Vidi se da se u posljednje vrijeme sve više uzdiže duh legendarne HRT-ove emisije Petica, pa bih tome u čast iznio svoje viđenje. Sredinom devedesetih, još kao klinac, zavolio sam pratiti sport, a posebno nogomet. Iako imam oca i dva starija brata koji nisu bili pretjerano zainteresirani za sport, nisam od onih kojima je sport – ili nogomet – bio serviran. Sam sam se “poslužio” i zarazio se. Jedan od najvećih razloga za to bila je upravo Petica.

Petica je bila HRT-ova emisija koja se emitirala od 1995. do 2006. godine. Svakog ponedjeljka donosila je isječke s utakmica koje su uređivali i vodili vrhunski sportski novinari – Stjepan Balog, Ivica Blažićko, Željko Vela, Drago Ćosić i Božo Sušec. Emisija je pratila događaje s terena pet tada najjačih nogometnih liga Europe: francuske Ligue 1, njemačke Bundeslige, talijanske Serie A, španjolske La Lige i engleskog Premiershipa.

U to vrijeme, utorkom nisi imao što raditi u školi ako nisi gledao Peticu. Nisi mogao komentirati tko je od hrvatskih igrača zabio gol, prve bijele kopačke koje je nosio Alfonso iz Betisa, niti koliko je puta Finidi proslavio gol stavljanjem šešira na glavu. Isto tako, nisi mogao pričati o tome je li legendarni Unitedov dvojac York i Cole izveo svoju poznatu akciju kada jedan drugome pusti loptu kroz noge, je li Del Piero zabio u suprotne rašlje, kakav je ovog vikenda slobodnjak zabio Juninho Pernambucano (jer svaki vikend je zabijao) ili o tome kako je prošao Guingamp taj vikend.

Sjećam se da se ponedjeljkom sve ostavljalo po strani kako bi se gledala Petica. Dan se planirao tako da ne zakasniš na početak emisije jer, ako propustiš, više nećeš imati priliku vidjeti majstorije s utakmica tog vikenda.

Normalno je da je tada Petica bila popularna – nigdje drugdje nisi mogao vidjeti golove, a rezultate si pratio preko teleteksta. Teletekst, za one koji ne znaju, bio je tekstualni informativni servis dostupan putem televizije. Pružao je osnovne vijesti, rezultate i informacije, a bio je ključan alat za praćenje sportskih rezultata u vrijeme prije interneta.

Često čujem kako ljudi pričaju da danas nema emisije kao što je bila Petica, da se više ne zna napraviti takva emisija, i slično. Ali ja sam mišljenja da danas ta emisija ne bi imala smisla jer su nam golovi dostupni praktički u realnom vremenu. No zato danas možda imamo nešto drukčije. Imamo podcaste poput Tribine, internetske stranice i platforme koje pružaju prostor za analize i rasprave.

U ono vrijeme, ljudi poput Mihe, Joa ili Jože teško bi isplivali i dobili prostor. Zato smatram da svako vrijeme nosi svoje i da ne treba zazivati stvari iz prošlosti. Umjesto toga, trebali bismo cijeniti ono što imamo danas, kao što smo cijenili Peticu nekada.