Kao što je Damiru Ferenčini ovo bila premijerna utakmica u HNL-u igrom slučaja je ispao i moj prvi tekst među tribina zajednicom. Prije samog početka utakmice se čovjek zapita tko bi normalan gledao utakmicu Lokomotive i Gorice petkom navečer po onom nazovi terenu, još gorem vremenu te ne tako atraktivnim ekipama među širom nogometnom publikom. Opet nakon dvostrukog gledanja utakmice moram priznati da bih je i treći put pogledao kada je gledaš na način da tražiš odgovore na pitanja kako i na koji način pojedina ekipa gradi napad, prenosi loptu u završnu trećinu, i ostale elemente nogometne igre. Indikativno stanje terena najbolje dočarava proklizavanje Dina Kolingera u 37 sekundi utakmice.

U prvih 10-15 minuta su se mogli vidjeti obrisi načina igre kod obje ekipe. U tom periodu Gorica se uglavnom branila sa 9 igrača ispod centra dok je jedini igrač iznad bio Filip Čuić koji je vršio sam presing na četvoricu igrača Lokomotive koji su ga lako izbacivali zbog navedenog viška. To je za posljedicu uzrokovalo lagan dolazak Lokomotive do suparničke polovice zbog raširenosti napadača i dvije desetke Gorice (Elezi i Ndockyt). Domagoj Antolić se spuštao na mjesto trećeg stopera na desnoj strani omogućujući fluidnu distribuciju lopte i Karačiću odlazak na 30 metara od suparničkog gola. Gorica je pokušala prenositi loptu na način da se Halilović spusti između Krizmanića i Bralića potiskujući Krešića iza njih koji u početku susreta nije sudjelovao u distribuciji. Kako je Lokomotiva igrala solidan presing u nastavku utakmice su isključili Halilovića , a posljedično uključili Krešića što je u drugoj polovici prvog i u nastavku drugog poluvremena za rezultat uzrokovalo učestalo preskakanje igre najčešće od strane Bralića. Spuštanja Halilovića i inertnost Krešića je isključila Pajazitia iz distribucije jer su mu Mudražija i Andrić odsjekli linije dodavanja prema njemu.  Lokomotiva je svjesno navodila Goricu da izlazi po desnoj strani odnosno preko osovine Bralić-Majstorović koji se u tom dijelu igre nisu iskazali. Također preko te strane je Lokomotiva izborila penal i posljedično pogodak što nemora čuditi jer V.Majstorović je originalno krilo koje prinudno igra wingbacka zbog izostanka Mikanovića što je uzrokovalo povećan pritisak na Bralića, uz to na toj strani su za Lokomotivu operirali Goričan i Leovac što je sigurno opasnije po gol od osovine Vuković-Karačić. Treba spomenuti da je i možda važniji razlog za takav Lokomotivin presing činjenica što je na lijevoj strani obrane Gorice stajao Krizmanić koji je najpotentniji i najkvalitetniji obrambeni igrač u fazi distribucije i iznošenja lopte iz zadnje linije. Još jedna činjenica koja potvrđuje da je Lokomotiva odigrala dobar presing je što je Čuić bio najlošije ocijenjeni igrač na terenu te je kao "target man" ušao u samo 8 duela od kojih je 3 i osvojio ali po pitanju napadačkog segmenta igre nije doprinio na željeni način. U 20. minuti Pajaziti nakon osvojene lopte šalje dugu loptu u prostor gdje nema nikoga u krugu 20 metara od gola Lokomotive što nam pokazuje razinu kreacije napada Gorice. Gosti su poveli zahvaljujući pogrešnom dodavanju Vukovića na suparničkoj polovici kojeg je kasniji strijelac Halilović presjekao i na asistenciju Ndockyta zakucao u bliži kut Šubarića. Treba naglasiti SIgalia kojeg su poprilično jednostavnim duplim pasom izbacili iz šesnaesterca i otvorili prostor za udarac Halilovića. Do kaznenog udarca Lokomotive dolazi nakon uspješnog presinga te posljedično napucavanja lopte Bralića koja je presječena i kombinacijom Goričana, Mudražije i Leovca uz nespretnost Bralića dolazi do kaznenog udarca i kasnijeg pogotka Mudražije. U 45. minuti Goričan ubacuje u šesnaesterac i Andrić promašuje dobru priliku koju mu je zapravo iskreirao Mudražija izlaskom iz kaznenog prostora te se su za njime iskočili Bralić i Krešić. Ta akcija pokazuje kvalitetu Mudražije i djelomično ih amnestira od izdanja protiv DInama jer se ipak radi o najkvalitetnijem igraču Lokomotive.

U drugom poluvremenu Carević je napravio prilagodbu u fazi obrane/presinga podignuvši Ndockyta uz Čuića i promjenom sustava na 4-4-2 gdje je Majstorović bio klasični bek dok je Sikošek podignut u sredinu. Na taj način Lokomotivina distribucija je otežana poglavito vezana uz Antolića koji više nije imao toliko prostora i vremena pri primanju i dodavanju lopte. Lokomotiva se prilagodila da je na desnu stranu Goričine obrane iznosila loptu dijagonalom Sigalia na Leovca ili Goričana. Jedina šansa Gorice u 2.poluvremenu se dogodila nakon izvedenog auta sa desne strane gdje Elezi dobiva skok među 3 igrača Lokomotive i Ndockyt upošljava Sikošeka koji u matnoj situaciji s 11 metara loptu šalje nebu pod oblake. Navedena situacija samo dodatno naglašava kako je dobru utakmicu Ndockyt odigrao uz 7/9 dobijenih duela dok istovremeno se pokazuju mane Sikošeka u ofenzivnom smislu jer uz taj promašaj nije imao niti driblinga niti točan centaršut. Gorica je uspjela više puta prenijeti loptu kroz sredinu većinom iz razloga što se po nju počeo spuštati Ndockyt dok je Čuić napadao dubinu. Lokomotiva je šanse u 2.poluvremenu stvorila uglavnom iz tranzicija i to preko Goričana koji je imao najviše pokušanih driblinga na utakmici (5). Karačić je imao nekoliko upotrebljivih centaršuteva iz kojih Smakaj i Andrić nisu uspjeli zaprijetiti golu Banića.

Sve u svemu za mene jedna zanimljiva utakmica gdje je Lokomotiva odigrala utakmicu na svojoj razini gdje se najviše iskazala u vidu inteziteta i tranzicije gdje je iznad prosjeka u odnosu na ligu. Gorica će sigurno bolje izgledati kada se vrati Mikanović na desnoj strani dok po pitanju kreiranja šansi imaju velikih poteškoća, čak su bolje izgledali nakon ulaska Kolara na mjesto napadača.. Igrač utakmice po mojem mišljenju je bio Merveil Ndockyt.