Vremenska prognoza

Polusezona još nije ni počela, a većina je složna u jednom – Dinamo će opet biti prvak. No, ostala su još četiri mjeseca do kraja prvenstva, a ja se pitam što je teže predvidjeti: pobjednika HNL-a ili vremensku prognozu za sljedeća četiri mjeseca?

Tijekom razdoblja od 22. siječnja do 25. svibnja, što obuhvaća otprilike 123 dana, Hrvatska može očekivati značajan broj kišnih dana, s varijacijama ovisno o regiji. Prema podacima za Zagreb, prosječno 11 kišnih dana možemo očekivati po mjesecu.

Slični obrasci vrijede i za ostatak Hrvatske, s time da obalna područja, poput Rijeke i Splita, bilježe veći broj kišnih dana zbog specifičnih klimatskih uvjeta. Rijeka, primjerice, ima oko 140 kišnih dana godišnje, što je više od nacionalnog prosjeka. Proljetni mjeseci dodatno donose povremene obilne oborine koje mogu značajno utjecati na nogometne terene.

Ali kakve ovo veze ima s nogometom? Prava momčad uvijek pobjeđuje!

Upravo je kiša bila jedan od glavnih razloga velikog Dinamovog podviga u Ligi prvaka, kada je u listopadu, nakon nešto više od sat vremena igre, vodio 2:0 protiv francuskog Monaca. Na natopljenom maksimirskom travnjaku, Monaco nije uspijevao iskoristiti svoju brzinu i tehničku nadmoć, dok je Dinamo svojom igrom došao na korak do povijesne pobjede. Ipak, pad koncentracije obrane (prvenstveno Nevistića i Bernauera) rezultirao je izjednačenjem, zbog čega puni plijen nije ostao u Zagrebu.

Uzimajući u obzir ove informacije, možemo zaključiti da će vremenski uvjeti tijekom preostalih 18 kola HNL-a igrati ključnu ulogu. Kiša i blatnjavi tereni često poništavaju tehničke prednosti favorita, izjednačavajući snage i prebacujući fokus na prilagodbu, snagu i fizičku igru.

Kategorije oborina

Količina oborina mjeri se kišomjerom; njime se utvrđuje koliko bi milimetara bio visok sloj vode od oborina kada ne bi bilo isparavanja, otjecanja i prokapljivanja kroz tlo. Količina oborina od 1 mm odnosi se na površinu od 1 m², što znači da je na svaki kvadratni metar tla pala jedna litra vode.

Kada teren diktira igru

Jedna od ključnih prilagodbi koje će Dinamov trener Canavaro morati napraviti odnosi se na stanje infrastrukture u SHNL-u. Slično tome, Gattuso, koji je preuzeo Hajduk, već je naglasio važnost ulaganja u bolje trening-terene. Rinov stožer će možda morati uputiti i pokoju molitvu za dobru vremensku prognozu na Kranjčevićevoj, gdje Hajduk igra za dva tjedna.

Kad smo već kod Kranjčevićeve, najbolje bi bilo Žapera odmah poslati na tribinu. Vjerujem da ga hvata tjeskoba već na samu pomisao plave ograde na ulazu na stadion, gdje je prošle godine stradalo i njegovo drugo koljeno na istom terenu na utakmici protiv Rudeša. U veljači će se obilježiti godišnjica te nesretne ozljede, a teren Kranjčevićeve ostaje sinonim za izazove koje donose loši uvjeti igre.

Nedavno je stručni analitičar Joža primijetio da je dobro znati gdje su rupe na terenima poput Gorice, gdje se nakuplja voda i gdje se možeš poskliznuti. Također, odluke o prilagodbi svoje igre kada na Šubićevcu puše bura ili jugo postaju ključne. No, složit ćemo se takvi uvjeti na neke igrače utječu manje, a na neke više.

Primjer Sopićeve Rijeke, koja je u nestvarnim uvjetima (snijeg i zaleđen teren) zamijenila ključne igrače nakon samo 30 minuta, pokazuje kako je prilagodba presudna. Na krilima Obregona, Rijeka je preokrenula rezultatski zaostatak i ostvarila pobjedu. Slična prilagodba može se očekivati u Gorici i u nastavku ove sezone, gdje će treneri morati naučiti improvizirati u ovisnosti o uvjetima na terenu.

No, pravo pitanje glasi: što kada jedna momčad ovisi o jednom igraču? U slučaju Hajduka, koji često ovisi o Livaji, prilagodba igre na loš teren postaje još složenija. Livajina motivacija i sposobnost prilagodbe na blatnjav teren mogle bi biti glavni faktor. Povijest nas uči da se Hajduk u takvim uvjetima često nije snalazio, primjerice u Kranjčevićevoj i Varaždinu. Sada, s igračem poput Ivana Rakitića u momčadi, pitanje je hoće li Gattuso imati hrabrosti prilagoditi postavu ili uvesti zamjene kada igra "zapne".

Primjer Monaca u Ligi prvaka protiv Dinama također naglašava važnost prilagodbe. Monaco je u Zagreb došao s impresivnim nizom od šest pobjeda u sedam utakmica, uključujući pobjede protiv Auxerrea, Lyona i Barcelone. Ipak, teren natopljen vodom neutralizirao je njihovu tehničku superiornost i brzinu.

Vodeni klin ili aquaplaning poznat je u prometu kao situacija u kojoj guma vozila gubi kontakt s cestom zbog sloja vode. U nogometu, nešto slično događa se kada obrambeni igrači pokušavaju pratiti protivničke napadače u uvjetima natopljenog terena. Kontrola pokreta postaje teža, reakcije su sporije, ali bitno je za naglasiti da igrači koji napadaju također gube prednost pri driblanju. Postavlja se pitanje: kome više odgovara takav teren?

Faktor izjednačavanja

Usporedba željezničkih sustava Hrvatske i Njemačke može nam ilustrirati kako infrastruktura može ograničiti performanse, bez obzira na kvalitetu opreme. Njemačka raspolaže modernim vlakovima koji postižu brzine do 320 km/h, dok hrvatski vlakovi često voze prosječnom brzinom od oko 48 km/h. Međutim, čak i najmoderniji vlakovi ne mogu postići svoje maksimalne brzine na zastarjeloj ili neodržavanoj infrastrukturi.

Maksimalna dopuštena brzina vlakova u Hrvatskoj iznosi 160 km/h, no takve brzine moguće su samo na ograničenom broju dionica. Primjerice, dionice Vinkovci – Tovarnik i Okučani – Novska omogućuju postizanje ove brzine. Na većini željezničkih pruga u Hrvatskoj stvarne brzine su znatno niže, a na nekim dionicama vlakovi iz sigurnosnih razloga usporavaju toliko da bi bilo brže putovati konjima.

Slično tome, u nogometu, loši tereni mogu neutralizirati tehničku superiornost jačih momčadi, izjednačavajući uvjete igre. Stoga, iako se često kaže "kako nama, tako i njima", realnost je da slabije momčadi mogu više profitirati od nepovoljnih uvjeta, jer oni smanjuju prednost koju kvalitetnija momčad inače ima. Na kraju, pravo pitanje je kako bi se Bayernov vlak snašao na kišnim tračnicama zagrebačkog Maksimira.