Dinamo Zagreb se kroz godine afirmirao kao jedan od najuspješnijih klubova "istočno od Beča", a kruna tog uspjeha nije europski rezultat koliko - proizvodnja igrača. Mnogi su zamijetili kako se u tom segmentu dobrano kaska zadnjih sezona. Možemo reći da se došlo do ključnog pitanja: kako strateški planirati razvoj mladih igrača i osigurati kontinuirani uspjeh na domaćoj i međunarodnoj sceni? Razmatraju se tri glavna modela upravljanja i razvoja: Dinamo 2, klub partner i filijala. 

Dinamo 2: Razvoj pod vlastitim kišobranom

Prednosti:
Osnivanje druge ekipe, Dinamo 2, koja bi se natjecala u drugoj ili trećoj ligi, omogućava apsolutnu kontrolu nad razvojem mladih igrača. Treneri mogu implementirati istu taktiku, stil igre i metode treninga kao u prvoj ekipi, što osigurava kontinuitet. Igrači su uvijek blizu prve ekipe i spremni za hitne pozive. Višak igrača se uvijek može spustiti u Dinamo 2 da tamo treniraju, može poslužiti kao kazna za one nedisciplinirane, kao i hvatanje forme onih koji su duže bili izvan pogona. 

Mane:
Natjecanje u nižim ligama često nije dovoljno kvalitetno da bi igrači razvili ključne aspekte igre pod pritiskom. Primjerice, GNK Dinamo 2, koji je već sudjelovao u drugoj ligi, suočio se s problemima motivacije igrača i manjkom publike. Takav sustav je financijski iznimno zahtjevan, a rezultati razvoja nisu uvijek proporcionalni ulaganju. 

Klub partner: Suradnja bez vlasničke kontrole

Prednosti:
Model kluba partnera, gdje bi zaseban klub svake sezone prihvaćao nekoliko Dinamovih mladih igrača na posudbu, omogućava talentima natjecanje na višoj razini od Dinamo 2. Takvi igrači mogu stjecati iskustvo u jačim ligama i kod različitih trenera, dok Dinamo zadržava njihova prava. Taj klub bi se mogao nalaziti u HNL-u, pa bi ti igrači se naučili na ligu i vratili potpuno spremni za prvu ekipu.

Mane:
Nedostatak izravne kontrole može dovesti do nesuglasica. Klub partner može odlučiti da igrač ne dobiva potrebnu minutažu ili ga koristi na neprikladnoj poziciji. Ovo je rizično, pogotovo za igrače koji su na rubu prve momčadi, jer ne postoji jamstvo da će se vratiti dovoljno razvijeni. Također, taj drugi klub ima svoje rezultatske ciljeve koje mora ostvariti, kao i financije koje mora podmiriti prodajama, stoga ukoliko ne ide sve u željenom smjeru za očekivati je da prvi nastradaju posuđeni igrači Dinama. 

Primjer:
Dinamo bi mogao koristiti model kakav ima Chelsea s Vitesseaom u Nizozemskoj, gdje se igrači šalju na posudbu u taktički sličnu sredinu. Iako to zahtjeva detaljniju analizu, svatko tko prouči može zaključiti da rijetko koji igrač se vratio s te posudbe spreman za Chelsea, a u toj suradnji je bilo malo prepreka radi istog vlasnika, što u Dinamovu slučaju nikako ne bi bilo izvedivo.

Filijala: Potpuna kontrola u drugom kontekstu

Prednosti:
Vlasništvo nad filijalom, klubom u Sloveniji ili BiH, omogućava Dinamu apsolutnu kontrolu. Filijala može funkcionirati kao "uspon" između omladinskog pogona i prve ekipe, dok se igrači razvijaju u ozbiljnoj seniorskoj konkurenciji. Uzevši Sloveniju kao primjer, gdje prvak ima godišnji budžet ne veći od 5-8 milijuna eura, osim blizine Zagrebu, Dinamova filijala bi se mogla natjecati za europska mjesta, pa čak i sam vrh lige i završnicu kupa. Iako je u ovom trenutku to još uvijek lošija liga od HNL-a, mladi igrači bi osjetili pritisak borbe za vrh s kojim se igrači u Dinamu stalno moraju nositi. 

Mane:
Filijala zahtijeva značajna ulaganja i upravljačke resurse. Natjecanje u slabijim ligama poput slovenskih ili bosanskih može imati ograničen razvojni učinak, a s obzirom da se radi o drugim ligama i državama, igračima bi ponovno trebala faza prilagodbe. Pitanje je i koliko bi mladim igračima bilo primamljivo doći u neko malo slovensko mjesto, pogotovo ukoliko se radi o skautiranim talentima iz Brazila, Afrike ili trećih zemalja. 

Primjer:
Red Bull koristi ovaj model s RB Salzburgom i Lieferingom u Austriji. Liefering je filijala Salzburga koja razvija mlade talente, dok Salzburg služi kao stepenica prema RB Leipzigu u Bundesligi. Taj sustav omogućio je Red Bull franšizi da postane sinonim za "tvornicu talenata". Usporedivost nije 100% jer Red Bull je ogromna kompanija koja uvijek može nadoknaditi gubitak, dok Dinamo kao klub (u ovom slučaju sustav) uvijek "pleše po rubu" i svaka kriva procjena ulaganja može biti kobna.