Change my mind: Novak Đoković nije ni najbolji tenisač u povijesti, niti je najveći

Piše: Luka Petković

27.01.2025., 17:42 7 min 7

SOMEBODY PUT SOMETHING IN MY DRINK

Bijah jučer na piću s jednim prijateljem (nije Miho, bez brige). Veliki je zaljubljenik u loptanje pod obručima, no uvijek će sekundu više potrošiti na rasprave o bijelom sportu. Za vrijeme Nadalove ere, nije bilo meča španjolskog velikana da je propustio, bilo da se radi o finalu Wimbledona ili prvom kolu Bastada.

Iako nema većeg fana Rafaela Nadala, uvijek će biti spreman dati opservaciju da je Novak Đoković "taj". Najbolji, najveći. GOAT, kako se voli reći. Dotaknuo ga se dok smo pričali o netom završenom Australian Openu. Inače nisam miljenik takvih tema, ali osjetio sam potrebu da mu kontriram, usput mu pokušavši objasniti razlike u pojmovima koje mnogi ne registriraju. Biti "najveći", "najbolji" i "najuspješniji" tri su različita izraza koja se nerijetko svrstavaju u isti koš. Kada sam zaustio: "Novak Đoković nije ni najbolji, a niti najveći tenisač svih vremena", zastao je na dvije sekunde pa mi potom zabio smash: "Netko ti je nešto stavio u piće. Lud si". Nije to bio smash ala Marin Čilić, loptica je završila u terenu, ali bilo je nedovoljno da bude winner.

Ovako sam mu uzvratio... Prije svega, pojam "najveći" često podrazumijeva širu perspektivu od same statistike. Unatoč tomu što Đoković trenutno drži brojne rekorde, od broja tjedana provedenih na prvom mjestu ATP ljestvice do najviše osvojenih Masters 1000 turnira, brojke same po sebi nisu dovoljne za titulu najvećeg. Povijest tenisa bogata je igračima koji su ostavili neizbrisiv trag svojom osobnošću, karizmom i doprinosom popularizaciji sporta. Primjerice, Rod Laver ušao je u tenisku besmrtnost dvaput u karijeri osvojivši kalendarski Grand Slam, i to u eri kada su uvjeti i tehnologija bili daleko ispod današnjih standarda. Isto tako, Bjorn Borg, sa svojih 11 Grand Slam naslova u samo sedam godina (od 1974. do 1981.), postavio je temelje modernog tenisa, dok je svojim stilom igre i hladnom smirenošću pridobio srca navijača diljem svijeta.

Kada govorimo o "najboljem" tenisaču, mjerila su usmjerena na čistu vještinu igre i sposobnost dominacije nad protivnicima. Đoković je neosporno nevjerojatno kompletan igrač. Njegovi defenzivni i ofenzivni atributi su u vrhu tenisa, a mentalna snaga je enormna - često se pokazivala ključnim faktorom u pobjedama nad najvećim rivalima, Federerom i Nadalom. Međutim, najbolji u nekom sportu trebao bi biti univerzalno obožavan i poštovan, a tu Đoković nailazi na prepreke. Njegova karijera obilježena je kontroverzama koje su utjecale na percepciju njegove veličine. Incident s diskvalifikacijom na US Openu 2020. zbog udaranja lopticom linijske sutkinje (koliko god ona dodatno naglasila udarac), kao i njegovo često polarizirajuće ponašanje na terenu, udaljili su ga od statusa univerzalnog uzora. Probajte se sjetiti Mastersa u Madridu 2013. i njegovog "Sad ćete k*rac da mi ližete" ispada prema publici nakon dobivenog tie-breaka u drugom setu protiv Dimitrova. Publika nije ispunila Novakovu želju, a Novak je naposljetku izgubio od Bugarina.

Kada je krenuo animozitet prema srpskom asu? Teško mi je to utvrditi za stopostotnom sigurnošću, ali izgledno je da je US Open 2008. i susret s Andyjem Roddickom u četvrtfinalu bio okidač. Amerikanac je prije meča na sebi svojstven način izrazio mišljenje da Đoković lažira ozljede. Novak ga je pobijedio u četiri seta, nakon čega je opleo po domaćem miljeniku koji je pet godina ranije upravo na Arthur Ashe stadionu podignuo svoj jedini Grand Slam trofej:

Zaista sam sretan što sam igrao protiv Roddicka na njegovom terenu i u njegovom gradu na njegovom omiljenom turniru, tako da je pobjeda protiv njega veliki ostvaraj... To nije lijepo, u svakom slučaju, reći pred ovom publikom da imam 16 ozljeda i da sam ih odglumio. Nemam ništa protiv nikoga. Andy je rekao da sam imao 16 ozljeda u posljednjem meču, pa očito nemam, zar ne? Sviđalo se to nekome ili ne, tako je.

Uslijedile su salve zvižduka s tribina Centralnog terena u New Yorku, dok je otac Srđan bio izvan sebe od sreće.

