Kad ulica vodi klub...

Piše: Vice

12.02.2025., 21:53 9 min 5

Ne znam iz čije je radionice izjava iz naslova, odnosno proširena verzija: "Ne može ulica voditi klub". Koja li je klupska "ikona" ili bar "legenda", razočarana što više neće moći uzimati postotke na transferima, premije za pobjede protiv - uz dužno poštovanje - Kamen Ingrada ili Mladosti 127., ili što neće moći jesti i piti na račun kluba koji bi to vješto sakrio pod "troškovi reprezentacije" skovao spomenutu rečenicu? Ili se radilo o nekom novinaru kojeg je uhvatio strah da više neće moći za pozitivan članak izvući nove zube. Primjerice. Ne znam. Ali znam da se ona dobro ukorijenila među pratiteljima nogometnih zbivanja u Hrvata. Manje među navijačima, jer navijač je onaj koji prati svoj klub kroz Scile i Haribde modernoga doba, pa zna za sve nedaće kroz koje su neki klubovi prošli, i da bez te ulice neki ne bi ni postojali. Ali oni koji površno prijeđu preko portala ili prelistaju novine, zalijepit će se na spomenutu izjavu i držat je se kao pijani plota. 

Svi problemi Hajduka, činjenica da godinama nije bio prvak niti ostvario bilo kakav opipljiv europski rezultat, svoj izvor imaju u tome što ulica vodi klub. "Pijani i drogirani huligani vode nekadašnji ponos Dalmacije u propast" bila bi proširena verzija. Amnezija vlada kada se treba prisjetiti da je bez te ulice klub bio na rubu propasti, da su se igrači puštali bez ikakve odštete jer su im se dugovali višemjesečni iznosi za plaće, ili da je država kroz razne oproste ili sponzorstva podmetala leđa da se ponos(i) ne ugasi/ugase. O Hajduku ovaj put neću. Možda način na koji su ustrojili klub ima svojih nedostataka. Zapravo, po meni ih sigurno ima. Previše je onih koji ga smatraju svojim, ali doslovno svojim, pa ljubav prerasta u opsesiju, podrška u maniju. No, prepuštam to navijačima "Bilih". 

Ne znam ni otkud kod prosječnog Hrvata tolika žudnja za famoznim "gazdom". Koji će lupiti šakom o stol kada treba, koji će udariti nogom u guzicu razmaženog nogometaša-milijunaša kad ovaj ne pruža ono što tribine (zapadne, da se razumijemo) zamisle. Koji će podijeliti par šamara ako treba, ili - nogom otvoriti vrata saveza kada im treba pokazati zube. Rekao bih da se radi o Mamić-sindromu, odnosno da se ta čežnja razvila gledajući Dinamo koji gazi konkurenciju u ligi, povremeno dođe do skupine lige prvaka, a redovno proda igrača za 20 milijuna Eura. To što je ta konkurencija nikakva jer je sustav postavljen tako da bude nikakva, u istoj ligi igra njegova druga momčad, kompletan savez i suce ima u šaci, u ligi prvaka služi kao kanta za nabijanje, a igrače gura u reprezentaciju i tako im nabija cijenu, pa ih ipak ne proda za 20 milijuna nego plati novinaru večeru da napiše da je bilo 20, a i od tih 10 koje je - svaka čast - stvarno dobio, u klub dođe možda 10%, to je nebitno. Taj prosječni navijač se neće toliko duboko zadubiti u temu, nego vidi Dinamo prvi, vidi da Real gostuje na Maksimiru i da Halilović prodan u Barcelonu za 15 milijunčeka, jer neće valjda Hanza medija lagati? 

Međutim, mislim da se gazdu prizivalo i prije pojave Mamića. Njemu je to zapravo olakšalo sve što je kasnije radio. Vjerojatno je donekle kriv Abramovič, prije njega predsjednici Reala i Barcelone. Dođe čovjek, iskrca pola milijarde funti, dolara, maraka, i prosječan klub digne do europskih visina. Takvi primjeri se pamte. Puno manje oni Anžija iz Mahačkale, Viktorije Žižkov, ili ako hoćete Zadra i RNK Splita.

