13 godina je prošlo otkad sam izašao iz Škole nogometa kao Junior i prestao igrati nogomet u nižim županijskim ligama. Razlozi su bili brojni, međutim neke stvari se ni nakon 13 godina nisu promjenile. Koliko je Hrvatska uspješna općenito u sportu ne treba previše naglašavati, to je tema koja je već nebrojeno puta ispričana, ali u ovom tekstu se svakako mora spomenuti. Nevjerojatno je da smo u nekim stvarima toliko zaostali, da ni u 2025. gdje je naglasak na razvoju djece veći nego ikad, mi i dalje imamo ljude koji razmišljaju samo o rezultatu (čak ih nije sramota to ni izjaviti), a ne o razvoju djece, kako nogometno tako i intelektualno, socijalno i emocionalno.Treneri u školama nogometa rade za mizeriju i ništa ih ne motivira da se dodatno obuče. Ne pomaže im ni to što lokalne zajednice, koje su najviše krive za trenutno stanje u školama nogometa, ne daju ni trunka nade da će se nešto promjeniti, pa makar to bilo u idućih 13 godina. Gdje god dođeš kao mladi trener, koji želi napredovati u svim segmentima, naiđeš na kineske zidove. Manjak podrške i resursa od lokalnih zajednica, umlatili su ljudima koji žive za nogomet snove o tome da rade u nogometu i bave se time na bilo koji način. Lokalne zajednice i političari ne prepoznaju važnost sporta za djecu i njihov razvoj, a samim time doveli su do ovog stanja danas. Sport, a posebno nogomet, mora djelovati kao most koji povezuje djecu stvarajući okruženje u kojem djeca uče pravim vrijednostima u životu.Prave vrijednosti se sve teže pronalaze, granica je sve manja, ali i dalje postoji nada  da se svojim malim doprinosom, može odgojiti buduće ljude koji će gledati na život onako kao što si im ti život predstavio.Ovim putem bih čestitao svima koji se bore s pokvarenim sustavom i poručio da i onaj mali, najmanji doprinos koji se pruži dijetetu na treningu, može utjecati na djecu u školama nogometa da budu bolji ljudi i da rade stvari na ispravan način i tako koračaju kroz život.Budimo jedni drugima podrška, razvijajmo djecu da postanu bolji ljudi, a ne sebi graditi ego kako smo prvi na tablici. Naglasak mora biti na razvoju, a nikako na rezultatu. Slaba suradnja lokalnih zajednica sa školama nogometa ima ogroman utjecaj na razvoj djece i ostaje nada da će budući naraštaji shvatiti koliko je sport važan u razvoju djece. Individualne akcije čine da neke stvari idu na bolje, ali za neke ostaje samo nada da će budući naraštaji bolje cijeniti dar koji nam je pružen, da su hrvatski sportaši najbolji na svijetu.