Prije 15-ak dana, u izjavi koju je za medije dao nakon dodjele nagrade za najboljeg igrača HNL u 2024. godini, Marko Livaja je izrazio želju za povratkom u reprezentaciju. Nedugo zatim je organiziran susret njega i izbornika, i ako su medijski natpisi točni brončani iz Katra se već u ožujku vraća među Vatrene. 

Ako ti je Livaja samo i isključivo "Ćaća", Bog i batina, i ako nisi spreman imalo kritički se osvrnuti na lik i djelo spomenutog nogometaša, onda učini i meni i sebi uslugu - nemoj čitati dalje. 

Pokušat ću biti objektivan, i napominjem da sve što ću napisati pišem isključivo o nogometašu. Ne o čovjeku, mužu, prijatelju, ocu. Samo o onome što vidim gledajući utakmice, što znam iz razgovora sa nekima koji ga poznaju, i dijelom na osnovu medijskih natpisa. 

Počeci

Mnogi to žele izbrisati, zaboraviti ili prokomentirati u stilu "nećemo od muhe praviti slona", ali kao nadareni klinac Marko je imao dogovoren transfer u Dinamo! Za njega je odigrao i turnir u Italiji, a vjerujem da je svima poznata fotografija na kojoj obučen u Dinamovu trenerku ljubi grb. Ne, naravno da ne mislim da je Dinamovac od rođenja i da je to nešto pretjerano bitno. Međutim, već sa 14-15 godina on je bio spreman radi vlastitog napretka i dobitka napustiti Dalmaciju i igrati za Dinamo. Ništa loše u tome? Apsolutno se slažem. I ne samo to, nego čestitam na mudima, jer kao prvo: nikada nije zanijekao da je na spomenutim fotografijama on, a kao drugo: tvrdio je da je to bila isključivo njegova odluka, te da roditelji nisu radili nikakav pritisak. Zamislite 14- ili 15-godišnjaka koji je u stanju donijeti jednu takvu odluku!

Ipak, Hajduk se tada aktivirao. Nisu mogli dopustiti da im jedan tako nadaren mladić odleprša, pa je - ako je vjerovati medijima - zaslugama Ivice Šurjaka ipak potpisao za klub za koji navija od rođenja. 

U tom razdoblju, radi se o dvije godine, nije zaigrao za prvu momčad Hajduka. Nastupio je u nekoliko prijateljskih utakmica, ali službenu utakmicu nije dočekao. Javio se Inter Milan, i sa nepunih 17 godina Livaja odlazi u Italiju. Ovaj put "za pravo". Po drugi put u dvije godine napušta rodni kraj u želji da se ostvari kao nogometaš. 

Inter, Italija, posudbe

Nije ni prvi ni jedini mladi hrvatski nogometaš koji se nije pretjerano usrećio odlaskom u tako veliki klub. Posebno sa Italijom naši klinci nemaju baš dobra iskustva. Posudba jedna (Lugano), posudba druga (Cesena), nestrpljenje s njegove strane, i već tada priče o nedisciplini. Za Inter se nije naigrao, ali je u onoj utakmici kvalifikacija za Europa ligu 2012. na Poljudu, protiv svog Hajduka, ušao u 75. minuti. Dočekan salvama zvižduka čitavog stadiona. Prilično sam siguran da bi, da je zabio, stao pred sjever i ljubio grb Intera. 

Marko Livaja je dakle od ranih dana igrač koji polarizira. Igrač koji voli provocirati. Nije on samo na Rujevici, Maksimiru ili Kušek-Apašu nerado viđena persona. Bio je to i na Poljudu dok je nosio dres drugog kluba. I uživao je u tome!

Iz Intera odlazi u Atalantu Bergamo, tamo redovno dobiva priliku, ima nekoliko zapaženih nastupa. No, opet nedisciplina. Zakačio se sa suigračem Radovanovićem kojeg je navodno udario šakom u glavu, poriečkao se sa tadašnjim trenerom Colantuonom, ispričavao se i obećavao da će se popraviti. Mjesec-dva kasnije neprikladno je reagirao na uvrede navijača prilikom zamjene, a onda ih vrijeđao i na društvenim mrežama. Ista procedura - isprike, "neću više majke mi" - ali u klubu nisu više imali strpljenja. 

