dojam da ovakva Barcelona kada ima svoju večer može napadački nauditi svakome.

No, ključ svega bit će obrambena faza igre. Uspije li Barcelona izbaciti crne rupe i pogreške u svom riskantnom obrambenom pristupu te uspije li Flick pronaći ravnotežu između optimalne obrambene strategije i samoubilačkog podizanja zadnje linije visoko - konačno se može reći - ovakva Barcelona je nakon dugo vremena spremna za najveće domete.