Transfer Nike Galešića: Trijumf strategije ili izdaja emocija?

Piše: Bijelissimo

05.01.2025., 23:20 5 min 4

Transfer Nike Galešića iz Rijeke u Dinamo izazvao je pravu buru u sportskoj javnosti, podijelivši navijače i stručnjake, dok je novinarska scena dodatno zapalila strasti oko ove kontroverzne odluke. Dok jedni hvale ovaj potez kao poslovno opravdan, drugi ga kritiziraju kao izdaju navijačkih ideala. Medijska mašinerija, vođena potrebom da privuče klikove i pažnju, često bira stranu u skladu s uređivačkom politikom i interesima svojih izdavača, ostavljajući u sjeni kompleksnu stvarnost funkcioniranja nogometnih klubova.

No, koliko su novinari koji podgrijavaju ovakve debate doista upoznati s unutarnjim radom sportskih klubova? Koliko razumiju ili uzimaju u obzir upravljačke dinamike, financijske izazove i nužnost donošenja odluka koje možda nisu popularne, ali su ključne za dugoročnu održivost kluba? Odgovor je često poražavajući.

Uprave klubova, posebno onih uspješnih, rijetko se upuštaju u objašnjavanje svojih poteza. Njihov je fokus na postizanju rezultata, a ne na raspravama s javnošću. U suprotnom, energija bi se trošila na besplodne rasprave, što bi klub brzo odvelo u spiralu neuspjeha.

Primjer Igora Štimca, koji je tijekom mandata izbornika hrvatske reprezentacije u sezoni 2012./13. ulazio u polemike s navijačima na društvenim mrežama, jasno ilustrira kako takav pristup može biti kontraproduktivan. Umjesto da se fokusira na sportske rezultate, Štimac je ulazio u verbalne duele rasprave, što je ultimativno potkopalo njegov autoritet u hrvatskom nogometu.

Da bismo razumjeli Galešićev transfer i reakcije koje ga prate, trebamo se osvrnuti na širu sliku i ulogu ključnih aktera, posebno Damira Miškovića i uprave Rijeke.

Mišković, rođeni Riječanin i dugogodišnji navijač kluba, preuzeo je Rijeku 2012. godine u trenutku kada je klub bio na rubu bankrota. Tijekom više od desetljeća unio je preko 50 milijuna eura vlastitog kapitala, pronalazio sponzore, izgradio stadion i trening kamp te transformirao Rijeku u stabilan i konkurentan klub.

Rezultati takvog predanog rada?

Jedan naslov prvaka Hrvatske, tri osvojena kupa uz povijesnu duplu krunu 2017. godine.

Uz to, Rijeka je u četri različite sezone sudjelovala u grupnim fazama europskih natjecanjima (13./14., 14./15., 17./18., 20./21.), što dodatno potvrđuje uspjeh Miškovićeve vizije unutar utopističke realnosti hrvatskog nogometa u kojem imamo samo jedan klub europskih gabarita.

Koliko se drugih hrvatskih klubova, osim Dinama, može pohvaliti sličnim uspjesima?

Kada govorimo o Galešićevom transferu, potrebno je sagledati situaciju iz više perspektiva. Je li ovaj potez bio isključivo financijski pragmatičan, poslovno opravdan, ili je riječ o odrazu sportskih ambicija Dinama? Jesu li reakcije navijača, često vođene emocijama, u potpunosti utemeljene? I, što je najvažnije, kako će ovaj transfer dugoročno utjecati na oba kluba i karijeru igrača?

Ono što je sigurno jest da sport, kao i svaki drugi segment društva, nije crno-bijel. Klubovi poput Rijeke, predvođeni ljudima poput Miškovića, kontinuirano balansiraju između interesa navijača, poslovne realnosti i sportskih ambicija. Ova priča, poput mnogih drugih u nogometu, neće se završiti samo Galešićevim odlaskom u Maksimir – ona je tek započela.

Ako analiziramo sve tri strane uključene u ovaj transfer, dolazimo do zaključka koji jasno pokazuje kompleksnost modernog nogometnog tržišta. Rijeka je ovim potezom ostvarila transfer kakvom bi mnogi HNL klubovi mogli samo težiti – uspješno su kapitalizirali na talentu i trenutnoj formi igrača i ojačali svoju financijsku poziciju.

S druge strane, Niko Galešić napravio je željeni iskorak u karijeri, prelaskom u Dinamo dobivši priliku za daljnji razvoj i afirmaciju na višoj razini.

