Zrinka Ljutić je prije nekoliko dana osvojila prvi globus za hrvatsko skijanje nakon dugog niza godina. O njenom uspjehu već je dosta toga rečeno, stoga bih ja volio njen uspjeh iskoristiti kako bih priložio kvantitativnu i kvalitativnu analizu uspjeha Hrvatske u FIS Svjetskom kupu kroz povijest, sa posebnim naglaskom na usporedbu razdoblja za vrijeme Kostelića i nakon njihovog silaska sa skijaške scene.

U tablici prvo donosim pregled osvojenih bodova Hrvatske kroz povijest u najelitnijem rangu skijaškog natjecanja:

 

1. Ukupan broj bodova: 26,381

Ukupni broj bodova za sve sezone od 1997./1998. do 2024./2025. iznosi 26,381 bodova. To nam daje dobar uvid u ukupni uspjeh Hrvatske kroz sve ove godine u FIS Svjetskom Kupu.

2. Prosječan broj bodova po sezoni: 942.18

Prosječan broj bodova po sezoni iznosi 942.18 bodova. Ovo pokazuje da, iako su neki od rezultata u pojedinim sezonama bili vrlo visoki (npr. sezona 2001./2002.), prosječni broj bodova pokazuje da je Hrvatska relativno stabilno osvajala bodove kroz cijeli period.

3. Varijanca: 416,564.29

Varijanca od 416,564.29 ukazuje na veliku varijabilnost u broju bodova među sezonama. Varijanca nam govori o tome koliko se podaci razlikuju od prosjeka. Visoka varijanca znači da su neke sezone bile znatno bolje (ili lošije) od drugih. To je potvrđeno uočljivim skokovima, kao što je visoki broj bodova u sezoni 2001./2002. (2,503 boda), te sezoni 2004./2005. (2,253 boda), dok su druge sezone bile znatno slabije, s niskim brojem bodova (npr. 5 boda u prvoj sezoni 1997./1998.).

5. Srednji klizni pomak:

Srednji klizni pomak se računa kao prosjek bodova kroz period od 3 uzastopne sezone. To nam omogućava da bolje razumijemo dugoročne trendove, jer kratkoročne oscilacije (kao što su vrlo loše ili vrlo dobre sezone) mogu biti ispravljene.

Rezultati srednjeg kliznog pomaka:

Početak razdoblja pokazuje vrlo nizak prosjek, naročito u prvoj sezoni (364 boda), što je posljedica početnog ulaska Hrvatske u Svjetski Kup. Kasnije se, tijekom 2000-ih, promatra stabilan rast u prosječnim bodovima, koji doseže vrhunac oko 1707 bodova u sredini razdoblja, s određenim oscilacijama. To je razdoblje kad su hrvatski sportaši postizali svoje najbolje rezultate. U novijim sezonama, klizni pomak pokazuje smanjenje broja bodova, što ukazuje na smanjenje konkurentnosti, s padom prema krajevima razdoblja (s prosjecima oko 600 do 1000 bodova u posljednjim sezonama).

 

Usporedba sezona (Janica i Ivica: 1997.-2006.)  sa sezonama (dominantno Ivica: 2006.-2017.) i sa sezonama nakon silaska Kostelića sa scene (2017.-2025.)

 

 

Zašto je hrvatsko skijanje i nakon Kostelića živo?

Kvantitativna analiza pokazuje da je taj treći period (bez Kostelića) upravo onaj sa pozitivnim koeficijentom nagiba, što ukazuje na nagli porast bodova u posljednjim sezonama. Dakle, hrvatsko skijanje i nakon silaska Kostelića sa scene itekako živi? Kako i zašto smo došli do toga?

Iako se površnom pratitelju to tako neće činiti, Hrvatska konstantno osvaja bodove u Svjetskom Skijaškom Kupu još od kraja prošlog stoljeća. Nemamo niti jednu rezultatsku rupu ili rezultatski „praznu“ sezonu već punih skoro 30 godina. Pokazali smo da skijaški ne ovisimo samo o rezultatima Ivice i Janice. Za Hrvatsku je nekolicina različitih skijaša i skijašica osvajalo bodove u utrkama Svjetskog Kupa, a ukupno smo ih prikupili više od 26 tisuća. Nestvarno za jednu neskijašku zemlju poput Hrvatske. Kako li nam je to uspjelo?

Pogledajmo samo primjer Slovenije. Slovenka Ilka Štuhec osvojila je Mali kristalni globus u spustu u sezoni 2016./2017. Postala je prva Slovenka kojoj je tako nešto pošlo za skijama. Svega dva i pol mjeseca prije toga Tina Maze, najuspješnija slovenska skijašica svih vremena, ostavila se skijanja i otišla je u sportsku mirovinu. I upravo dok su svi mislili kako će slovensko skijanje doživjeti veliku prazninu, veliku rupu, dogodila se Ilka Štuhec, koja je osim u spustu, globus osvojila i u kombinaciji čime je potvrdila svoju svestranost. Iako uspjeh Ilke Štuhec nije došao preko noći, činilo se da je to zapravo jedna nestvarna priča.