Je li Đoković žrtva linča određenog dijela javnosti, ili je sam kriv za svoj imidž, spada u onu dobro nam poznatu rubriku "jaje ili kokoš". Međutim, negativna energija koja dolazi s tribina glavno je pogonsko gorivo srpskog tenisača. I koju isti jako dobro osjeća. Je li to gorivo umjetno stvoreno od njega samoga, na vama je da prosudite. Bilo kako bilo, normalan sportski um više bi trebale puniti ovacije, navijanje, pljeskanje, a ne zvižduci. No, ne i u slučaju Novaka Đokovića, koji je kroz godine stvorio famu: "Ja protiv svih", "Srbin protiv cijelog svijeta - velike Amerike, bogate Švicarske i Španjolske". Klasične underdog bajke na koje ljudi padaju. I mi u Hrvatskoj obožavamo takve priče kada su u pitanju hrvatski sportaši. A tko ne voli?

Mora se apostrofirati da kada je Đoković ulazio na scenu, Federer i Nadal već su imali uspostavljenu bazu navijača, a rivalstvo između njih dvojice bila je glavna priča u svijetu tenisa. Đoković se često doživljavao kao "uljez" u njihovom duopolu, što je otežalo osvajanje simpatija neutralnih gledatelja. Nadal i Federer do tada su već stvorili ozbiljan rivalitet (nakon epskog finala Wimbledona 2008. poprimio je epitet najvećeg rivalstva ikada, iako je Nadal tada tek napunio 22 godine), ali taj je rivalitet obično bio srdačan i poštovan, dok je Đoković često morao biti "negativac" u očima publike. I Novak je objeručke prigrlio ulogu antagonista.

Još jedan ključni argument protiv Đokovićeve titule "najvećeg" leži u kontekstu vremena. Đokovićeva dominacija od sredine 2010-ih do nedavno dijelom je posljedica smjene generacija. Nadal i Federer često su bili opterećeni ozljedama, dok mlađa generacija nije uspjela ostvariti značajniji otpor sve do dolaska Carlosa Alcaraza. Kada se prisjetimo Federerove ere ili Nadalovih podviga na Roland Garrosu, jasno je da su oni osvajali turnire u razdoblju kada je konkurencija bila žestoka, uključujući igrače poput gore spomenutog Roddicka, Juana Carlosa Ferrera, Lleytona Hewitta i kasnije Andyja Murrayja, junaka koji se jedno vrijeme smatrao dijelom "Velike četvorke". I u takvoj konkurenciji došao do broja 1 ATP ljestvice.

Federerova elegancija, Nadalova borbenost i strast, ili Đokovićevi rekordi i taktički aspekti igre, birajte sami. Subjektivno, Roger Federer moj je sinonim za tenis, gospodštinu koju zaslužuje gospodski sport. Na nekim turnirima, prvenstveno Roland Garrosu, u Nadalovoj napadačkoj igri više sam uživao, ali ništa se ne može uspoređivati s istinskim "GOAT-om", Rogerom Federerom. Novak Đoković najuspješniji je tenisač ikada, bez dvojbe, a kako bude vrijeme odmicalo, pogotovo nakon završetka karijere, dobivat će sve veće priznanje u svijetu tenisa. I od onih koji mu zvižde.

"Antagonist" je nadživio "protagoniste". I neka živi. Unatoč svom karakteru, treba netko pokazati mladima da ne ostaje svijet uvijek na njima.