Ljudi ne žele shvatiti da nogomet u Hrvatskoj nije profitabilan biznis, odnosno - teško je iz njega izvući profit. Pitajte Miškovića, pitajte Mađare. A oni su preuzeli treći i četvrti najpopularniji klub u zemlji. Možete onda tek zamisliti koliko je isplativo uložiti u, primjerice, HNK Šibenik. Pitajte Kolumbijce, pitajte Željka Karajicu. A investitor, sama riječ kaže, želi nakon određenog vremena izvući neku korist iz svoje investicije. A izvući korist iz nekog osrednjeg hrvatskog prvoligaša jako je težak posao. Ne nemoguć, ali jako isrpljujući. Izvući korist iz Dinama ili Hajduka je lakše, bar u teoriji, ali bi i potrebna investicija bila puno veća - samim time i rizik.

Interesantno je da isti oni koji zazivaju tog jednog gazdu u svom klubu ismijavaju klub koji tog jednog gazdu ima. Zbog navodnog manjka ambicija. Ali, to je sada totalno druga tema.

Zbog svega navedenog smatram da u ovom trenutku za naše najveće klubove, a to su - uz dužno poštovanje uspjesima Rijeke posljednjih godina - Dinamo i Hajduk, nema alternative trenutnom ustroju kluba. Članskom, socios, navijačkom, nazovite ga kako hoćete modelu. Sve dok nema ozbiljnog kupca, ali ne onog koji bi kupio klub, odnosno uložio u njega pa za dvije godine izgubio interes (pročačkajte malo primjere 1860 Munchena ili Hamburger SV), nego čovjeka koji bi na duže staze prihvatio ulagati u projekt i pod cijenu gubitaka. Nešto slično kako rade Mađari u Osijeku, s tim da je i njima entuzijazam ipak malo splasnuo u posljednje dvije godine. No, uložili su više nego što su svi ostali u dosadašnjoj povijesti kluba zajedno. 

E sad, da li je način na koji je taj članski model u Dinamu (i Hajduku) zaživio dobar, o tome se da, i treba raspravljati.

Kada je pobjedu na izborima odnijela lista Dinamovo proljeće, a istinska legenda kluba Velimir Zajec postao predsjednik, bio sam oduševljen! Kada je najavljeno da će za svoju funkciju primati plaću bio sam još više oduševljen! Ne volim one priče o radu iz ljubavi i ugovore od jedne kune. Želim da svatko tko pošteno radi svoj posao za njega bude i plaćen. Da ima šta za izgubiti. Da preuzme odgovornost!

Nepunih godinu dana kasnije ispada da je Zajecu dana plaća kako bi bio maskota, tu i tamo se pojavio na nekom "hepeningu", a drugima pustio da rade što ih je volja. Sjećate se, predsjednik Dinama i u vrijeme najvećeg utjecaja Zdravka Mamića bio je Barišić. Kao u redovima našeg najvećeg rivala, glavne poluge moći drže trojica ljudi iz uprave. Krene li naopako - krivac je Zajec, krivac je Marić koji je dobio otkaz. Da jedan nije doveo tisuću stranaca sumnjive kvalitete, a drugi sve to amenovao, Dinamo bi bio uvjerljivo prvi. Tako slično bi mogla glasiti priča ukoliko koncem svibnja, odnosno početkom lipnja naslov proslavi netko drugi. Ljudi čije ime prosječan navijač vjerojatno nije ni znao vode glavnu riječ, donose najbitnije odluke. Da je gospodin Manenica na tim izborima prije godinu dana izašao sa svojom listom, koliko bi glasova dobio? Da je Zajec uoči tih izbora najavio da će kroz manje od godinu dana glavnu riječ voditi tročlana uprava u kojoj samo Darko Podnar ima kakvo-takvo iskustvo rada u nogometu, da li bi pobijedio? Klasična hrvatska priča reklo bi se, prije izbora jedna priča, a nakon njih sasvim druga.