Dinamo, pak, dodatno jača svoj kadar na krucijalnoj poziciji osiguravajući jednog od najboljih mladih igrača lige s potencijalom za buduću prodaju, čime nastavlja provoditi svoju dobro poznatu strategiju iz Mamićeve ere.

Jedina potencijalno nezadovoljna strana su navijači Rijeke, vođeni isključivo emocijama, kojima odlazak jednog od ključnih igrača teško pada. No, ova situacija otvara širu perspektivu na vođenje klubova u HNL-u.

Primjer Hajduka jasno pokazuje da oslanjanje na impulse i prioritete navijačkog puka u donošenju ključnih odluka može dovesti do problema u kadroviranju, sportskoj politici, likvidnosti i, na kraju, rezultatima. Poslovanje u nogometu zahtijeva balans između emocije i racionalnosti – nešto što Rijeka, čini se, razumije i primjenjuje u svoju korist već dugi niz godina i što ju čini rezultatski, strukturno i infrastrukturno 2. najuspješnijim hrvatskim klubom.

Podrška svim liderima u hrvatskom društvu koji svoj kapital, energiju, ambicije i fokus bezrezervno podređuju napretku hrvatskog nogometa i sporta općenito.

Za komentiranje trebaš biti prijavljen. Prijava Registracija

4 replike

Darida

• 05.01.2025., 23:39

Ne znam je li Miškovićev potez izdaja emocija, ali trijumf strategije sigurno nije. Čak i ako uvažimo tvoje argumente o racionalnom poslovanju bez emocija, likvidnosti, financijskoj pragmatičnosti, tajming i kontekst transfera je loš.
U top poziciji si, najbolja si obrana lige, imaš par mladih igrača u kojima imaš solidan kapital. Dinamo, tvoj konkurent, je u rasulu. Pregovaračka pozicija Rijeke u ovom trenutku je na vrhuncu. A što ti radiš? Usred sezone u kojoj si prvi, prodaješ svog najboljeg obrambenog igrača izravnom konkurentu po popularnoj cijeni.
Jako jako loše, čak i ako isključimo emocije i gledamo isključivo poslovnu stranu.
5

4

1
Reakcije na komentar

Sviđa mi se

rafo
pivot10
Veljko
Totti
Vida21

Ne sviđa mi se

Gogo
- Brighton
  Bijelissimo
  
  • 06.01.2025., 01:14
  
  Poanta ovog teksta je ukazati na razlike u percepcijama uprava klubova, navijača i medija.
  Činjenica je da šira javnost često nije ni približno dovoljno upoznata sa svakodnevnim dinamikama upravljanja sportskim kolektivima u okolnostima u kojima se oni nalaze. Budući da uprave rijetko iznose detaljna obrazloženja svojih odluka jer su fokusirane na svoj posao, stvara se apsurdna situacija. Navijači često kritiziraju uprave koje, unatoč ograničenim resursima, godinama ostvaruju rezultatski maksimum, dok mediji dodatno raspiruju vatru, potičući nepotrebne kontroverze i zanemarujući širi kontekst – tržišne i realne uvjete u kojima klubovi posluju.
  Primjerice, ovaj transfer predstavlja trenutnu i potencijalnu vrijednost od 5,5 do 6 milijuna eura, uključujući bonuse i budući transfer Jankovića. To je iznos koji će Dinamo platiti sada, a možda nikada više. Ujedno, ovaj transfer postavlja novi rekord u HNL-u. Međutim, razinu interesa stranih klubova i iznos koji bi oni eventualno bili spremni ponuditi ne možemo znati – ni navijači ni javnost.
  Odakle, onda, zaključak da ovo zasigurno nije trijumf strategije? Tko je donio konkretniju ponudu na stol? Pritom valja uzeti u obzir i velike rizike koje nosi odbijanje ovakve prilike – pad forme i vrijednosti igrača, potencijalne ozljede i mnogi drugi nepredvidivi faktori.
  S druge strane, trenutnih 3 milijuna eura može biti uloženo u perspektivnu zamjenu za igrača, rješavanje pitanja napadača (što bi dodatno omogućilo da Fruk preuzme ulogu u veznom redu, gdje je prošle sezone bio najbolji asistent lige) i možda u dovođenje golmanske zamjene – čime bi se izbjeglo da 16-godišnji vratar mora mijenjati Zlomislića u slučaju ozljede. Ti bi igrači već na proljeće igrali u HNL-u, čije osvajanje donosi daleko manju vrijednost u usporedbi s ovim transferom ili mogućom kvalifikacijom u grupnu fazu europskog natjecanja.
  Uz to, ovaj transfer može donijeti dugoročne benefite poput dolaska Filipa Benkovića i Mislava Oršića u Rijeku, produženja ugovora za Selahija ili drugih potencijalnih rješenja. Poanta je u sagledavanju šire slike – u izbjegavanju prenagljenih i nepromišljenih zaključaka te u većem poštovanju prema ljudima koji su odlučili ulagati svoj kapital u nogomet, sport i lokalnu zajednicu, umjesto u hotele i turističke projekte.
  Ovo nije samo priča o jednom transferu – ovo je priča o povjerenju, strategiji i viziji koja ide daleko izvan trenutnih emocija.
  
