Na prvi pogled dvije stvari povezuju legendarnog vratara pokojnog Vladimira Bearu i aktualnog veznjaka Rijeke. Prva poveznica je sport kojim su se bavili (potonji se još uvijek bavi), a druga to što su obojica rodom iz dalmatinske zagore.

No ima još jedna stvar koja je zajednička spomenutom dvojcu.

Vladimir Beara je slovio za najboljeg vratara svog vremena, gdje je često skupljao hvalospjeve pa čak i od legendarnog vratara Lava Jašina koji ga je svojedobno etiketirao kao najboljeg vratara svijeta. Beara je bio poznat po akrobatskom stilu branjenja pa je tako dobio nadimke Čovjek od gume, Veliki Vladimir te Balerina s čeličnim šakama.

Upravo ovaj posljednji nadimak legendarnog vratara Hajduka i Crvene Zvezde asocira na jedan segment igre Nike Jankovića.

Prema sofascore statistici Janković prosječno izbori 2.1 prekršaja po utakmici i mislim da je riječ "izbori" prava riječ koja opisuje prekršaje koje pretrpi Niko Janković. 

No vratimo se na Balerinu s čeličnim šakama, odnosno samo na balerinu. Kada pogledamo načine na koji Janković ulazi u duele s protivničkim igračima, položaj njegovog tijela jako podsjeća na izvođače baleta na kazališnim daskama. Naime, često se može vidjeti da kada Niko ima kontrolu nad loptom, a osjeti da mu s leđa prilazi protivnički igrač, propne se na vrhove kopački te ga i najmanji kontakt tijelom protivničkog igrača izbaci iz ravnoteže nakon čega Niko biva srušen na tlo.

Dakle ovdje se ni najmanje ne radi o simuliranju, jer svaki takav i najmanji kontakt tijelom je dovoljan da sruši riječkog veznjaka, ali njegov položaj tijela u maniri gracioznog baletana to omogućuje.

Cilj ovog teksta nije pljuvanje Nike Jankovića, jer se radi o iznadprosječnom veznjaku naše lige, već samo jedan od pokazatelja da Niko mora biti mudar pri odabiru svog idućeg kluba u karijeri, jer bi mu igranje u ligi koja ima visok stupanj tolerancije duel igre moglo stvoriti problem u daljnjem igračkom razvoju.

Nadam se da Janković neće pretjerivati u "svilenim" ulascima u duele, jer bi to moglo imati kontraproduktivan dojam na suce. Sjetimo se onomad kako je Bojan Vrućina pretjerivao u simuliranjima u protivničkom kaznenom prostoru ne bi li izborio penal, pa mu u dogledno vrijeme suci nisu sudili ni ono što su trebali.

Sigurno je da ne želimo Niku pamtiti po izležavanjima na travnjaku, već po lijepim pogotcima s distance i pasevima koji lome posljednju liniju protvničke obrane. Nadamo se da će tako i biti.