Prije nekoliko tjedana napisao sam ovdje tekst kako je u Dinamu zavladala panika, a ona je često najveći neprijatelj sportaša. U međuvremenu sam shvatio, bojim se, da nije riječ o panici nego o stihiji. Improvizaciji. Kako drugačije shvatiti da prije nešto više od mjesec dana daješ punu i bezrezervnu podršku sportskom direktoru i treneru, a danas ni jedan od njih nije tu? A nije se u međuvremenu dogodilo ništa dramatično, štoviše - pobjedom protiv Milana još jednom se skrenulo pozornost na sebe i povećala vrijednost pojedinaca. Kako objasniti da pred kraj prijelaznog roka u kojem je doveo novog trenera i nekoliko novih igrača sportski direktor dobije otkaz? Nisi zadovoljan njegovim radom? Od sada, ili otkako je došao. Ako je otkako je došao, zašto si čekao do sad? Ako je samo ovaj prijelazni rok u pitanju, što mu točno zamjeraš? Komunikacija prema van - nula bodova! Nedostaje mi vizija, ne prepoznajem u kojem to smjeru klub ide, i u kojem bi oni željeli da ide. Osim da žele osvojiti naslov. A takve "strategije" smo imali i drugdje... 

Naravno, ne možeš u sportskim pitanjima pitati navijače pa održati referendum/anketu kad želiš dati otkaz sportskom direktoru, ili dovesti novog trenera. Ali ne smiju trojica zastupati tisuće članova! Predsjednik bi trebao biti tu da zada smjer u kojem se klub treba kretati, uprava da - svaki njen član u svom području (marketing, financije, odnosi s javnošću) da upravlja, sportski direktor (ili član uprave zadužen za sport) da vodi sportsku politiku. Svi odgovaraju predsjedniku koji je izabran, i koji mora preuzeti ono što u Hrvatskoj najčešće izbjegavaju - odgovornost! U Dinamu trenutno imamo situaciju da smjer nije zadao predsjednik, nego član uprave koji nema nogometnog iskustva. Čast njemu i njegovim poslovnim uspjesima. 

Ne znam što je gore, što je Dinamo u stanju u kakvom jest i dalje veliki favorit za naslov - unatoč pet bodova zaostatka nakon 21. kola, ili što je prvi Hajduk gdje ni poslovično euforični navijači nisu euforični i ne podržavaju način na koji im klub dolazi do bodova.

Ipak ću se usuditi reći: Ne iskoristite li ni ovu priliku i ne osvojite naslov pored ovako vođenog Dinama, onda možete već sada reći svojim unucima da to neće doživjeti.

I za kraj: Zar sam se za ovo bori(j)o?

Za komentiranje trebaš biti prijavljen. Prijava Registracija

5 replika

  1. Osijek
    Ghost Of The Navigator
    • 14.02.2025., 12:52
    Ako imaš prave navijače kao Osasuna ili Union Berlin koji su sami renovirali svoje stadione što sa svojim novcem, sami tražili neke sponzore pa i pomoć uefe za ulaganja i tko zna što još, onda apsolutno da. Takvi klubovi moraju biti u nekom navijačkom vlasništvu. Hajduk ćemo vidjeti još kako će sve to proći. Dinamo je imao sreću da je naslijedio super uspješan klub. Hrvatska, Grčka ili Turska npr. mi ne djeluju kao države sa mentalnim sklopom za imati uspješan klubu pod vodstvom članova kluba. Osijek i Rijeka neće dobiti pomoć od 20 ili 100 milijuna eura za stadion.  Izgradili su svoje stadione i svoje pomoćne terene. Samim time i nekom financijskom stabilnošću su digli hnl na neku veću razinu. Možda ne zbog kvalitete koliko zbog praćenosti i normalne infrastrukture. Najbitnije na kraju krajeva je da su navijači zadovoljni bez obzira koji je sistem u klubu.
    1
    1
    0
  2. Hrvatska
    maso
    • 14.02.2025., 09:55
    Fraza "Nikad gori Dinamo" često se pojavljuje u našim medijima, primjeri takvih članaka zabilježeni su 2020., 2021., 2023. i 2024. godine.
    Također, među Hajdučkim pukom redovito se moglo čuti "ako ne sad, kad" i "propustili smo priliku koju više nećemo dobiti".

