Gdje je sada Zoran Gobac, a gdje Neno Kljaić?

Piše: Vice

01.02.2025., 23:58 5 min 5

Nekoliko puta sam ovih dana spomenuo, ali zbog sadržaja koji planiram napisati još ću jednom napomenuti: rukomet ne pratim ni približno detaljno kao nogomet. Malo bahato ću reći da, kad se radi o nogometu, ne bih imao problem sjesti za stol sa Slavenom Bilićem, Antonom Samovojskom, Josipom Paušićem, Pepom Guardiolom i Jürgenom Kloppom i raspravljati o najvažnijoj, navodno sporednoj stvari na svijetu. I o taktikama, i analizama, i povijesti tog sporta, i velikanima, i da ne nabrajam dalje. Kad se radi o rukometu, sjetit ću se nekih utakmica, pothvata naših klubova i reprezentacija, bio sam na nekoliko utakmica uživo, a i na tv ne gledam samo od siječnja do siječnja. Znam i šta je 6-0 obrana, znam kako izgleda 5-1, ali kod križanja, šablona i sličnih detalja ću zapeti. Zato se ne usuđujem pisati ili u društvu pričati o takvim stvarima. Iako, u društvima u kojima se krećem nema niti jednoga koji rukomet kuži bolje od mene, ali ipak - tipično hrvatski (pisao sam i o tome prije par dana tu na Tribini) - hvale ili pljuju, ovisno o rezultatu kojeg tog siječnja naši bivši kauboji, danas bezimeni ostvare. 

Kad se radi o pohvalama, tu se većinom ograniče na igrače. Balić je genijalac, Metličić pravi kapetan, Duvnjak kralj, Lacković ima top u ruci. Lino? Ma lako mu je trenirati ovu ekipu, sa njima bih i ja došao do medalje! Uostalom, otkako je otišao Smajlagić on nije osvojio zlato! Nigdje osim u Hrvatskoj, u ni jednom sportu - a zaista odgovorno tvrdim da sam se načitao razne sportske literature i kojekakvih sportskih magazina - pomoćnik nije dobio više pohvala od glavnog trenera. I nisu mu pripisane veće zasluge. 

Dakle, kad je rezultat dobar, onda je to do igrača. Trenera će se rijetko tko sjetiti, a onih ljudi u pozadini još rijeđe. Ne mislim na fizioterapeute, oružare i liječnike, nego na one iz saveza. 

Ali zato kad rezultat nije dobar, kad nas nabije "tamo neki" Egipat, kad se sa olimpijade vratimo deveti, sa europskog prvenstva jedanaesti, kada spojimo 3-4 godine bez medalje, onda svi znaju da je kriv Zoran Gobac i da su takvi rezultati logični. Jer, hegemonija Zagreba, jelte. Kao prvo. I kao drugo, nesposobnjakovići iz saveza doveli stranca, a mi imamo dovoljno dobrih trenera. Pa smo ih zato valjda i mijenjali jednom godišnje. A taj stranac uoči OI odradio 20 treninga, a morao je odraditi minimalno 80. 

Gledam posljednjih dana ovu euforiju, dio sam nje. Čitam tekstove, listam video-isječke, pjevam "Ako ne znaš šta je bilo", učim o tim dečkima i divim se Glavašu koji govori pet jezika i diplomirani je nešto nečega. Ili Kuzmanoviću koji se sjetio obećanja koje je prije 10-ak godina dao učiteljici iz osnovne škole, pa je pozvao na utakmicu protiv Mađarske. Ali, nigdje Gopca! Nigdje hegemonije Zagreba i makabizacije hrvatskog rukometa. Nigdje Nene Kljajića. Tko zna, možda je Dagur poslušao savjet maloga od Kljuna pa uoči ovog SP odradio minimalno 80 treninga?

Da se razumijemo, i da si uštedite eventualne uvrede i rasprave: ovo što pišem ne pišem da bih nekoga iznapadao (Kljaić neka mi oprosti, samo je poslužio kao vrlo dobar primjer), niti da bih nekoga obranio - pogotovo ne Zorana Gopca. I ne, nije mi normalno da u nekom sportu preko trideset godina imaš samo jednog prvaka. Pa čak su i taj famozni Maccabi u nekoliko navrata prekinuli drugi Maccabiji ili Hapoeli! 

Ali, ako ćemo čovjeka spomenuti svaki put kada nešto ne štima u sportu u kojem on već "sto" godina vodi glavnu riječ, onda valjda ima i neke zasluge za 19 polufinala i 14 (od sutra 15) osvojenih medalja u ovih 30 godina našeg postojanja kao rukometna reprezentacija!? 

Možda da se prilikom nekih "neuspjeha" - u znacima navodnika, jer veliko je pitanje da li imamo pravo primjerice 9. mjesto na olimpijadi tretirati kao neuspjeh - koncentriramo na to da nam djeca u osnovnim školama vrlo često nemaju pravu nastavu tjelesnog odgoja, da treneri u omladinskim školama rukometnih klubova često uopće ne primaju plaću, nego samo nekakvu naknadu, pa onda moraju raditi "pravi" posao pored te onda, logično, ne mogu biti dovoljno fokusirani na razvoj rukometaša. Ili da nam glavni grad ima jednu jedinu dvoranu sa klimom, što je utjecalo i na pripreme rukometaša za OI, one za koje su morali odraditi minimalno 80 treninga. Dakle, da više bijesa usmjerimo prema takvim stvarima, a manje da nađemo Pedra prema kojemu ćemo usmjeriti svu kritiku, možda bi sportaši bili još uspješniji.  

