U finalu nema favorita? Praznovjerje iliti 'Jednom i oni moraju pasti'

Piše: Luka Petković

01.02.2025., 17:42 7 min 4

Got a Feelin' 🤾

Ono o čemu sam pisao ovdje na Tribini prije početka Svjetskog prvenstva, na našu sreću - ostvarilo se. Naši rukometaši iskoristili su dobar ždrijeb, fenomenalnu atmosferu i vrlo dobru ili odličnu formu iz klubova te na krilima navedenih faktora stigli daleko, još dalje od priželjkivanog polufinala. A vrlo lako mogli smo ispasti u četvrtfinalu - kada je semafor u Areni pokazivao -4 pet minuta prije kraja ni najveći optimisti nisu mogli zamisliti happy ending. Pisac ovih redaka u tim trenucima bio je na rubu ugasiti televizor, ali je sportsko nadanje, ono koje često završi razočaranjem, presudilo da prst ne ode na "off". Poput navijača Cityja koji su ostali na tribinama Etihada u sudačkoj nadoknadi utakmice jednog sunčanog svibanjskog dana 2012., nisam požalio.

Voli se reći da u finalu nema favorita, bilo kojeg natjecanja u bilo kojem sportu. Riječ je o jednoj utakmici, posljednjoj, kada su tenzije na vrhuncu, adrenalin dostiže krajnje granice, čak i najiskusniji padnu pod pritisak borbe za zlato. Realno, Danska će sutra biti ogroman favorit, veći nego što mnogi misle. Riječ je o najjačoj, najdominantnoj muškoj reprezentaciji u povijesti rukometa, momčadi koja je i bez Mikkela Hansena neprikosnovena. Kada vam iz ekipe ode ponajbolji igrač svih vremena, a rezultati ne jenjavaju, onda znate koliko ste dobri.

Danska je tijekom ovog Mundijala u samo dvije utakmice primila tri pogotka u nizu (protiv Tunisa i Njemačke). Danska je protiv Portugala ostvarila najuvjerljiviju pobjedu u polufinalima svjetskih prvenstava. Danska je nadomak toga da drugi put osvoji tri medalje na velikim natjecanjima u razmaku od godinu dana, što nitko nikad nije postigao. Danska je prva reprezentacija s četiri uzastopna finala na SP-ima (u prijašnja tri je pobijedila). Danska nema poraz na svjetskim prvenstvima od 2017. godine, nanizavši 36 utakmica. I kako pobijediti takvu Dansku?

Razlika u kvaliteti je neupitna. Mathias Gidsel, voljeli ili ne njegov karakter, rijetko je viđena igračina. Još ga se prije četiri-pet godina apostrofiralo kao nasljednika Mikkela Hansena, onog koji bi s desne strane vanjske linije trebao raditi ono što je Hansen godinama radio s lijeve. S čak 14 golova više od drugoplasiranog Dike Mema, zacementirao je nagradu za najboljeg strijelca, ali i titulu za najboljeg igrača turnira, samim time i mjesto u idealnoj momčadi. Ovo potonje se tiče i nas - Gidsel će sedmi put zaredom ući u idealnu momčad velikog natjecanja, čime će srušiti rekord Ivana Balića koji je od EP-a 2004. do EP-a 2008. bio član najboljih svakog od šest turnira.

Ako se dogodi čudo pa Gidsel zakaže u sutrašnjem finalu, na "Hansenovoj poziciji" je Simon Pytlick, peti strijelac Svjetskog prvenstva koji je u tandemu s Gidselom kombinirano postigao 110 pogodaka u dosadašnjih osam utakmica. Ako, pak, i Pytlick bude imao slabiji dan, što svojom krivicom ili našom nadahnutom obranom, napravit ćemo veliki korak prema velikom iznenađenju i svjetskom zlatu. Ali, ne treba zaboraviti niti Emila Jakobsena na lijevom krilu, a pogotovo ne njegovog imenjaka Nielsena, najboljeg vratara svijeta koji vas može zavarati svojim izgledom dobroćudnog medvjeda (ako ima takvih). Ovaj 27-godišnjak, kojem je trenerski mag Ulrik Wilbek još prije desetak godina prognozirao veliku karijeru, pravi je ubojica napadačkih ambicija svakog protivnika. Čak i onda kada je obrana ispred njega propusna.

