28. siječnja 1991. – šest sati ujutro

Bill je ugasio budilicu dok se budio iz sna. Noćas je malo spavao. Ono što je trebala biti najveća večer u njegovom životu, pretvorila se u horor. Billsi su izgubili Super Bowl. U nevjerici je vrtio film iz prošle noći. Bili su favoriti na kladionicama za sedam poena, odigrali su sjajnu sezonu i pregazili Raiderse 51-3 u konferencijskom finalu. Igrači su u Tampu išli ležerno, igrali su golf i zabavljali se prije utakmice. Početak je bio vrlo nadahnjujuć: Whitney Houston je otpjevala  himnu kao nitko do tada, borbeni avion preletjeli su stadion u Tampi, a sve je bilo u patriotskom ozračju zbog zaljevskog rata.

Ustao je iz kreveta i krenuo kuhati kavu. Kroz prozor je gledao zaleđeno jezero Erie. Dan je bio miran. Još uvijek nije vjerovao što se dogodilo noć prije. Nakon što su obje momčadi na početku zabile field goal, Billsi su zabili touchdown i stjerali Giantse blizu svog end zonea. Kako je quarterback Giantsa Hostetler uspio zadržati onu loptu nakon pritiska, još mu ni sad nije bilo jasno, ali dobro. Billsi su dobili safety. No K-gun offense sve je manje prolazio protiv obrane Giantsa. Nitko ih nije tako zaustavio ove sezone, ali napad bacanjem je baš sad zakazao. Uništio ih je neki defenzivni koordinator Bill Belichick. Tko zna otkud je njega Parcells izvukao, pomisli Bill, ali ovaj nikad neće postati trener s tim mrmljanjem u bradu. Giantsi su poveli 17-12, no drive nakon toga Billsi su ih zaustavili na četvrtom pokušaju. Thurman Thomas je u sljedećem napadu otrčao za touchdown i vodstvo od dva poena. Ukupno 135 jardi za Thomasa koji je dominirao na utakmici. Giantsi se nisu dali i opet su poveli, no zadnja je lopta bila za Billse. Jim Kelly, ponos i dika Buffala, započeo je napad na deset jardi od svog end zonea i metodički doveo svoju momčad do 29 jardi od zadnjeg polja Giantsa. Scott Norwood trebao je postati heroj Buffala. S 47 jardi Scott je opalio loptu i...

Wide right.

Bill pogleda prema kolijevci koju je sam sklepao. Sin mu se treba roditi sljedećeg mjeseca. Trebao je ovo biti najbolji mjesec u njegovom životu. Nemoguće je da ta lopta nije prošla kroz vratnice. Pogledao je kroz prozor. Nevjerojatno, pomisli, izgleda da će i padati snijeg.

27. siječnja 1992. – šest sati ujutro

Bill je tresnuo budilicu kad ga je trznula iz sna. Ako se može reći da je uopće spavao. Stalno je ponavljao sebi: kako, pobogu, kako? Kako, pobogu, kako je njihov trener linebackera Dickerson provocirao linijaše Redskinsa prije Super Bowla te ih nabrijao do te mjere da su izdominirali Billse na line of scrimmageu? Kako, pobogu, kako je MVP prvenstva Thurman Thomas uspio izgubiti svoju kacigu na prvom driveu pa je umjesto njega krenuo zamjenski running back Davis? Davis koji je pomiješao akcije i krenuo u krivu stranu te su umjesto touchdowna morali puntati. Kako, pobogu, kako je Jim Kelly uspio baciti čak četiri interceptiona? Turnoveri su ih općenito pokopali jer su ih imali pet u ovoj utakmici. I na kraju krajeva: kako, pobogu, kako je Scott Norwood promašio onaj field goal godinu dana ranije?

Ustao se iz kreveta i krenuo grijati mlijeko za sina dok bi sebi najradije otvorio pivo. Kroz prozor je gledao jezero Erie. Vjetrić je lagao puhao preko zaleđenih obala. Prokleti Norwood, pomisli. Malo se iskupio ove godine kad je zabio field goal za 10-7 u konferencijskom finalu protiv Broncosa. ali ono, moraš, baš prokleto moraš pogoditi. Ma kvragu on i vjetar i helikopter Apache koji je cijelu noć oblijetao Tampu!

