Golden Swing naziv je za seriju zemljanih ATP turnira koji se održavaju u Južnoj Americi svake godine tijekom veljače. Serija uglavnom započinje u Argentini gdje se najprije održavaju ATP 250 turniri u Cordobi i Buenos Airesu, zatim teniska karavana seli u Brazil gdje se održava ATP 500 turnir u Rio de Janeiru, dok već tradicionalno sve završava ATP 250 turnirom u čileanskom Santiagu.

Specifično je to razdoblje u kojem tenisači nakon prvog Grand Slama u godini Australian Opena nastavljaju s teniskom sezonom. Najbolji svjetski tenisači, uz nekoliko iznimaka, se većinom odlučuju ostati na tvrdoj podlozi kako bi se što bolje pripremili za nastavak prvog dijela sezone koji svoj vrhunac doživljava dvama ATP 1000 turnirima u Indian Wellsu i Miamiju. Tako biraju igrati dvoranske turnire u Europi, turnire visokih nagradnih fondova u Dohi i Dubiju ili pak putuju na turnire u Sjevernoj Americi gdje se nastoje što bolje prilagoditi tamošnjim uvjetima.

U tom kontekstu jasno je zašto već godinama Golden Swing ne može privući najbolje svjetske tenisače i ne uspijeva izazvati veće zanimanje teniske javnosti. Osim fantastične atmosfere i pokojeg zanimljivog meča kakve u pravilu nudi tenis na zemljanoj podlozi, najveći dio ove južnoameričke turneje ostane u sjeni drugih i medijski znatno praćenijih turnira. Međutim, turnir u Rio de Janeiru 2020. godine sasvim sigurno će ostati upamćen u teniskoj povijesti.

Tada je na tom kultnom turniru svoj prvi meč na ATP Touru odigrao Carlos Alcaraz.

Tada još 16-godišnji dječak fantastično se predstavio teniskoj javnosti i skrenuo poprilično veliki interes na sebe. U meču koji je trajao preko tri i pol sata igre u prvom kolu pobijedio je tada 41. igrača svijeta sunarodnjaka Alberta Ramosa Vinolasa u tie breaku trećeg seta. Iako je odmah u sljedećem kolu ispao s turnira, njegove igre na juniorskim turnirima i uspješan debi na ATP razini ekspresno ga je označio kao generacijskog talenta i s nestrpljenjem se očekivao njegov sljedeći nastup.

Međutim, ubrzo je normalan život, kao i sami tenis, naglo prekinut pandemijom koronavirusa i novi nastup se dogodio tek u kolovozu, odnosno šest mjeseci poslije. Prisilna stanka nije ga ni najmanje omela te je Alcaraz 2020. godinu završio na 136. mjestu ATP ljestvici, a odmah iduće godine ekspresno je ušao u 100 najboljih svjetskih tenisača.

U rekordnom roku pokorio je teniski svijet

Potom je krenuo neviđeni proboj do samog teniskog vrha. U svojoj prvoj pravoj sezoni na ATP Touru ostvario je fantastične rezultate. Svoj prvi ATP turnir osvojio je u Umagu u srpnju, a prvu TOP 10 pobjedu ostvario je nedugo nakon toga i to na US Openu kada je u trećem kolu nakon pet setova pobijedio favoriziranog Stefanosa Tsitsipasa koji je tada još uvijek imao reputaciju nekoga tko će u bližoj budućnosti biti u najužoj konkurenciji tenisača koji će dominirati tenisom nakon povlačenja Velike trojke. Na tom US Openu stigao je i do svog prvog Grand Slam četvrfinala gdje je morao predati meč radi ozljede.

Iduće godine proboj u sami teniski vrh se nastavio te je Alcaraz postao prava teniska superzvijezda. Te je godine osvojio svoj prvi ATP 1000 turnir u Miamiju, svoj prvi Grand Slam US Open te je godinu završio na prvom mjestu ATP ljestvice. U rekordnom roku probio se na vrh jer nitko prije njega u povijesti tenisa nije postao prvi igrač sa samo 19 godina i četiri mjeseca. Nije se zaustavio na tim uspjesima te je do 22. godine još osvojio i dva puta Wimbledon, Roland Garros, srebro na Olimpijskim igrama u Parizu te još 4 ATP 1000 turnira. Fascinantni su podaci da je postao i najmlađi tenisač u povijesti koji je osvojio naslove na sve tri, odnosno četiri podloge – zemlji, travi, tvrdoj podlozi i tvrdoj podlozi u dvorani – te da ukoliko osvoji Australian Open do 2027. godine, postat će najmlađi tenisač u povijesti koji je kompletirao osvajanje sva četiri Grand Slama.

Još fascinantniji bio je način na koji je to postigao.

Već nakon prvih nekoliko mečeva na najvećim svjetskom pozornicama, postalo je jasno kako je Alcaraz potpuno drugačiji igrač od velike većine drugih, pogotovo mladih tenisača koji su u usporedbi s njim izgledali jednolično i dosadno. Nije mu dugo trebalo da po mišljenju mnogih postane najatraktivniji svjetski tenisač koji je dominirao u većini promotivnih videa koji su prikazivali najbolje i najatraktivnije udarce u sezoni.