Sve niti danske snage još će jednom pokušati uspješno povezati Nikolaj Jacobsen pod kojim su Danci započeli svoju dominaciju svjetskim prvenstvima. Dakle, čovjek koji je u ožujku 2017. zasjeo na klupu reprezentacije, još ne zna za poraz na najvećoj svjetskoj smotri! U 36 utakmica, ostvario je 34 pobjede i dva remija - protiv Egipta u četvrtfinalu 2021. (Danci pobijedili nakon raspucavanja) i protiv Hrvatske dvije godine kasnije u drugom krugu (Cindrić je sa svoje polovice imao šut za pobjedu u posljednjim sekundama). Pokazali smo tada pod Horvatom da možemo parirati "nepobjedivim" Dancima.

Dok se Skandinavci uzdaju u Jacobsena, naše će misli biti usmjerene na Dagura Sigurdssona, stručnjaka koji je ušao u probrano društvo izbornika koji su nas odveli do finala Svjetskog prvenstva (uz Zdravka Zovka i Line Červara). Islanđanin je na ovom turniru i hrvatskoj javnosti pokazao zašto je svojedobno bio izabran za najboljeg trenera svijeta (2015. dok je vodio Fuchse Berlin). Sutra će imati priliku postati tek drugi stranac-izbornik koji je osvojio svjetsko zlato (prvi je naš Vlado Stenzel, prvak svijeta sa Zapadnom Njemačkom 1978.) i prvi stranac-izbornik u povijesti sa svjetskim i europskim zlatom (prvak s Nijemcima 2016.). Ako su mu Francuzi u četvrtak bili doktorska disertacija, onda su Danci prilika za rukometni Nobel.

A igrački Nobel davnih dana zaslužio je Domagoj Duvnjak koji se sutra oprašta od dresa reprezentacije, u kojem je debitirao još 2006. godine. Nepune dvije godine kasnije, Domagoj je stigao do svog prvog finala s Hrvatskom, na Europskom prvenstvu gdje je u finalu čekala upravo Danska (tada osvojila svoje prvo zlato). U tom finalu nije nastupio, ali je bio važan kotačić u utakmicama koje su prethodile. Oproštaj kapetana i ponajvećeg hrvatskog rukometaša u povijesti uklapa se u "jednadžbu praznovjerja". Osim spomenutog finala iz 2008. i eventualne sutrašnje osvete, nadolazeće finale Hrvatska - Danska pada na 02.02., isti datum kada smo se prvi put okrunili svjetskim naslovom, prije točno (obratite pozornost na znamenke) 22 godine. Neki su se nadali da bi se s nama u finalu mogao naći Portugal, čime bi se savršeno zaokružila priča započeta upravo u Portugalu prije malo više od dva desetljeća.

Praznovjerje je ono što nečije ambicije drži živima. Goran je tijekom Wimbledona 2001. ponavljao istu rutinu - svako jutro gledao Teletubbiese, svakog dana jeo istu hranu u istom restoranu, sjedio na istome mjestu u automobilu na putu do terena, kao i članovi njegovog tima. Na terenu su se, možda kao rezultat toga (tko će ga znati), događale čudnovate stvari, poput spasa u vidu londonske kiše kada su kola jurila nizbrdo u epskom polufinalu protiv Henmana, do toga da je odlučujući, peti set finala kontra Raftera osvojio s 9-7. Pazite kada - 9. srpnja!

Kada sagledamo sve "znakove" tijekom ovog rukometnog ludila, imamo se čemu nadati u sutrašnjem velikom finalu. Ako ćemo te praznovjerne elemente (saga s Duvnjakom, pobjeda s hendikepom protiv Islanda, slavlje nad Slovencima nakon groznog starta, iz -4 u +1 protiv Mađara u finišu utakmice,...) zaobići, realno, nemamo razloga nadati se zlatu. Ali odbijam biti realan, kao što sam odbijao biti prije početka turnira, što sam ovdje na Tribini napisao. Ako neki dan ne valja biti realan, to je onda 2. veljače 2025. godine.