Bill pogleda prema kolijevci. Mali je Frederick još uvijek čvrsto spavao. Zatim pogleda kroz prozor. Kvragu, pomisli, jel' to počinje padati snijeg?

1. veljače 1993. – šest sati ujutro

Bill je ugasio budilicu. Je li spavao noćas? Zapravo, je li se probudio ili je ovo još uvijek noćna mora? Morao se uštipnuti da se uvjeri kako ne sanja. Je li ovo moguće, upita se po stoti put u zadnjih nekoliko sati. Je li moguće da su opet, treći put u nizu, izgubili Super Bowl? Je li moguće, nakon onakvog povratka u wild card rundi, kada su bili gubili 35-3 i sa zamjenskim quarterbackom Franckom Reichom, napravili nemoguće, i na kraju pobijedili? Je li moguće, kad su napravili sve da ovaj Super Bowl ode na njihovu stranu? Bio je među najzagriženijim fanovima koji pratili Kellyja i Reicha te su im u Pasadenu čak odnijeli stol, stolice i najdraže milkshakeove koje su praznovjerno pili svaki petak.

Ustao je iz kreveta tražeći pivo. Kroz prozor je gledao zaleđeni Erie. Vjetrić je bivao sve jači. Opet pomisli na jučerašnji dan. Je li moguće da im se bogovi footballa nisu smilovali ni kad je sve izgledalo iz filmskog scenarija? Billsi su u Super Bowlu morali mijenjati početnog quarterbacka Jima Kellyja, ponos i diku Buffala, za Reicha - legendu po pitanju velikih povratka iz minusa. Nije pomoglo. Je li moguće da tvoj hvatač Don Beebe pretrči pola terena i isprovocira touchback u trenutku kad je utakmica gotova? Je li moguće da u Super Bowlu imaš ukupno devet turnovera? I na kraju krajeva, je li moguće da je…

Scott Norwood promašio onaj field goal?

Bill pogleda prema krevetiću. Fred se meškoljio. Zatim pogleda kroz prozor. Je li moguće, pomisli, dok su prve pahulje padale s neba.

31. siječnja 1994. – šest sati ujutro

Bill je zanemario budilicu. Noćas nije sklopio niti oka. Depresija je njegova sadašnjost. Ništa nije očekivao od Super Bowla jučer. Cijelu se sezonu nije želio nadati. Nije se želio nadati kad su u drugom kolu dobili Cowboyse kao osvetu za poraz u prošlogodišnjem Super Bowlu. Nije se želio nadati ni kad su krenuli u sezonu 7-1 niti kad su osvojili diviziju. Cijelu su godinu svima bili sprdnja. Trostruki gubitnici. Nije imao snage objašnjavati da druge momčadi ne mogu niti sanjati takav uspjeh. Osim navijača Billsa, nitko ih nije želio vidjeti na Super Bowlu u Atlanti.

Ustao je iz kreveta i natočio si viski. Zagledao se u Erie. Vjetar je divljao vani. Nada ga je na kraju prevarila. Nije se želio nadati ni kad su ušli u Super Bowl. Cowboysi su bili možda i bolji nego lani. Nitko nije navijao za njih. Nitko im nije davao šansu. A Bill se nije želio nadati sve dok nisu poveli. Tri razlike na poluvremenu i lopta za Billse u nastavku. Ali onda je Thurman Thomas fumblao loptu koja je vraćena za touchdown. Povratka više nije bilo. Apatija je njegova sadašnjost.

Po tko zna koji put se upita što bi bilo da je Norwood zabio onaj field goal. Ne zamjera on Scottu više ništa. Sad mu je žao što je prije četiri godine bio jedan od rijetkih koji nije vikao Scotty! Scotty! na dočeku u gradu. Shvati da je Scottyju sigurno bilo najteže.

Bill pogleda prema krevetiću. Fred se probudio i znatiželjno ga gledao. Hvala Bogu što bar mali Frederick neće morati proživljavati ovaj pakao. Pogledao je kroz prozor. Bez ikakvih emocija na licu zagleda se u bijeli krajolik dok je vani bjesnila mećava.