Uspon pikada u protekla dva desetljeća pojava je koja gotovo sve sportske fanatike privlači pred male ekrane. Sport koji je nekad predstavljao samo zabavu u baru, danas puni dvorane po cijelom svijetu uz zaglušujuću atmosferu svojih vjernih navijača. Činjenica je da je Phil Taylor popularizirao pikado i doveo ga na mapu gdje se njegova popularnost može boriti sa ostalom sportskom konkurencijom. Čovjek koji je 16 puta osvojio svjetsko prvenstvo, privukao je brojne navijače kako bi svjedočili njegovoj lakoći pobjeđivanja. Reći da Phil nije imao jaku konkurenciju bilo bi bezazleno i nepromišljeno budući da su brojne zvijezde poput popularnog Raymonda van Barnevelda, još starijeg Dennisa Priestlya, ali i mlađeg Michaela van Gerwena prošli kroz njegov staž. Svi igrači koji su postali svjetski prvaci u eri Phila Taylora, morali su proći njega kao prepreku što je svakako samo po sebi uspjeh.

Phil Taylor odigrao je svoj posljednji meč u finalu svjetskog prvenstva 2018. godine kada ga je famozni “električar” Rob Cross savladao. Uz njega u prošlom desetljeću put prema vrhu svijeta utkalo je nekoliko fantastičnih igrača. Prije svega Michael Van Gerwen, Gary Anderson i Peter Wright. Zvijezde pikada koje već više od 10 godina konstantno u vrhu stvaraju probleme novim naraštajima kako bi došli do tako željenih trofeja. Hype koji je stvoren oko Michalea van Gerwena teško je opisati, ali količina trofeja uključujući 3 svjetske titule, golema fan baza i popularni walk-on nešto je što opravdava sva očekivanja koja su bila postavljena pred njim. S druge strane dva škotska aduta su svoj put gradili duži niz godina i tek u svojim četrdesetima pokazali raskoš svoje igre koja ih je dovela na tron svijeta. Tako je ova trojka onemogućila da sport kojim su Englezi vladali toliko dugo, bude njihovo mjesto prošetavanja. Dapače, Rob Cross je jedini engleski osvajač u razdoblju od 2013. Do 2023.

Brojni vrhunski igrači pikada učinili su konkurenciju snažnom, a želju da se pokal svjetskog prvaka ponovno “vrati kući”,kako bi rekli stanovnici s otoka, još većom. Sve to kulminiralo je jednim od najboljih finala u povijesti gdje je Michael Smith u legendarnom okršaju svladao MvG-a i postao svjetski prvak. Momak od kojeg se očekivalo podosta napravio je uspjeh života i izgledalo je da će on biti predvodnik Engleske garde zajedno s Rob Crossom. Međutim dva igrača s istim imenom Luke probili su se na sami vrh. S jedne strane Humphries dominantno je osvojio titulu svjetskog prvaka gdje ga je u finalu čekao šesnaestogodišnji generacijski talent koji mu je pokazao što će nuditi pikado sceni idućih tko zna koliko godina. Takozvana “Littlermania” od tada je zarazila čitav svijet pikada, ali i šire od toga.

2024. godina prošla je uz dominaciju njih dvojice pa se s razlogom očekivao njihov sudar na nedavnom svjetskom prvenstvu s obzirom na to da su kombinirano osvojili 5 od 8 velikih titula. Na nedavnom svjetskom prvenstvu Humphries je zapeo na neočekivanoj prepreci Petera Wrighta koji nije zračio vrhunskom formom, ali za njega je očigledno klasa vječna. Littler je tijekom turnira pokazao da se vrhunski nosi s pritiskom te je na putu do zagrljaja s pokalom morao na kraju pokoriti, a koga drugog nego MvG-a. Finale je krenulo i završilo jednosmjernom ulicom. Littler je sam sebi utkao put prema najvećima. Neki ga žele svrstati u koš s Philom Taylorom, ali nepotrebno je gomilati mu stres najvećeg ikad. Treba uživati u pikadu kojeg je ovaj momak spreman producirati i nadati se da će to potaknuti još jaču popularizaciju sporta. Tko zna možda ubrzo bude pod oznakom olimpijskih krugova. Panem et Circenses!