Danil Medvedev je prije otprilike godinu dana igrao finale Australijan Opena protiv Janika Sinera, imao 2-0 i sve je djelovalo da ide ka titule. Međutim, prednost je prokockao i ostao bez druge Grand Slam titule, a godinu dana kasnije je neprepoznatljiv. 

Danil Medvedev nikada nije važio za tenisera kojeg je atraktivno gledati. Njegovi udarci nisu elegantni, njegova igra nije atraktivna, ali je godinama u vrhu svjetskog tenisa. Ma koliko imao ''kratak fitilj'' uspijevao je pokazati kontinuitet, što recimo Stefanos Cicipas, Andrej Rubljov i Saša Zverev i nisu često imali.

Iskoristio je trenutak 2021. giodine kada je Đoković pukao pod pritiskom šanse da kompletira kalenddarski Slam i došao je do titule na US Openu. prije toga izgubio je finale od Nadala, dok je dva puta kasnije igrao fianle Australije i opa puta gubio nakon što je vodio 2-0. Jednom je bio koban Nadal, a jednom Siner. imao je poraz u finalu Australije i od Đokovića, ali tu realno nije imao 2% šanse i Đoković je pružio dominantnu partiju.

Međutim, poraz od Sinera je i drugo gubljenje Slam titule nakon vodstva 2-0 u finalu, očito su uticali na to da Medvedev bude poljuljan kao nikada prije.

Teška godina poslije Australiej

Protekla godina za Medvedeva je počela finalom u Australiji. Bio je to nagovještaj sjajnih stvari. Pogotovo jer je išao ka tituli i nakon uvodna dva seta nije djelovalo da bi Siner mogao do preokreta. Međutim, Italijan se nije predao, napravio je preokret i napravio je rasulo u glavi i samopouzdanju Danila Medvedeva.

Samopouzdanje dolazi iz glave i u velikoj mjeri je posljedica mentalnog sklopa jedinke. Kada vam stvari idu po planu, samopouzdanje je veće. Nevažno da li ste teniser, ili se bavite nekim desetim poslom, pozitivne stvari vas jačaju i guraju naprijed.

Na to u konretnom slučaju moramo uzeti u obzir još jednu stvar. Medvedev je kroz karijeru pokazivao da ima problema sa glavom. Pretjerana nervoza, svađe sa trenerom, bacanje reketa, nerviranje. Rekli bi da vas to podsjeća na Đokovića ? Istina, ali Đoković bi nakon takve emotivne reakcije postajao Terminator na terenu, dok bi Medvedev poslije emotivnih reakcija postajao Terminator samom sebi.

Zato i nije možda čudno što ga je poraz od Sinera poljuljao. U poslednjih pet godina ne pamti goru sezonu od prošle. Najviše poraza i sezona bez trofeja. Pored Australije, ima samo još jedno finale Mastersa i dva polufinala. Čak ni na manjim turnirima nije uspijevao dolaziti do finala a polufinale Vimbldona je jedan od posljednjih svijetlih momenata u sezoni.

Čak i u mečevima gdje bi bio favorit, Medvedev bi se mučio. Nervoza je bila nikada veća a koncentracija sve manja. Kao da je konstantno u glavi imao Melburn i posljednja tri seta velikog finala.

Nova godina ali ne i bolji početak

Nova godina je donijela novi početak za Medvedeva. Međutim, već po njegovom dolasku na ''mjesto zločina'' u Melburn, vidjelo se da to neće ići kako treba. Jednostavno, glava nije bila setovana na pravi način. 

Prvo kolo je prošao nakon muke u pet setova. Djelovalo je da bi mu takav meč mogao možda i dati neko samopouzdanje, ali je onda došao duel sa talentovanim Tienom. Nakon dva seta, Medvedev je bio na konopcima.  U završnici trećeg seta, Amerikanac je imao meč loptu. Medvedev je nekako preživio i uspio smanjiti na 2-1.

Djelovalo je da kreće toliko puta viđena teniska priča. Autsajder ili mladi talenat protiv favorita odigra vrhunski, ali propusti šansu da završi posao pa se nakon toga raspadne. Gledajući četvrti set, djelovalo je da će tako i sada biti.

Međutim, Tien je u petom setu pokazao nevjerovatnu mentalnu snagu, čak i ako je propustio brejk prednosti, iako je dozvolio Medvedevu brejk i servis za meč, nije pao i u super taj-brejku je došao do pobjede.

Tim je pokazao ono što je svima jasno od posljednjeg poena na prošlogodišnjem Australijan Openu, Danil Medvedev nije dobro. Nije dobro i nije u stanju da preboli poraz. A to je gore od bilo kakvog poraza.

Mentalna snaga i moć zaboravljanja loših stvari je ključna u tenisu. Svako može naučiti da udara dobro forhende, bekhende, da trči, servira. Ali na kraju dana, glava razlikuje one koji su u vrhu i one koji su niže. Ako glava nije u stanju imati maksimalan fokus, džaba svi udarci svijeta. 

Tako je sada sa Rusom. Upao je u kanal iz kojeg nema nazad, barem tako sada izgleda. To stanje traje već predugo da bi rekli, prolazno je, naći će Medo izlaz. 

Naprotiv, ovo podsjeća na sudbinu Stefanosa Cicipasa nakon što je prokockao 2-0 protiv Đokovića u finalu Roland Garosa. Imao je istina Grk nekoliko bljesaka kasnije, pa i finale Australije. Ali u dobroj mjeri je taj poraz od Đokovića usmjerio njegovu karijeru u potpuno drugom smjeru. Utisak je da se Grk nikada više neće vratiti na pravi put, put potencijalnog Grand Slam šampiona.

Šta bi Medvedev morao uraditi da izbjegne isto ?

Za odgovor na ovo pitanje morali bi se zakopati dublje u polje psihologije. Svakako psihoterapije kod sportskog psihologa bi sigurno mogle pomoći Medvedevu. Međutim, utisak je da je Danil tipični Rus. Pod ovim ne mislim ništa diskriminirajuće, nego da je njemu kao Rusu, čvrstom momku, ispod časti da pokaže da je ranjiv i da se odluči na takav korak.

Možda ne bi bilo loše da razmisli i o promjeni tima. Žil Simon jeste neki novi dodatak, ali možda je ovo trenutak da se raziđe barem na neko vrijeme sa Serverom, iako se oni znaju pa manje više cijeli život. Prosto, nekada dođe do zasićenja.

Treća opcija je da na neko vrjeme napravi pauzu. Ne naravno da se oprosti od igranja, ali da uzme recimo tri mjeseca i pokuša smiriti i srediti glavu jer ovako definitivno više ne ide. Ne ide, ako je Medvedevu cilj sam vrh i osvajanje najvećih titula. Ako želi biti unutar prvih 15-15 tenisera, to svakako i sa ovom igrom može. 

Ali za nešto više, moraće naći neko rrješenje na duže staze. Jer Medo se ušuškao u svoj brlog i nalazi se u zimskom snu koji i za standarde jednog ''mede'' traje ipak predugo.

Zato bi Danil morao da napravi radikalne promjene, inače se možda nikada više bar na ozbiljan i pravi način teniski probuditi neće....