  1
  
  -1
  
  2
- Darida
  
  • 06.01.2025., 09:08
  
  Kažeš: "Poanta ovog teksta je ukazati na razlike u percepcijama uprava klubova, navijača i medija". Nisu navijači i mediji stvorili percepciju o Miškoviću, on je sam stvorio sliku o sebi:- vičeš na sva zvona da Rijeka ide po duplu krunu, pa nakon što ojačaš konkurenta, kažeš da se Rijeka ne bori za naslov.- u ovoj i prošloj sezoni imaš dobit na transferima od preko 20 miliona eura, a istovremeno dižeš pretplate navijačima za 100%.- zicaš novac okolo od kojekakvih biznismena, a u zamjenu obećaš minute za sina u hrvatskom prvoligašu. Onda se radi toga još posvađaš s trenerom koji ima odlične rezultate. - izjaviš da ti najbolji stoper ne ide nikud ispod 7 miliona, pa ga za par tjedana prodaš za 3.5 miliona.Na taj način ti sam sebi stavljaš etiketu klauna na čelo. I naravno da će se svaki tvoj sljedeći potez gledati pod povećalom. I da , nije ovaj transfer 6.5 ili 7 miliona eura. On je 3 miliona odmah i 500 tisuća kroz bonuse. Možemo reći 3.5 miliona eura.Pa Osijek je prije 5 godina prodao Boška Šutala , koji tada nije imao ni 30 utakmica u HNL-u, za 4 miliona. Prije 5 godina , kada su cijene bile još i manje. A Galešić ima nešto ispod 100 nastupa u ligi.
  
  2
  
  1
  
  1
- Brighton
  Bijelissimo
  
  • 06.01.2025., 09:54
  
  Nogomet je sport u kojem na terenu igra 11 igrača, a ne jedan. Prvo mjesto na tablici i najbolja obrana lige rezultat su zajedničkog rada prošlog i sadašnjeg trenera, cijele momčadi i ljudi iz uprave koji osiguravaju stabilnost kluba. Unatoč pet puta manjem budžetu od Dinama i dvostruko manjem od Hajduka, Rijeka je i dalje vodeća na tablici – što je samo po sebi izvanredan uspjeh.
  Kada govorimo o transferu Nike Galešića, njegova vrijednost mjeri se iznosom koji će u fiksnoj vrijednosti sjesti na račun kluba, uz dodatne bonuse, te ukupnom vrijednošću koja uključuje budući transfer Jankovića po minimalno tržišnoj cijeni. Ako je neki igrač prije nekoliko godina otišao za određeni iznos, to je zato što je tada netko bio voljan platiti tu cijenu u specifičnim okolnostima. Siguran sam da bi Galešić otišao u Bundesligu za 8 milijuna eura da je takva ponuda postojala – ali očito nije. I pitanje je bi li je ikada bilo.
  Izjave da će Niko jednog dana otići za 7 milijuna eura dio su strategije podizanja cijene i postizanja optimalnog iznosa za igrača koji već sada privlači interes. Što bi se dogodilo da je Damir Mišković izjavio kako Galešić mora biti prodan ove zime za bilo koji iznos, kao što bi možda bio slučaj da je igrač Hajduka? Kako bi ga tada etiketirali, ako ga već sada nazivaju "klaunom"?
  Naravno, možda je bilo poteza koji su mogli biti bolje odrađeni, posebno u kontekstu trenera i potencijalnih investitora. Nitko nije savršen. No, kao osoba koja nije navijač Rijeke i koja živi na drugom kraju Hrvatske, mogu slobodno reći da Riječani imaju mnogo razloga za zadovoljstvo. Stabilnost kluba, moderna infrastruktura i činjenica da svaki mladi igrač koji ne može pronaći mjesto u Dinamu vidi Rijeku kao idealnu destinaciju – sve su to postignuća koja nisu nastala slučajno. Netko je to stvorio, i to zaslužuje priznanje i poštovanje.
  
  1
  
  1
  
  0