Ilka Štuhec je i prije te sezone bila nedvojbeno dobra. Ostvarivala je TOP 15 rezultate u brzim disciplinama, ali ukupno gledajući, gledajući ukupni poredak, nikada nije bila tako blizu vrhu. Tu je sezonu završila na drugom mjestu ukupnog poretka, ispred nje je bila samo neprikosnovena Amerikanka Mikaela Shiffrin. Nameće se razmišljanje da je eksplodirala u trenutku kada je službeno svoj odlazak u skijašku mirovinu potvrdila Tina Maze, odnosno, da je eksplodirala u sezoni u kojoj se već naveliko i prije službene potvrde znalo da Tina Maze više neće nastaviti skijati. To je zapravo fenomenalno za jednu tako malu državu kao što je Slovenija i Slovenija praktički uopće nije osjetila odlazak jedne tako velike sportašice u sportsku mirovinu. Sjećam se naslova u slovenskim medijima nakon što se Tina Maze umirovila. Njihovi novinari pisali su čak i o smrti alpskog skijanja u Sloveniji. Srećom, to se nije dogodilo jer Slovenija, kao i Hrvatska, producira vrhunske sportaše kao na traci.

Hrvatska je, s druge strane, u tenisu odmah nakon Gorana Ivaniševića imala Ivana Ljubičića, a potom se na sceni pojavio i Mario Ančić. Nakon generacije koja je 2005. osvojila Davis Cup došao je Marin Čilić, a nakon njega pojavio se i Borna Ćorić. Radi se o tome kako mi jednostavno ne vidimo pauzu. Ne trebamo dugo čekati da se pojavi nasljednik sportske zvijezde koja je otišla u mirovinu. Ne svjedočimo „rupama“ između generacija. Veliki sportaš, a u kontekstu ovog teksta govorimo o Janici i Ivici Kostelić, napravi tradiciju. Svojim rezultatima dovede do toga da se poboljšaju uvjeti treniranja tog sporta, a za sobom povuče i sponzore. Sve to mlade sportaše jednostavno nagna na razmišljanje da i oni krenu istim sportskim putom. U njima se javlja želja da pokušaju barem ponoviti uspjehe tog velikog sportaša, sportaša koji je otišao u sportsku mirovinu. Oni u svom sportskom putu hodaju već utabanim stazama, stazama koje im je utabala ta velika sportska zvijezda čije rezultate žele barem ponoviti. Možda upravo u tome leži razlog zašto nakon Janice i Ivice imamo sada već cijeli spektar imena koja su osvojila ili osvajaju bodove za Hrvatsku u utrkama FIS Svjetskog Kupa. Neki od njih čak se penju i na pobjednička postolja i pobjeđuju.

Godinu dana nakon što su slovenski novinari proglasili smrt alpskog skijanja u Sloveniji dogodio se veleslalom ženskog Svjetskog kupa u Švicarskoj. Slovenka Meta Hrovat popela se na postolje, a tog je dana Slovenija imala i najveći broj skijašica u drugoj vožnji. Alpsko skijanje u Sloveniji nije umrlo. Tina Maze je utabala staze i olakšala proboj u svjetski vrh Meti Hrovat, Andreji Slokar, Tini Robnik i ostatku ekipe, a u Hrvatskoj su to isto Janica i Ivica Kostelić napravili Filipu Zubčiću, Zrinki Ljutić, Leoni Popović, Samuelu Kolegi i ostalim našim skijašicama i skijašima. Kostelići su zakotrljali priču i ta priča se kontinuirano vrti već godinama. Budući da je obitelj Kostelić sa profesionalne skijaške scene sišla tek prije 8 godina odlaskom Ivice u skijašku mirovinu, Kostelići su svojim prisustvom, utjecajem i rezultatima stigli posijati toliko sjemena da je gotovo nemoguće sada ne žeti dobre plodove. Te plodove vidimo u svjetskoj bronci Filipa Zubčića i svjetskoj bronci Natka Zrnčića-Dima. Vidimo ih u postoljima Ane Jelušić i u TOP 10 plasmanima Nike Fleiss. Vidimo ih u slalomskom globusu Zrinke Ljutić.  Prije nekoliko godina imali smo četvoricu skijaša u drugoj vožnji Sljemena. Austrija, najmoćnija skijaška zemlja svijeta, jedina ih je imala više. Prije nekoliko godina na Sljemenu imali smo jednog skijaša u TOP 5, a čak trojicu u TOP 15.  U sezoni 2020/2021. četvero je hrvatskih skijaša  bilo u startnoj kućici na vrhu Medvednice. Svi oni ušli su u drugu vožnju. Tako nešto nije imao nitko, tako uspješna čak nije bila niti Austrija. Sve su to plodovi rada obitelji Kostelić. Obitelji koja je razvila skijanje u Hrvatskoj, ali i obitelji koja je omogućila takve  uvjete koji su doveli do toga da skijanje i dalje bude na tako visokom nivou, baš kao što je i bilo za vrijeme njihovih sportskih karijera.

Ono što možda ne znamo ili nismo svjesni je da Kostelići i dalje vuku. Uvijek će se pojaviti neki Bugarin, neki Britanac, neka Španjolka, neka Mađarica. Hrvat ne samo da se pojavio, Hrvat ostaje na skijaškoj mapi svijeta. Hrvat ostaje na skijaškoj mapi svijeta zahvaljujući Kostelićima i ljudima iz Hrvatskog skijaškog saveza koji su napravili sve da alpsko skijanje u Hrvatskoj ostane i dalje značajan sport. Da ostane otporno na možebitne uspone i padove rezultata naših skijašica i skijaša, da ostane uvijek prisutno i važno.