Imam neki osjećaj. I jako je dobar...

Za komentiranje trebaš biti prijavljen. Prijava Registracija

4 replike

  1. Hrvatska
    Play11HB
    • 01.02.2025., 21:45
    Nemamo šanse protiv Danaca, čak se bojim teškog poraza, popun onog u finalu SP 2005. u Tunisu od Španjolske. Međutim, to ne bi trebalo nikoga dirati. Danci su zaista najdominantnija momčad ikad, jača od onih slavnih generacija Švedske i Rusije iz 90-ih, ili Francuza kojima smo mi upali u mlin ranijih godina. Naravno da se može poklopiti neka luda utakmica u kojoj naši golmani polude, a s druge strane njihovi ne dođu na utakmicu, međutim da se igra ligaški sistem, Danci bi bili dominantniji nego što je RK Zagreb u domaćem prvenstvu. E toliko su dominanti.
    Prije prvenstva sam govorio da zlato neće uzeti samo ako se neke lude sile poklope u zadnje dvije utakmice prvenstva. E, našamarali su sve redom bez da su se oznojili i dosad nisu imali kiks. Može li se to dogoditi baš u finalu? Može, ali ne vjerujem.
    Hrvatska rukometna reprezentacija se ima čime ponositi za sve učinjeno na ovom SP i sada i mi i oni trebamo samo guštati u finalu i ne praviti se pametni na potencijalne greške. A ako mi slučajno pobjedimo, da parafraziram pokojnog Ćiru, "pojest ću svoju diplomu" :)
    1
    1
    0
    • Parma Calcio 1913
      Luka Petković
      • 02.02.2025., 14:27
      Eh sad, ne bi baš bili dominantniji od Zagreba u domaćem prvenstvu 😂 Ali, istina da su furiozni.
      1
      1
      0
  2. Vice
    • 01.02.2025., 20:07

    Realno, Danska će sutra biti ogroman favorit, veći nego što mnogi misle. Riječ je o najjačoj, najdominantnoj muškoj reprezentaciji u povijesti rukometa

    Bravo, odličan sažetak/najava sutrašnjeg finala. Ove rečenice koju sam iz tvog teksta izdvojio se malo, da budem iskren "pribojavam". Zaista je riječ o rijetko dominantnoj ekipi. 13 12 6 11 10 su razlike u njihovim pobjedama u zadnjih pet utakmica. Utakmice iz one prve skupine neću ni spomenuti, poslužile su im kao zagrijavanje. A oni su bili, bar nominalno, na onoj težoj strani ždrijeba!
     Praktički se nisu ni oznojili, a došli su do četvrtog finala na svjetskim prvenstvima u nizu. I da, ogroman su favorit, i to treba bez imalo srama priznati. 
    Ali. Hvala Bogu, taj ali postoji i ovaj put. Favorit je bila i Francuska, zar ne? Ne toliko izrazit, ali je bila. Ako se ne varam, bar po kladionicama, favorit je bio i Island. A da sad ne idem dalje u povijest, u neke utakmice koje su naši dobivali iako su bili daleko od statusa favorita, ili u druge sportove gdje smo rušili neke Brazile, Engleske i slične. 
    Lako je pričati sada, kada medalju imamo sigurno u rukama. Ali ova ekipa ima muda. I srce. I zajedništvo. I karakter. I sve ostalo što sam možda zaboravio napomenuti, a potrebno je da bi se savladao jedan takav favorit. 
    Sretno naši!
    1
    1
    0
    • Parma Calcio 1913
      Luka Petković
      • 02.02.2025., 14:29
      Tako je. Sve što si naveo pri kraju može značajno smanjiti razliku u kvaliteti kada igraš protiv puno boljeg protivnika. Samo me živo zanima kako će se naši prilagoditi drukčijoj atmosferi...
      0
      0
      0

Novi komentari Više

Novo na kanalu Otvori

Top 10

Tribina.hr portal

Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!

Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.

Social