Salary cap u nogometu

Piše: Aldricus04

31.01.2025., 14:24 8 min 4

UVOD-ZAŠTO

Nedavno objavljeno izdanje Deloitte Football Money League  (28. po redu, za sezonu 2023/2024) još jednom je dokazalo blagostanje u kojem rade 20 najbogatijih ili preciznije rečeno, 20 klubova sa najvećim prihodima u Europi.

Kumulativno, klubovi Money League u 2023./24. ostvarili su rekordnih 11.2 milijarde eura, što je povećanje od 6% u odnosu na sezonu 2022./23., s rekordnim prihodima od utakmica, reklama i emitiranja. U sezoni 2023./24. prosječni klub Money League ostvario je 560 milijuna eura, što se sastoji od 244 milijuna eura (44%) komercijalnih prihoda, 213 milijuna eura (38%) prihoda od emitiranja i 103 milijuna eura (18%) prihoda od utakmica.

Povećanje kapaciteta stadiona klubova, opće cijene ulaznica i vrhunske ponude na dan utakmica uzrokovali su rast prihoda od utakmica za 11% u odnosu na prethodnu godinu, dok je 10% porastao prihod od komercijalnih aktivnosti.

U razdoblju od 2017 do 2024 prihodi prosječnog Money League kluba su se popeli sa 395 milijuna eura na 560 milijuna eura, čak i uz dvije godine pada u korona krizi jer je 2019. prosječni prihod bio 464 milijuna eura dok je 2020. i 2021. iznosio 408 i 409 milijuna eura.

Sa tako izdašnim prihodima, klubovima raste mogućnost isplaćivanja većih plaća svojim igračima i privlačenja najvećih (i najželjenijih talenata) pod svoje grbove, što (većinom) dovodi do njihovog boljeg plasmana na tablici i plasmana u europska natjecanja što dovodi do generiranja većeg prihoda ( i ne samo od njih) i krug se ponovo zatvara.

POSTAVLJENI OKVIR

Iako su manje-više svi upućeni u problem rastuće nejednakosti, trenutna rješenja Financial Fair Playa i Profit and Sustainability Rules ( 70% prihoda se smije trošiti na plaće i 105 milijuna eura gubitka kroz tri godine) ne nude izjednačavanje mogućnosti većem broju klubova već potiču kreativna rješenja i računovodstvo kako bi se sanirale bilance klubova (ugovori igrača na 7+ godina kako bi se razvukla vremena amortizacije isplaćenih odšteta dok se prodaje knjiže istovremeno u prihod a pogotovo igrača iz akademije, napuhani sponzorski ugovori kompanija povezanih sa vlasničkim strukturama).

Moguće rješenje? Apsolutni a ne relativni iznos od prihoda koji jedan klub može koristiti za plaćanje igrača, poznatiji kao salary cap te isto tako apsolutni iznos određen u jednoj kalendarskoj godini koji jedan klub može koristiti za isplatu odšteta.

NFL collective bargaining agreement sadrži 434 stranice gusto pisanog teksta no ja ću probati biti nešto kraći.

Moje osnovne postavke su ograničavanje ukupne visine plaća na iznos od 208 milijuna eura godišnje (52 tjedna x 4 milijuna tjedno) i 100 milijuna eura u kalendarskoj godini ili sezoni ( npr. od 1.7.2025.-31.06.2026.) za isplatu odšteta.

Na zamišljeni roster od 26 igrača (plus igrači iz vlastite akademije), predloženi iznos ograničenja visine plaća od 208 milijuna eura godišnje odnosno 4 milijuna eura tjedno se može raspodijeliti ovako:

-          1 igrač   sa 500,000 eura tjedne plaće;

-          3 igrača sa 300,000 eura tjedne plaće;

-          5 igrača sa 200,000 eura tjedne plaće;

-          5 igrača sa 150,000 eura tjedne plaće;

-          5 igrača sa 100,000 eura tjedne plaće;

-          7 igrača sa 50,000 eura tjedne plaće;

-          do 7 igrača iz akademije, max. 10 000 eura tjedne plaće-ne ulazi u salary cap.