Šetnja kontinentom se nastavlja

Odlazi u ruski Rubin gdje su ga prilično brzo otpisali. Nezalaganje na treninzima i nedisciplina. Platili su Rusi za njega veliku odštetu (oko 5 milijuna Eura), pa su pokušali spasiti što se spasiti da. Nakon jedne sezone u Kazanju slijedi posudba u Empoli, međutim ni tamo se nije uspio nametnuti. U Rusiji ga nisu više željeli, niti je on želio nazad u Rusiju. Raskid ugovora i nova stanica - Las Palmas. Krenuo je sa dva gola Valenciji, kasnije dodao još tri gola i nekoliko asistencija, i kada se činilo da je stasao i da je karijera krenula uzlaznom putanjom na jednoj utakmici odguruje suca i dobiva pet utakmica zabrane igranja. Sezonu tako završava sa pet prvenstvenih golova, četiri asistencije, dvanaest žutih i spomenutim crvenim kartonom. 

Na Kanarima procjenjuju da se ne isplati u svlačionici držati takvu tempiranu bombu. Opet, još jednom nakon samo jedne sezone, slijedi nova posudba - ovaj put u atenski AEK. 

AEK pa Hajduk

Atena postaje prva stanica u njegovoj karijeri na kojoj će se zadržati duže od jedne sezone! Već u prvoj osvaja naslov u koji je ugradio osam golova i šest asistencija. Tek za nijansu lošija je statistika u drugoj sezoni, a u trećoj čak i bolja - doduše zbog promjene formata natjecanja u više utakmica. No, iako je igrački stasao, ni u AEK-u se nije smirio. Bilo je tu šakačkih obračuna, kung-fu poteza, no kako je u Ateni igrao nogomet života, a u Grčkoj takvo ponašanje nije neuobičajeno - prolazilo je. Možda najbolji primjer da nije uspio suspregnuti svoj temperament je liga prvaka. Nakon što je golom pomogao da u kvalifikacijama prođu Celtic, u play-off utakmici protiv mađarskog Vidija, odnosno nakon nje, ulazi u konflikt sa Dankom Lazovićem kojeg udara nogom. Četiri utakmice suspenzije, i to u trenutku kad je po prvi put u karijeri došao do lige prvaka! Nakon odrađene kazne, u prvoj utakmici protiv Ajaxa nakon 67. minuta dobiva drugi žuti karton i novu suspenziju. 

U svojoj zadnjoj (polu)sezoni učinak je malo okopnio, igrao je nešto manje, a iz privatnih razloga (rođenje drugog djeteta) nije želio produžiti ugovor. U veljači 2021. godine raskida ugovor sa grčkim velikanom i vraća se kući. Među fanovima AEK-a i danas ima fenomenalan status, a za njega će reći: "Livaja? Taj je luđi od nas!" 

Prvotno je bilo planirano da u Hajduku odradi samo tu polusezonu. U stilu "kad si već tu". No, ono što je donio u Split natjeralo je navijački puk na akciju "Livaja ostani", a klupsko vodstvo da se isprsi i da mu ugovor kakav nitko nikada nije imao. Tada je govor bio o oko 800 tisuća eura godišnje, međutim neki trenutno govore i o dva milijuna eura po sezoni! 

Sve ostalo je povijest, kako bi se reklo. Njegove zasluge u svojevrsnom usponu Hajduka, mada ih nije uspio dovesti do toliko željenog naslova prvaka niti do iskoraka u Europi, nemjerljive su. Marko Livaja je, posebno u HNL, klasa koju ne možeš ne primjetiti. Ne znam da li je ikada postojao i jedan klub koji je bio toliko ovisan o učinku jednog igrača, i kojeg je taj jedan igrač sposoban nositi maltene sam na svojim plećima. 

