Nottingham Forest je po mnogo čemu poseban klub. To je klub koji je više puta bio prvak Evrope (dva) nego svoje države (jednom). Zlatno doba sa Brianom Cloughom će se uvijek pamtiti, a aktuelna sezona podsjeća na najslavnije dane popularnih ''Šumara''. Nottingham Forest igra fantastičnu sezonu u ligi. Trenutno su na diobi drugog mjesta sa Arsenalom i imaju šest bodova manje od lidera Liverpoola, sa kojim igraju derbi u narednom kolu. Napomene radi, jedini su koji su savladali lidera ove sezone.

Međutim, da bi pričali o Forestu ove sezone, morali bi se vratiti ipak malo u prošlost. Nakon godina izbivanja iz Premiershipa, Steve Cooper uveo je Forest u elitu 2022. godine. Osnovni cilj u početku je bio opstanak, a sve preko toga bi bio bonus. Prve sezone Cooper je sačuvao tim u ligi. Međutim, prošle sezone je u jednom trenutku sve izgledalo prilično neveselo, pa je Velšanin smijenjen. Za novog menadžera imenovan je Nuno Espirito Santo. Ispostaviće se da je dovođenje Portugalca, bio vrhunski potez jer je sačuvao tim u eliti, a onda je došla ova spektakularna sezona.

Nuno ima iskustva rada u Engleskoj. Njegov Wolverhampton je bio zafrknut kao kratko ćebe. Niko nije volio igrati sa Wolvesima tih godina, pa ni oni najbolji timovi. Igra im se zasnivala na čvrstoj odbrani i sjajnoj tranziciji. Odlično je Nuno koristio wing backove a olakšavalo mu je posao to što je imao dosta Portugalaca u ekipi. Raul Jimenez je bio centralna figura napada ne samo kao strijelac nego i neko ko je uspijevao da dobije duel, odloži loptu i pomogne bržoj tranziciji. Dva puta je dovodio Wolvese do sedmog mjesta, igrali su Evropu poslije skoro 40 godina. Međutim, povreda Jimeneza kao i prodaja igrača, doveli su do pada. Nakon epizode u Saudijskoj Arabiji, Nuno se prošle sezone vratio u Premier League, gde je prvi cilj ispunio jer je ekipu ostavio u ligi. Naravno, dobio je potom priliku da sklapa tim za novu sezonu. Od pojačanja tokom ljeta, vrijedi izdvojiti tri potpisa, Nikolu Milenkovića, Morata i Ramona Sosu. Srbin je neko ko je standardan, dok Morato i Sosa dobijaju prostor takođe.

Nuno je sa Wolvesima najčešće igrao 3-5-2 formaciju, gdje je u defanzivi to izgledalo kao 5-3-2. Međutim, u Nottighamu se ipak odlučio igrati nešto drugačije. Osnovna formacija je 4-2-3-1. Postoje neki momenti kada prelazi na trojicu nazad. Stoperski tandem čine Murilo i Milenković. Kada ih gledate, stičete utisak da igraju nekoliko sezona zajedno. Bekovi su Nico Williams i Ola Aina. U većini situacija oni ne idu visoko. Međutim, Aina se zna nekada podignuti, u tom slučaju se Milenković pomjera desno, a Williams ulazi na trećeg štopera dok prostor ispred pokriva Elliot Anderson. Anderson, kao i njegov kolega u centralnom dijelu veze Nico Dominguez čine izuzetno bitan dio ekipe. Obojica su ogromne radilice i pokrivaju veliki prostor. Njihove mape sa utakmica to redovno potvrđuju. Takođe, pomažu ekipi na različite načine. Kada se ekipa brani, čine dupli blok sa Murilom i Milenkovićem. Ako ekipa napada, omogućavaju lakši prenos lopte, te pokrivaju bočne pozicije ukoliko se neki od bekova dinge nešto više. Već smo naveli da je Aina taj koji češće to radi.

E sad, ovdje dolazimo i do prvog problema Nottinghama. Nuno nema adekvatnu zamjenu za Andersona i Domingueza. Ukoliko neko nije u stanju igrati onda prelazi na trojicu nazad, gdje Morato dobija ulogu startera. Elangu koji u 4-2-3-1 igra krilo podiže na napadača, dok Gibbs-Whitea koji u 4-2-3-1 igra desetku, spušta u vezni red. Naravno, nije prečesto morao ovako da se prilagođava za sada, ali u slučaju neke povrede Domingueza ili Andersona, biće zanimljivo kako će riješiti problem. Sada malo o ofanzivi. Chris Wood igra sezonu karijere i nije to slučajno. Ono kako je koristio Raula Jimeneza u Wolvesima, Nuno Wooda koristi sada. Po bokovima ima brzance u vidu Elange i Hudson-Odoija. Vjerovatno ključni čovjek ofanzive jeste Morgan Gibbs-White. Možda ne djeluje previše impresivno što ima četiri gola i tri asistencije, ali većina kreacije kreće preko njega i najkreativniji je u svojoj ekipi.  Gibbs-White ima 2.2 više golova od očekivanog ako gledamo XG statistike. Kada su u pitanju duge lopte i prebacivanje lopte sa jedne na drugu stranu, njegove statistike su bolje nego one koje imaju recimo Declan Rice i Cole Palmer. Takođe, ima 1.7 ključnih dodavanja po utakmici.

Kada govorimo o ofanzivi, Forest je ubojit iz tranzicije. Tu dosta važnu ulogu igraju i momci u poslednjoj liniji. Često Bleki Milenković dugim loptama otvori tranziciju svoje ekipe. Imamo i primjer drugog gola protiv Wolvesa kada je Seels dugom loptom pronašao Hudson-Odoia na krilu, koji je probio i asistirao za Wooda. Po sličnoj matrici pao je i treći gol.  Dakle, ekipe koje imaju lošu defanzivnu tranziciju imaće uvijek problem sa igrom Nittinghama po izgubljenoj lopti. Naravno neće svaki put dati Forest gol kada protivnik izgubi loptu ali poenta je da su sposobni u tri poteza doći do gola ili šanse, što su nekoliko puta pokazali.  Kada gledate roster ekipe, ima tu kvalitetnih girača ali nije u pitanju neki tim od koga ćete se smrznuti. Šta je onda snaga ekipe ? Upravo Nuno i hemija koju je stvorio. Nuno je vrhunski posložio profile koje ima i izvukao je maksimum iz svoje ekipe. To radi pa manje više cijelu svoju trenersku karijeru, spreman je dovesti svakog igrača u zonu komfora i omogućiti mu da radi ono što najbolje zna. Već smo naglasili da je mana što nemaju zamjene za Andersona i Domingueza na duže staze. To je donekle i najveći problem, odnosno nedovoljno duga rotacija u smislu kvaliteta.

Međutim, ako ne budu imali previše povreda imaju dovoljno dobru klupu da sve pokriju na pravi način. Nottingham sa pravom sanja plasman u Champions League, prvi put još od zlatnih dana sa Brianom Cloughom. Neki misle da će pasti, ali isto su mislili i za Leicester 2016. pa nisu pali. Utisak je da samo serija povreda može predstaviti ozbiljan problem za ovu ekipu, ako to izbjegnu, top 5 je i više nego realno ostvarenje. A ako bi u narednom kolu savladali Liverpool, možda ni san o tituli ne bi bio ludost. Da, zvuči nevjerovatno da se nOttingham može boriti za titulu. Ali ovaj tim ima ono  nešto, ima hemiju koja ga čini boljim nego što zapravo jeste.