U Puli se i ovog prosinca dogodila promjena. Talijanskog trenera Paola Tramezzania zamijenio je dobro poznati i svima omiljeni Urugvajac Gonzalo Garcia.

Da na početku ne zaboravimo, Paolo Tramezzani, 54-godišnji talijanski stručnjak, vodio je Istru 1961 u 34 utakmice pritom pobijedivši u njih 12. Momčad je 11 puta remizirala, kao i doživjela poraz.

Jedini trener u povijesti Istre 1961 kojemu je pošlo za rukom upisati više pobjeda nego poraza bio je Zoran Vulić, koji je u 24 utakmice upisao 11 pobjeda, pet remija i osam poraza.

Dakle, Zoran Vulić je osvajao 1.58 bodova po utakmici (koji je klub vodio u Ligi 16, kudikamo slabijoj nego što je danas), a Tramezzani 1.38 čime je talijanski trener drugi najuspješniji trener u povijesti kluba. Kakav god bio i kako mu god momčad igrala.

Znate kako u tome stoji Garcia?

Osvajala je Istra 1961 1.12 bodova po utakmici pod njime, ali kao i u sexu, najčešće se u životu najviše pamti samo kraj.

Je li sve spremno da Garcia nastavi tamo gdje je stao? U nogometu, nažalost, najčešće ne ide to baš tako. Da stvari stavimo u perspektivu, Garcia je u vremenu dok je bio u Puli održao jedan webinar gdje je oduševio i onu manjinu koja ga dotad nije cijenila – jednostavno, radi se o treneru i čovjeku visokih kvaliteta, reći će vam to mnogi.

Dobro, što onda može poći po zlu?!

Prije svega, moramo biti dobro svjesni kako one momčadi Istre 1961 više NEMA. Ne postoji, niti slična. Kao prvo, Monsref Bakrar i Ante Erceg zabili su 19 golova. Danas Istra 1961 nema napadača s više od dva gola, a strijelce predvode krilo Lisica s četiri pogotka (igrač kojem je vjerojatno najviše pasala Tramezzanieva logika igre) te Beyatt Lekweiry s tri.

Gagua i Lawal imaju po dva gola i oni bi trebali u „cipele“ Bakrara i Ercega.

Znate tko je te sezone bio, nakon Ercega, najbolji igrač Istre 1961?

Facundo Caseres. Igrač koji je bio kao stvoren za Garcijinu igru, s dodatkom igrača kojeg u Puli i dan danas karakteriziraju kao jednog od najstabilnijih osoba na i izvan terena koja je tamo igrala, Oleksandr Petrusenko, inače četvrti najbolje ocijenjeni igrač u toj sezoni kod Istrijana.

Oni su bili preduvjet, uz Franu Mlinara, za igru Garcie. Ako se nadamo da će Urugvajac „gurati“ jedinog pravog plemenitog veznjaka kojeg ima, Antonija Maurića, i dalje moramo pronaći drugu „osmicu“? Tko je to? Poko? Ćalušić?

Ne manje važno - izgleda kako će Lovro Majkić produžiti ugovor i vratiti se na gol Istre 1961. 

No, „onaj“ Majkić pod Garciom je bio uvjerljivo najbolji vratar lige po ocjenama SofaScorea i u Puli se samo sa sjetom sjećaju tih izdanja. Ipak, možda se za nadati da će Majkiću goditi povratak Garcie pa se barem približi toj razini.

Zaključak? Prva Garcijina sezona bila je užasna, 31 osvojen bod i deveto mjesto ispred prežaljenog Dragovoljca. Nakon toga – kada su mu dovedeni igrači kakvi su potrebni za taj stil igre – sezona iz snova i peto mjesto.

Sada je problem što Garcia nema igrače koji su mu potrebni za stil igre koji gaji. Je li o tome itko razmišljao u Puli, saznati ćemo uskoro.

Jedino što sada Istra 1961 ima znatno bolje nego u prvom mandatu Garcije su uvjeti za rad (novi trening kamp u Balama) te lijevi bočni. Marcel Heister je pokazao jesenas da je iznad razine momčadi trenutno.

Je li to sve premalo? Može li se u Puli dogoditi debakl jednom od najomiljenijih trenera ikad u tom gradu?

Vrijeme će presuditi, kao i svima.