Igra li se nogometa više nego ikad?
Nogomet je prenatrpan, igrači su na rubu fizičkog i psihičkog sloma dok UEFA i FIFA izmišljaju nove strukture natjecanja kako bi napunili svoje džepove novcem. Česte su to izjave mnogih nogometnih uglednika, respektiranih bivših i sadašnjih igrača i televizijskih stručnjaka. Thierry Henry, Rodri i Luka Modrić samo su neki od brojnih aktera koji ovu tezu unatrag par godina ponavljaju na press konferencijama dok se naizgled Infantino i Čeferin prave gluhi. Svaka novo pucanje križnih ligamenata nekog od igrača svjetske klase sada već standardno sa sobom povlači tezu da je broj utakmica veći nego ikad i da igrači to više ne mogu pratiti. Jesu li u pravu?
Analiza
Moderni europski klupski nogomet svoje je prepoznatljive konture dobio početkom ovog tisućljeća. Ironičnim proširenjem Lige Prvaka na neprvake i uvođenjem grupnih faza dobiven je svima znani okvir europskih natjecanja. Upravo to je početna referentna točka analize broja utakmica koja slijedi. Za klubove je proizvoljno uzeto nekoliko najkonzistentnijih momčadi Starog kontinenta unatrag 25 godina. To su oni klubovi koji svake ili skoro svake godine igraju europska natjecanja, bore se za vodeće pozicije u svojim ligama te imaju ambicije osvojiti svako natjecanje u kojem sudjeluju. U grafu pogledajte prosječni broj sezonskih službenih utakmica tih klubova na petogodišnjim razdobljima.
Ono što je odmah očigledno je da nema nikakvog konstantnog rasta broja odigranih utakmica na ovom uzorku. Fluktuacije se mogu objasniti uspješnim i manje uspješnim periodima pojedinog kluba (npr. Real koji od 2005. do 2010. nije prošao osminu finala Lige prvaka). Štoviše, u odnosu na rane 2000-e može se primijetiti i lagani pad broja utakmica. To možemo objasniti sitnim promjenama koje su u današnjem nogometu već zaboravljene. Veliki klubovi više ne moraju igrati kvalifikacije za Ligu prvaka koje su potencijalno nekad morali, maknuta je druga skupina Lige prvaka, Copa del Rey se više ne igra na uzvrate na svim razinama natjecanja, njemački Liga Pokal je skroz ukinut. Vrhunski igrači u elitnim timovima u zadnjih 25 godina mogli su očekivati otprilike jednak broj utakmica kroz sezonu. U budućnosti treba očekivati blagi rast zbog proširenja Lige Prvaka na jednak broj potencijalnih utakmica kao u periodu 1999.-2003. i redizajniranog Svjetskog klupskog prvenstva ali to sigurno neće taj broj podići u neke do sada nedosegnute brojke.
Je li problem onda u utakmicama reprezentacija? Liga Nacija je sa svih strana napadnuta kao besmisleno natjecanje i oličenje svih trendova bespotrebnog širenja nogometa. Metodologija je ista kao i za klubove, uzete su utakmice pet najstalnijih reprezentacija Europe u ciklusu od tri velika natjecanja.
Kao i kod klubova i tu su trendovi dosta jasni. Jednostavno nema nikakve naznake da reprezentacije igraju više utakmica nego prije. Liga Nacija je zamijenila stare prijateljske utakmice i u prosjeku čak i smanjila broj utakmica koje jedna reprezentacija igra. Može se argumentirati o mijenjanju prijateljskih za natjecateljske utakmice ali je iskustvo pokazalo da najveće reprezentacije Ligu Nacija shvaćaju na vrlo sličan način, prvenstveno kao poligon za isprobavanje novih igrača i taktika.
U čemu je onda problem?
Thierry Henry i ostatak družine sigurno ne lažu niti imaju zle namjere kada misle da nogometa ima više nego ikad. Iako je broj nogometnih utakmica ostao otprilike isti ili se čak i smanjio, razina intenziteta se nemjerljivo pojačala. Razvoj nogometne taktike (pressing) i sportske znanosti čini se da je postavio pred elitne igrače fizičke zahtjeve koje nisu svi u mogućnosti pratiti. Predsezonski turniri po Aziji i Sjevernoj Americi te seljenja raznoraznih superkupova po arapskome svijetu sigurno predstavljaju neke specifičnosti koje prije nisu postojale. Socijalne mreže, činjenica da je sada gotovo svaka utakmica televizirana i potencijalni kiksevi i pogreške igrača se mogu godinama vrtiti i pamtiti lakše nego ikada su povećali mentalni teret kojeg nogometaši trpe. Nogometna organizacijska tijela su sve to donekle prepoznala pa su klubovima dale određene instrumente kojima se protiv toga mogu boriti poput povećanja klupa i povećanja broja mogućih zamjena. Je li to dovoljno?