Ako je nekome predloženo ograničenje nekome izgledalo da će to uzrokovati masovni pomor igrača i pratećih influencerica od gladi i nedostatka luksuza, iz gornjeg se može vidjeti da se i dalje radi o velikim ako ne i pretjeranim iznosima ( o iznosima koji se plaćaju za igranje nogometa neki drugi put). Neki dan je objavljeno na Goal.com iznos plaća koje plaća Ipswich Town, gdje je najplaćeniji igrač Kalvin Phillips, sa 150,000 funti tjedno odnosno lijepih 7,800,000 funti godišnje plaće a radi se o bivšem engleskom reprezentativcu sa tri godine odmora od nogometa na klupi Man. Citya (dolje objašnjeno kupovanje igrača radi puke kupovine), dok top 5 najplaćenijih zatvaraju igrači sa 40,000 funti tjedno i 35,000 funti tjedno što donosi krasnih 2,080,000 i 1,820,000 funti godišnje. Stavite to u korelaciju sa gore predloženim „platnim razredima“ pa se vidi da  i dalje ostaje mogućnost plaćanja premium plaće za premium kvalitetu.

POSLJEDICE

Izjednačavanje mogućnosti većem broju klubova i postizanje „jednakosti“, što će dati veći značaj procesu treniranja, skautinga i planiranja momčadi (kako dolazaka, tako i odlazaka), kao i racionalnijeg trošenja resursa odnosno smanjenje mogućnosti da se kupovinom „još dva igrača“ rješavaju godine nefunkcionalnosti u klupskom poslovanju.

Isto tako, onemogućit će najbogatijim klubovima da kupuju igrače samo da bi oslabili konkurenciju a koje tada koriste sporadično ili nikako a također, višegodišnji promašaji u selektiranju i preplaćivanju igrača i trenera bi uzrokovali pad u (zasluženu) rezultatsku i medijsku nerelevantnost.

Postojeće stanje je dovelo do toga da četvrtfinale Lige prvaka igra uvijek 6 istih klubova a čak i povijesno važni klubovi poput Milana ili Intera, koji troše ok 120 milijuna € na plaće, ne mogu se približiti vodećim klubovima iz top 10 Money League u dužem vremenskom razdoblju. Međutim, ukoliko bi salary cap iznosio predloženih 208 milijuna €, dosta klubova koji imaju proračune za plaće od 100-130 milijuna €, bi se manjim povećanjem i ulaganjem mogli približiti vodećima ( jer je znatno lakše uložiti 30 milijuna € i doći do 150 milijuna € za plaće) nego dostići wage bill od 300-400 milijuna € ( a posljedično i kvantitetu igračke kvalitete) a kojom barataju najbogatiji klubovi.

Ograničenje za transfere nisam previše obrazlagao, osim što smatram da se svaki transfer mora knjižiti odjednom, u cijelosti, sve ostalo je izvrdavanje smisla transfera. Kako je krenulo, uskoro ćemo svjedočiti potpisivanju ugovora na 20 godina, što bi omogućilo daljnju „fleksibilizaciju“ pravila i amortizacije odšteta. Širenjem baze klubova koji će se moći približiti najjačima i najbogatijima (zbog salary capa, više klubova će moći privući nove ulagače i sponzore, budući da će se pravila igre usmjeriti na ujednačavanje financijskih mogućnosti za sve), bude i više prilika za više jačih transfera.

ZAKLJUČAK

Gore napisano je samo mali presjek razloga zbog kojih smatram da se plaće i odštete moraju odrediti u apsolutnom iznosu a ne nekom postotku od nečega. Naravno, to se neće nikada dogoditi budući je sasvim jasno da kad se ulažu puste milijarde eura u razne klubove, transfere i plaće, onda se i neoznačeni kofer sa nešto gotovine lako zaboravi u nekom kutu, a isto tako, savjesni činovnici neprofitnih organizacija iz zemalja sa čvrstim bankarskom tajnama isto tako zaborave što sve pronađu na svojim službenim putovanjima.  