I on je toga itekako svjestan! Zna da nigdje ne bi imao toliku plaću, a ovakav status i ovakvu slobodu kakvu ima u Splitu. Pa kad mu se igra balun na betonu - igra ga. Kad mu se ne da trenirati - ne trenira. Kad se udeblja nekoliko kilograma pa u trenucima kad Hajduk ima, možemo slobodno reći povijesnu priliku osvojiti naslov prvaka, izgleda kao ja nakon minulih Božićnih praznika, ipak ima zagarantirano mjesto. I na njegovom statusu božanstva to ništa nije promijenilo. 

Ni u domovini nije bez "izvannastavnih aktivnosti". Pa tako pjevuši kako mrzi Dinamo, srpsko ime to. Svojim Dalmatincima, susjedima iz Šibenika, pjeva podrugljive pjesmice i prijeti im batinama. Ali za razliku od vremena u, primjerice, Atalanti, ovdje mu ne pada na pamet da se ispriča. Kome i čemu? U svom klubu i svom gradu ima status kakav ima, blago rečeno ga zaboli neka stvar za Šibenik ili Rijeku. 

Ne smijem biti jednostran: Vrijeđaju i njega i dovikuju mu svašta sa tribina. No oprostit će mi, nije isto biti navijač i profesionalni sportaš. K tome, tada reprezentativac. 

Reprezentacija

Još u mladoj reprezentaciji, u vrijeme dok je na mjestu izbornika te vrste bio Niko Kovač, bio je udaljen iz nje. Nije htio doći na okupljanje za utakmicu protiv Lihtenštajna, nije se javljao ni Kovaču ni njegovim suradnicima, tako da mu je nekadašnji kapetan reprezentacije poručio da neće više zaigrati za nju dok je on izbornik. 

Dalić ga je zvao još dok je bio u AEK-u. Već tada mu je dao do znanja da ga prati, da računa na njega. Povratkom u Hajduk i dobrim igrama vraća se među Vatrene za koje je do danas odigrao 21 utakmicu uz 4 gola (pamtimo onaj Kanadi na SP) i dvije asistencije, od kojih jedna Oršiću za gol protiv Maroka u utakmici za treće mjesto. 

Skandal na Rujevici

"Navijač" na otvorenom treningu vrijeđa reprezentativca. Tužno. Od ljudi koji su bili na tom događaju sam čuo da je sve skupa trajalo toliko dugo da oni nisu ni skužili što se točno dogodilo. Vidili su Livaju na ogradi, vidili su kratku razmjenu "nježnosti", ali trajalo je nekoliko sekundi. Ali, neki (ili mnogi?) zamjeraju Daliću što nije reagirao. Kao prvo, vjerujem da ni on sam u tom trenutku nije točno pohvatao o čemu se radi. Kao drugo, kako je to trebao reagirati? Prekinuti trening i zbog par provokatora (jedan je bio najžustriji, ali nije bio jedini!) isprazniti tribinu? Kome bi to pomoglo?

Još istu večer savez je izdao priopćenje u kojem je osudio ponašanje dijela publike na tom treningu. Osobno ne vidim što je to savez ili izbornik još mogao ili trebao napraviti. 

Sprdali su se neki, i dečki na podcastu, kako reakcija saveza i Dalića nije u skladu sa heštegom obitelj. Smeta taj slogan mnogima, ali način na koji moj Livnjak vodi našu izabranu vrstu od prvog dana upućuje upravo na to. Obitelj. Zato imaju rezultate kakve imaju. 

Ni jedan reprezentativac ne bi smio dočekati da ga se u državnom dresu vrijeđa. Ni na utakmici, a još manje na otvorenom treningu. No, da li reprezentativac treba da bude netko tko do dana današnjega nije rekao: Ljudi sorry, ponijelo me u žaru slavlja zbog osvojenog kupa, pa sam reagirao neprikladno, isprike Šibenčanima. Kao što je se onomad ispričavao tifosima Atalante. Ne, ispričao se Hajduk, on osobno nikad! 

Zaključak

Dalić je uvijek govorio da nikome vrata nisu zauvijek zatvorena, i eventualnim pozivanjem Livaje to će i dokazati. Osobno čak nemam ništa protiv, on može donijeti kvalitete kakvih trenutno nemamo.

Nadam se samo da je cijela akcija usklađena sa igračima!