U sumraku svoje karijere hrvatski tenisač Marin Čilić je u traženju prave forme nastupio na Challengeru u Gironi, turnir koji je na kraju osvojio, te u isto vrijeme pokazao kako još ima dovoljno kvalitete u njegovom reketu. Često je omalovažavan i kritiziran od šire hrvatske javnosti koja ga smatra "gubitnikom", no pokazatelj koliko je Čilić zapravo velik tenisač je nedostatak uspjeha hrvatskog tenisa u pojedinačnoj konkurenciji nakon što se Marin na trenutak povukao, pokušavajući se oporaviti od ozljede.

Godinama je Čilić bio u top 10 ili negdje blizu, u vrhu, boreći se protiv teniskih legendi. Dugo je vremena smatran kao netko tko je u eliti svjetskog tenisa. Uz taj glas išle su i velike pobjede i trofeji koji su samo pokazatelj kakvog tenisača smo tada imali. Osvojio je jedan Grand Slam (US Open), legendarna priča o kojoj sada već svi sve znaju. Sjećam se kada sam gledao taj turnir, Marin je izgledao nepobjedivo, svaki forehand je bio ubojit, svaki servis nemoguć za vratiti, a njegova mirnoća i u najstresnijim trenucima bila je impresivna. Nažalost, to mu je bio zadnji Grand Slam koji je osvojio, ali daleko od zadnjeg turnira gdje je briljirao. Osvojio je još 16 ATP 250 turnira, tri ATP 500 turnira i jedan ATP Masters. Sve je to napravio u eri velike trojke. Tada smo možda mislili kako je mogao još više - možda i je, ali ništa ne smije izbrisati koliko zapravo veliku karijeru Marin Čilić već sada ima.

Borna Ćorić je godinama obećavao i bio gledan kao buduća zvijezda, netko tko će još više razveseliti ljubitelje hrvatskog tenisa, ali na njegovom primjeru se vidi koliko je zapravo teško konstantno biti dobar i biti u vrhu. Borna je svake godine ostvario solidan rezultat, ali nakon dobrog turnira kod njega bi se dogodio pad. Svi znamo koliko je on veliki talent i koliko dobru glavu ima za tenis, a svejedno nije još došao do te razine konstante i teniske elite. To puno govori, ponajprije o Marinu Čiliću i njegovoj kvaliteti, a onda i o tome koliko bi zapravo mi trebali prestati prihvaćati svaki osvojeni turnir i veliku pobjedu zdravo za gotovo. Tenis je surov sport. Da, svi sportovi mogu biti surovi, ali tenis pogotovo.

Prije dolaska u Gironu, Marin je nastupio na jednom drugom Challengeru, također u Španjolskoj gdje je doživio uvjerljiv poraz protiv Daniela Meride 2-0 u setovima (6-2, 6-4). Nije to bio meč koji bi nam mogao nagovjestiti kako će Čilić samo tjedan dana poslije ubaciti u brzinu više i doći u cilj kao prvi. No, to samo još jednom pokazuje kako Marin unatoč "epitetima" koji mu se daju ima mentalnu snagu izvući najbolje od sebe i kada ga ne ide. U Gironi je izgubio samo jedan set (od Martona Fucsovicsa), a sve ostale mečeve pobijedio je 2-0. Svladao je redom Carlosa Tabernera, već spomenutog Fucsovicsa (koji je bio i prvi nositelj), Pabla Carrena Bustu, Jespera De Jonga i na kraju u finalu Danca Elmera Mollera. Challenger za razliku od nekih njegovih prijašnjih uspjeha nije neko mjerilo, ali za sve nas koji godinama pratimo Marina Čilića i veselimo se svakoj njegovoj pobjedi, jedan ovakav mali podvig vraća nam nadu kako ćemo barem još malo gledati Marina u profesionalnom tenisu.

Posljednjih godina Marin se borio s teškim ozljedama, puno puta sam se pitao je li to kraj za njega? No, svaki put bi se vratio i s istim elanom pokušao nastaviti igrati. Svi znamo kroz kakvu nas je avanturu Marin znao voditi tijekom svojih mečeva, od toga da izgleda kao najbolji na svijetu, do toga da blago rečeno ne izgleda ni blizu tome. Ipak, on je takav, on igra takav tenis i to sam prihvatio, uostalom jako puno radosti je donio hrvatskom tenisu (osvajanje Davis Cupa jedan je od njih), pa stoga tražiti više i razmišljati kako je moglo bolje ne bi bilo pošteno premu njemu. Uostalom, njegova kvaliteta i danas s 36 godina na leđima se mogla vidjeti u drugom mjesecu ove godine, na ATP 500 u Dohi gdje se susreo s ponajboljim tenisačem na svijetu Carlosom Alcarazom - Marin je izgubio 2-0 (6-4, 6-4), ali je dobrano namučio Alcaraza. Marinu je to bio prvi meč nakon jedne dulje pauze i svjedno nije dopustio Alcarazu lagani prolaz. Hrvatski tenis je imao brojne uspjehe, brojne velike tenisače, ali nitko nije bio kao Marin, toliko dobar, a u isto vrijeme toliko kritiziran od šire javnosti. Zato mi je drago vidjeti ga kako i dalje igra, osvaja turnire, pa makar oni bili "samo" Challengeri jer vjerujte mi da pitate bilo kojeg tenisača i osvajanje Challengera oni bi prihvatili s veseljem jer tenis je težak sport, u kojem oni koji su godinama u vrhu za tako nešto zaslužuju samo pohvale.