 

Za komentiranje trebaš biti prijavljen. Prijava Registracija

5 replika

  1. Manis Reddude
    Što bi bilo kad bi bilo... Nikad nećemo znati. Logično je pretpostaviti da na spaljenoj zemlji ne raste baš neka ljepota, (a spaljena zemlja je ono što Mamići i Gopci ostavljaju iza sebe u kontekstu cijelog sporta), no kod nas se uvijek neki korov probije i izraste u svjetsko čudo. Sad jel do zemlje, jel do korova i naših gena. Nikad nećemo znati. 
    Uostalom imaš i više nego dovoljno primjera da upravo u individualnim sportovima u oskudnim uvjetima naši sportaši cvatu. Jer se sav trud i odgovornost prebaci u njihove ruke (i ruke njihovih roditelja). Gotovo da bi se mogla postaviti teza da Hrvati u posloženim i optimalnim uvjetima ne ostvaruju neke značajne rezultate, a kad im "pružiš" oskudicu i serviraš neki hendikep u organizacijskom smislu onda imaš i opipljive rezultate. 
    0
    0
    0
    • Vice
      Da, i ja sam već nekoliko puta razmišljao o toj teoriji... Malo glupo zvuči, ali možda ima nešto u tome da onda proradi neki inat. Ali dok nemamo dobre uvjete ne možemo znati da li bi rezultati bili bolji. Možda bi, sad malo karikiram, bili svjetski prvaci i u nogometu i u rukometu da imamo u svakom većem selu pristojno nogometno igralište i solidnu dvoranu... 
      A što se Gopca tiče, ponavljam opet da ga ne branim. Ni lik ni djelo. Iako, ne bih njega trpao u isti koš sa Mamićem. Gobac je cijelo vrijeme tu, i dok imamo svjetske prvake/olimpijske pobjednike, silne medalje... S druge strane, Mamić nije sudjelovao u nikakvom bitnijem uspjehu nogometaša. Štoviše, usuđujem se reći da uspjeha ne bi bilo da on nije odmaglio iz zemlje, kao što tvrdim da bi uspjeh došao i ranije da njega nije bilo. Zapravo sam samo htio skrenuti pažnju na to da nije fer što se njega i RK Zagreb konstantno pljuje kada ne ide, a kada ide ne spominje ih se uopće. Pa ako ništa, ti pljuvači bi ga trebali pljuvati i sada pa reći: Eto osvojili smo srebro, a  bilo bi zlato da nije Gopca i Zagreba. I to bih prihvatio. :)  I na to, već sam dolje niže pojasnio, da nam razni Gopci, Mamići i slični dobro dođu, jer onda imamo izgovor pa se ne "zamaramo" dubljim problemima.
      0
      0
      0
  2. zg fritula
    Gobac je nebitan lik, čovjek koji drži monopol nad rukometom isključivo jer je na čelu kluba koji skoro pa jedini ima neke financijske mogućnosti u ligi pa je sve što valja pokupio. 
    Hrvatska općenito ima jaku tradiciju sporta i jako puno centara gdje su jake škole i uvijek će biti talenata koji će se probiti do velikih razina bez obzira na infrastrukturu, financijske mogućnosti. 
    Veličati likove poput Gobca, Mamića jer je došlo do uspjeha reprezentacije je promašeno. 
     
     
    1
    1
    0
    • Vice
      Promašio si poantu teksta. Ne vidim gdje se to veliča "likove poput Gopca i Mamića", čak ga ni ne branim nego samo napominjem činjenice: Da smo ispali u skupini, njegovo ime i RK Zagreb bi se spomenuli u tisućama komentara i članaka, naravno negativno. 
      Ali i to je nebitno. Zapravo sam htio skrenuti pozornost na to da, kada ne ide onako kako smo zamislili, ne bi trebali pucati po jednom čovjeku, neovisno o tome koliko on važan bio ili se važan pravio, nego malo pogledati šta možemo napraviti na području infrastrukture, izobrazbe mladih trenera, kako nekoga animirati da se pođe baviti rukometom, u ovom slučaju. Komentar kako Hrvatska ima jaku tradiciju sporta i kako će uvijek biti talenata spada pod tu kategoriju. Dokle god mi mislimo da će uvijek biti talenata i da mi ne trebamo ništa raditi da bi bili uspješni u sportu, a u slučaju lošeg rezultata imamo nekog Gopca kojeg možemo okriviti, dotle će biti i razdoblja u kojima nekoliko godina baš i neće biti rezultata. Pa će ta razdoblja u jednom momentu prijeći u realnost i stalno stanje - vidi košarku. Dok su krivi Gobac/RK Zagreb, Mamić/Dinamo, Miličević/Cibona, alibi je tu i nema potrebe mesti ispred svog praga, jer drugi su krivi, a ne mi... 
      1
      1
      0
    • Parma Calcio 1913
      Luka Petković
      A pljuvati takve likove kada reprezentacije ostvaruju neuspjehe nije promašeno, nego je ispravno? Ne znam, malo mi smrdi na dvostruka mjerila...
      0
      0
      0

Top 10

Tribina.hr portal

Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!


Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.