Igrači poput Rodria i Laportea često spominju bojkot i agresivno traženje srezivanja broja utakmica. Jesu li spremni podnijeti posljedice tog čina? To bi gotovo sigurno dovelo do smanjenja šnite nogometnog financijskog kolača na koju pravo polažu igrači. Također je simptomatično da samo elitni igrači traže promjene, dok niželigaši koji ponekad igraju vrlo približan broj utakmica (posebno u engleskoj nogometnoj piramidi) za puno manje svote šute i trpe. Ovaj problem gotovo ekskluzivno pogađa one najbolje od najboljih i gotovo je sigurno da nekakve međuigračke solidarnosti između igrača Manchester Citya i Leyton Orienta u potencijalnom bojkotu nema niti će je biti.
Vrlo zanimljiv element je i percepcija javnosti. Nogomet je postao sveprisutan i ljudi imaju osjećaj da ga ima više nego ikad. To jednostavno nije istina. Razlika je u tome da je prije 25 godina nogometni svijet bio mnogo nedostupniji prosječnom čovjeku. Sportski kanali koji omogućavaju gledanje skoro svih utakmica najboljih 10 liga svijeta, streamovi, podcasti i sva medijska čuda ove planete samo su otvorile vrata dotada nepoznatog nogometnog svijeta, nikako ga nisu proširile.
Zaključak
Michel Salgado prije 25 godina je bio suočen sa možda i više nogometa nego danas Dani Carvajal. Okvir europskih nogometnih natjecanja je gotovo pa identičan zadnjih četvrt stoljeća. Nogometni djelatnici koji smatraju da je ovaj nogometni raspored neodrživ neka ne upiru prstom u UEFU i FIFU jer one taj raspored zadnjih četvrt stoljeća nisu previše dirale. Problem fizičkog i psihičkog stanja igrača je multikauzalan i ne postoji nikakvo lagano ni efektno riješenje.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Tako da apsolutno podržavam povećanje broja utakmica jer trenutno ih samo vlastita pohlepa može zaustavit i vratit nogomet onom komu pripada - puku, a ne krupnom kapitalu. Još bi i najbolje bilo da osnuju svoju Super ligu i maknu se od Europe i igraju po svojim pravilima. I tako su u trenutnem modelu samo neprikosnovena tiranija koja grabi sve za sebe. Zašto se mi svi ostali koji ne spadamo u "veliku dvadesetorku" ne bi smjeli nadat nečem većem?
Bolje se zaustavit jer o ovoj temi što se događa u modernom nogometu i u kojem smjeru ide se može napisat knjiga. Poanta je da krupni kapital pomalo, ali sigurno, grabi sve na Svijetu - pa tako i nogomet. A pošto krupni kapital ne odgovara nama, već isključivo samom sebi, mišljenje građana o svemu što se događa na ovoj planeti postaje sve manje bitno. Nažalost plovimo prema tiraniji.
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/Osobno bih volio da se broj utakmica smanji. Primjerice, da se "prisili" sve lige da smanje broj prvoligaša na 18, ili čak 16, tako da broj ligaških utakmica dođe na 30/34 ili da se u europskim natjecanjima (liga prvaka/europa liga) nađe način da se smanji broj utakmica za 2-3 - primjerice ukidanjem ove međurunde koja se igra sad. Iz sebičnih razloga, ne što mi je žao nogometaša :) Smatram da je nogometa previše. To što mogu gledati svaku utakmicu, u svako vrijeme, mene osobno nije dovelo do toga da gledam više, nego povremeno osjećam zasićenje pa zapravo gledam manje.
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Jedina nekakva reputabilna studija koju sam našao o povećanju broja ozlijeda unutar zadnjih 20ak godina od British Sports Medicine Journal je zapravo pokazala da je broj ozlijeda na treninzima i utakmicama u tom periodu smanjen za nekih 4-5%. Studije o mentalnom zdravlju igrača je nemoguće naći.
Ono što je definitivno sigurno da se bez nekih temeljitih revolucija broj utakmica neće dugoročno značajno smanjivati i da je load management, bio on fizički ili psihički, ključni zadatak stručnih stožera na elitnoj razini nogometa.
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/