Za komentiranje trebaš biti prijavljen. Prijava Registracija

4 replike

  1. Josip Korda
    JoHayes13 Administrator
    • 01.02.2025., 21:30
    Ovo se jednostavno ne može uvesti, jer tu je toliko zapreka da ne znam ni otkud bi počeo... Jedina liga koja bi mogla to donekle usvojiti je Premier liga, budući da imaju relativno ujednačene prihode od lige i prava, ali time bi sami sebe ubili, jer igrači bi jednostavno otišli iz Engleske u druge lige koje nemaju salary cap, osim ako si mislio cijeloj Europi ili svijetu nametnuti to. Tek to bi bilo nemoguće... 
    0
    0
    0
  2. Fuori gioco
    • 01.02.2025., 18:25
    Jako dobar tekst, a pogotovo dobar realni zaključak da se salary cup u nogometu neće dogoditi. No iako je namjera salary cupa da zaustavi jaz između bogatih i siromašnih klubova, zar nije romatično i gledati kako ti se klub diže malo po malo, možda i mišjim koracima, ali dohvaća europske visine? Iako sam hajdukovac, to se vidi na Dinamu. Dinamo je najprije postao dominantna sila u HNL-u. Onda je počeo redovno igrati u Europi. To je izgledalo loše (bili su realno kanta za napucavanje), ali su igrali tu Europu, skupljali pare i prodavali igrače po visokim cijenama. Onda su počeli skupljati bodove u toj Europi. Pa su počela proljeća u europskim natjecanjima. Korak po korak Dinamo dođe do toga da zamalo u Ligi prvaka završi ispred Manchester Cityja. Zar nije i to romantično?
    1
    1
    0
  3. Pavao Sviben
    • 01.02.2025., 12:51
    Postoji puno mehanizama kako bi se postigla jednakost, stvar je samo u tome da to nije u "duhu slobodnog tržišta". Zašto stati na nogometu? Kratak je put od slobodnog tržišta do samoupravnog socijalizma. Nažalost, na Zapadu (to obuhvaća sve članice UEFE u nogometnom smislu) je samo "gospodarski rast" svetinja, sve ostalo se žrtvuje za to. To je sad šira filozofska tema, ali načelno su prijedlozi super. 
    0
    0
    0
  4. brane.arbanas
    • 01.02.2025., 11:24
    Zanimljiva analiza, ali to se nažalost nikad neće dogoditi. NFL (i američke sportske lige općenito) je zatvoren sustav u koji ne možeš napredovat, ali ni iz njega ispast. Uvođenje salalry capa je nemoguće u ligama na ispadanje, jer kako će onda momčad u ligi gdje 20 klubova ima isti buđet graditi dugoročne strategije kad svake sezone nisi siguran hoćeš li ispasti ili se boriti za naslov - gledano iz pozcije vlasničkih struktura, naravno.
    Kad bi recimo La Liga uvela salary cap, postoji realna mogućnost da kroz tipa deset godina Real ili Barca, dva najpoznatija, najpraćenija kluba s najvećom bazom navijača ispadnu iz lige. To nije u interesu, naravno njima, ali ni ligi, ni TV kućama itd.
    Ali čak i da uvedeš takvo ograničenje na recimo Ligu prvaka opet je upitno koliko bi imalo učinka, jer bi s vremenom igrači jednostavno odlazili tamo di je veća lova, npr. u Arabiju ili Kinu. Jednostavno današni sustav slobodnog kretanja radne snage te slobodnog tržišta kapitala i novca ne dozvoljava ovakva 'ograničenja'
    Zanimljivo u svemu tome je da je NFL kao najamerički sport u najkapitalističkoj državi svjeta zapravo jedan zatvoreni socijalistički sustav :)
    Da se razumijemo, mislim da su ove ideje dobre i da nogomet svakako gubi onaj romantični štih, ali salary cap se nikad neće uvest u naš nogomet, što si i sam dobro zaključio.
    1
    1
    0

Novi komentari Više

Novo na kanalu Otvori

Top 10

Tribina.hr portal

Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!

Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.

Social