Njegova varijacija u igri ispočetka je zadavala puno problema protivnicima. Nakon puno godina pojavio se igrač koji je odskakao od nekog uobičajenog šablona kakvi su karakterizirali moderne tenisače. Najviše se to vidjelo u korištenju silnih varijacija u igri – drop shotovima je uništavao protivnike kojima je trebalo dosta vremena da se tome prilagode, izlascima na mrežu razbijao im je ritam, a njegova sposobnost pokrivanja terena i nevjerojatna brzina omogućavala mu je osvajanje i naizgled izgubljenih poena.

Njegovu dominaciju potvrđivale su i brojke. Tako je primjerice u 2023. godini kada je odigrao svoju najbolju ATP sezonu u karijeri skupivši 8 855 bodova bio u samom vrhu u nekima od najvažnijih statističkih parametara. Po indexu kvalitete u takozvanim poenima pod pritiskom odnosno najvažnijim poenima u kojima se lomi meč Alcaraz je bio drugi najbolji tenisač te godine, odmah iza Novaka Đokovića, a po indexu kvalitete returna treći, odmah iza Danila Medvedeva i Đokovića. Kada se tome doda elitni forehand koji ga prati od samog početka karijere, vrhunsko kretanje i hladan glava u igranju najvažnijih poena, bilo je jasno da je tenis dobio novog serijskog pobjednika.

Velika očekivanja i prostor za napredak

Isto tako, bilo bi suludo tenisača od nepune 22 godine proglasiti gotovim igračem i očekivati od njega odmah potpunu dominaciju. No, od njega se upravo to očekuje. Medijski pritisak i očekivanja koja su mu stavljena na leđa ogromna su i nije se lako nositi s tim. U teniskoj javnosti gotovo da vlada konsenzus da je Alcaraz netko tko može dostići Veliku trojku po uspješnosti i popularnosti. 

No, koliko god to smiješno zvuči za igrača s ovakvim uspjesima, Alcaraz ima još puno prostora za napredak u svojoj igri. Potreban mu je rad na poboljšanju servisa. Jasno je da treba povećati kvalitetu servisa, ponajprije njegovu preciznost. Isto tako, jedna od najvećih mana u njegovoj igri jest igra na drugom servisu na kojem osvaja premalo poena. Praktički svaki meč koji je izgubio u zadnjih godinu dana ima isti zajednički nazivnik – nizak postotak osvojenih poena na drugom servisu. U novu sezonu ušao je s novim pokretom na servisu i još je prerano kako bismo vidjeli poboljšanje.  

Također, još jedna od vidljivih mana u njegovoj igri jest taktička nezrelost koja se najviše očituje u krivom izboru udaraca. Nakon pobjede protiv Nuna Borgesa u trećem kolu ovogodišnjeg Australian opena izjavio je: „Na terenu pokušavam igrati drugačiji tenis, tenis koji mi omogućava da uživam na terenu, da ga igram s osmijehom na licu i da u njemu uživa i publika.“ Međutim, taj ga tenis često zna odvesti u probleme. Zbog želje za prevelikom atraktivnošću, Alcaraz puno puta bira komplicirana rješenja što ga vodi u brdo pogrešaka.

Takva igra visokog intenziteta nužno dovodi i do pada razine igre tokom meča. Već je bilo previše takvih padova u igri da bi bilo slučajno. Jednostavno, Alcaraz ima problem s zadržavanjem maksimalnog fokusa kroz veće vremensko razdoblje te mu se zbog toga događaju neobjašnjivi padovi u igri. Kako bi dominirao tenisom u nadolazećim godinama, potrebno mu je više poena koje će osvajati s minimalnom dozom rizika, a koji ne moraju nužno biti atraktivni. Time će smanjiti broj pogrešaka, a s druge strane neće trošiti toliko puno energije na njihovo osvajanje.

Na dobrom je putu da postane jedan od najboljih ikad

Kad se sve sabere, jasno je da Alcaraz posjeduje ogroman potencijal za izgraditi povijesno dobru karijeru. Iz juniorskog tenisa izašao je skoro kao gotov prozivod – fizički, tehnički i mentalno. Naravno, potrebno je raditi još na nekim stvarima, no sasvim je sigurno da se dosadašnja Alcarazova karijera može uspoređivati s karijerama Velike Trojke u njegovim godinama.

Štoviše, po većini parametara Alcaraz je tu u prednosti – najbrže je došao do broja 1, ima jednak broj osvojenih Grand Slamova kao i Rafael Nadal – četiri, a vodeći je od njih četvorice po postotku pobjeda – 79,2 %. Naravno, razvoj tenisača nije linearan i ovo ne mora ništa značiti jer nitko ne zna kako će mu se karijera u budućnosti razvijati, kakva će mu biti konkurencija i hoće li biti ozljeda, no izvrstan je pokazatelj da je na pravom putu.

Sve u svemu, Alcaraz je već sada ostvario vrhunsku karijeru na kakvoj bi mu pozavidjelo 99 % drugih tenisača koji su ikada uzeli reket u ruke. Zastrašujuće zvuči da nema još niti 22 godine, a već je toliko toga postigao. Iako su neki zbog njegovih vidljivih mana u igri smanjili očekivanja, treba imati na umu da Alcaraz nije gotov teniski proizvod te da će se nastaviti razvijati, a ukoliko uspije unaprijediti svoje nedostatke ima ozbiljnu priliku postati jedan od najboljih tenisača ikad, pa čak i nadmašiti Veliku trojku.