    Culture eats strategy for breakfast

    Dinamo unatoč svemu i dalje uzima i domaće trofeje i bodove u Europi. Zašto? Zato što ne trebaš strategiju ni viziju kada imaš novac i kulturu pobjednika.
    Uvijek privlače najbolji talent iz HNL-a (Stojković) i dovode dokazane igrače (Hoxha, Pjaca), a nadograđuju momčad sa dovoljno pojačanja van HNL-a. Klub s takvom snagom i navikom pobjeđivanja može si priuštiti i loše odluke - dapače, mnogo loših odluka.
    Strategije dolaze i prolaze, treneri se mijenjaju, sportski direktori smjenjuju, ali s dovoljno kvalitetnom grupom individualaca u konačnici uvijek dođeš do pobjedničkih 11.
    0
    0
    0
    • Vice
      • 14.02.2025., 11:12
      Sve dok jednom ne dođemo do toga da individualna kvaliteta ne bude dovoljna. A ne bih volio da to bude u sezoni u kojoj imamo 70-80% veći budžet od prvog konkurenta. Ako mora da se desi, neka se desi u nekoj sezoni gdje imamo neku vrstu smjene generacija ili nešto slično. I da ne budemo prvaci zato što je netko drugi imao odličnu sezonu, a ne zato što smo mi bili grozni i neorganizirani. 
      0
      0
      0
  3. Pavao Sviben
    • 13.02.2025., 11:23
    I jedan i drugi model imaju prednosti i mane. Ovaj članski, socios osigurava postojanje, ali vrlo je nizak plafon do kojeg se može ići. Koliko ljudi misle da je Hajdukov domet? Ili Dinamov? Hrvatska je tolika kolika je, da i jedan i drugi klub dođu do 250000 članova, preko toga se ne može. S druge strane kad "gazda" preuzme, onda si u njegovim rukama. Može biti bogati, ambiciozni gazda koji će dovesti HNK Šibenik na europski tron jer mu se tako hoće (nerealno, ali u teoriji moguće), a može biti neki koji ne će plaćati niti režije i odvesti klub u stečaj - a ti kao navijač možeš samo gledati i plakati. U konačnici prije ili kasnije mjerit će se uspjeh. Zanima me kakvo bi bilo stajalište većine prema "članskom" Dinamu koji spoji 2 sezone kao 4. i bez europskih skupina...
    0
    0
    0
  4. Franyo
    • 13.02.2025., 02:24
    Više od svega mislim kako je problem Dinama komunikacija, odnosno nedostatak iste. Kada bi sve bilo iskomunicirano na pravi način i na vrijeme večina ovih stvari ne bi nam izazivala čuđenje i sve što ide uz to. Naravno, još samo da dodam, Dinamo je tek nadošao, tek nedavno se preustrojio i trebat će vremena svima da ustroje klub kako oni misle da treba klub raditi i da funkcionira bez problema i improvizacije - zato i ne kritiziram toliko i mogu razumiti neke probleme s kojima se suočavaju ljudi koji su došli na čelo Dinama, ali smeta mi komunikacija, volio bih da se to popravi...
    2
    2
    0

Novi komentari Više

Novo na kanalu Otvori

Top 10

Tribina.hr portal

Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!

Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.

Social