Za komentiranje trebaš biti prijavljen. Prijava Registracija

7 replika

  1. Josip Korda
    JoHayes13 Administrator
    • 28.01.2025., 18:15
    Stisnuo sam crveno, jer se ne slažem, ne jer mi se ne sviđa tekst. Generalno, mislim da se može izvući stvarno ogromna količina stvari koje bi sugerirale da je Đoković najbolji tenisač svih vremena, ali samo želim reći da mislim da i ti miksaš malo te pojmove, jer "najbolji u nekom sportu trebao bi biti univerzalno obožavan i poštovan" ne mora biti istina kada pričamo o najboljem. Ako se govori o veličini, to mogu prihvatiti, ali za ocjenu kvalitete ne.
    2
    2
    0
  2. StricIvan
    • 28.01.2025., 17:39
    Po meni nije u užem izboru najvecih, ali zato je sigurno najbolji jer brojke, dugotrajnos i aspekti igra su na njegovoj strani.
    Dok u jednadzbu najveći uz uspjeh ulazi i ponašanje, "gospodstvo", šmek, mitovi i slične stvari.
    Isto kao u košarci najveći je sigurno Jordan dok je najbolji gotovo sigurno LeBron pogotovo kad završi karijeru, u nogometu npr. C.Ronaldo nije ni blizu onim "najvećim" kraj Messija, Maradone, Pelea, Dinha, R9,... dok je u kategoriji najboljih odmah iza Lionela.
    0
    0
    0
  3. Lukina zlatna lopta
    • 27.01.2025., 19:35
    Zanimljivo mi je kako se više manje svako mišljenje da je Federer najbolji tenisač u povijesti temelji na "ne teniskim" činjenicama. Slažem se da je Federer najveći tenisač u povijesti. On je sinonim za sport najvećem broju ljudi koji prate tenis. Đoković ima više mrlja u svojoj karijeri koji ga drže daleko od Rogera po tom pitanju. O Rogeru se gotovo uvijek priča u pozitivnom tonu, njegova elegancija kao što si rekao, te popularizacija tenisa ga učvršćuju na tom mjestu. Najviše neutralnih navijača bi vjerojatno izabralo gledati Rogera prije nego Novaka. Koliko je njihov status takav zbog nacionalnosti, a koliko zbog osobnosti, neću ulaziti, neka svatko za sebe procijeni. Roger je svakako po svemu prvi uzor mladima što se tiče ponašanja, a i same igre... međutim, nema mi smisla mazati oči i žmiriti na činjenice. Kad se preko one stvari navede da je Đoković prvi po gotovo svim statistikama, netko slabije upoznat s teniskim svijetom mogao bi pomisliti da su ono što Novak ima samo "puste brojke". Ne vidim kvalitetan protuargument na Novakov rekord u broju tjedana na prvom mjestu ATP ljestvice, najvećem broju osvojenih turnira serije Masters 1000, najviše osvojenih Grand Slam titula... Ali mogu se na stranu maknuti i titule pa se recimo uhvatimo za međusobne omjere koji opet pokazuju da je Novak najkvalitetniji tenisač među njima trojicom, nije na odmet spomenuti i da je jedini osvojio svaki Grand Slam barem tri puta, dok to njegovim rivalima nije pošlo za rukom. Može li se, uzevši u obzir činjenica da je Rafael od svoja 22 Grand Slam naslova, 14 osvojio na zemlji, reći da je on pomalo jednodimenzionalan igrač? Može li se za Rogera reći da je jedna Grand Slam titula na zemlji premalo za "najboljeg u povijesti tenisa"? Kad bi zanemarili sve te činjenice koje su puno više od "puke statistike", ispada da Đoković ne bi dobio epitet "najboljeg" ni da je (karikiram) osvojio 4 olimpijska zlata, 35 Grand Slam titula, proveo na prvom mjestu ATP ljestvice 100 tjedana više nego što je u ovom trenutku. Đoković je kao i u više manje svakom sportu, zbog svoje konstantne dominacije, mnogima trn u oku. Nisam još uvijek vidio nijedno mišljenje koje govori da je impresivno kako je bez snažnog navijačkog tijela, uspio sve te godine biti u vrhu najpopularnijeg individualnog sporta na svijetu. Tenis je psihološki zahtjevan sport, ne smije se muha čuti kad igrač servira, a on je, usprkos skandiranju stadiona uglavnom protiv njega, ipak uspio mentalno ostati "unutra" te igrati svoj tenis. Svako dobro :)
    1
    1
    0
    • Parma Calcio 1913
      Luka Petković
      • 27.01.2025., 20:44
      Je li Federer bio trn u oku tijekom svoje dominacije 2004. - 2008.? Je li Mikaela Shiffrin nekome trn u oku u skijanju? Ili svojedobno bio Hirscher, koji je harao 7 godina? Ponašanje je ključ, a ne zato što su iz bogate Švicarske, SAD-a i Austrije. Ni McEnroe ne bi mogao biti najveći da je osvojio 30 GS-a, koliko god bile simpatične njegove frustracije onda... Poanta je da je Novak dobrim dijelom tu mržnju zakuhao sam. Ali da nije, ne bi Nole bio Nole. Zato ga i vole oni koji ga vole, vjerojatno se poistovjećujući s njegovim karakterom i tom vrstom borbe. Meni je "draža" borba koju je Nadal vodio cijelu karijeru, s Mueller-Weiss sindromom. I takav osvojio 14 puta RG, koliko god "jednodimenzionalan" bio.
      1
      1
      0
  4. Vice
    • 27.01.2025., 17:56
    Traženje "GOAT" u svakom sportu je zanimljiv hobi, a zapravo ni u jednom sportu ne možeš doći do konsenzusa kad se radi o najboljem ili najvećem, jer to je jednostavno stvar nečije percepcije. Ajde, status najboljeg eventualno i možeš izračunati statistički (osvojeni naslovi i slično), ali najveći? Meni je najveći Goran Ivanišević, i to ne mislim nimalo kao neku patriotsku foru, nego zato što me on jedini mogao prikovati pred tv ekran - kako ti reče - bilo to prvo kolo nekog turnira u Gstaadu ili finale Wimbeldona. Kao što mi je u rukometu najveći Balić, jer samo gledajući njega sam istinski uživao u tom sportu. E sad, najbolji... tu moram biti pošten pa priznati da od Ivaniševića ima (puno) boljih, a od Balića bar poneki. U tenisu je to donekle lakše izračunati, pa je statistički gledano Đoković najbolji, zar ne? Da li je najveći? Evo, ti mu zamjeraš što nije "everybodys darling" - meni je upravo zbog toga najveći! Zakačio se ponekad s publikom? Psovao, galamio? Koga briga? Uvijek je bio svoj, uvijek je imao svoje mišljenje, i nisam nikad imao osjećaj da i pokušava da se nekome uvuče u... i da postane omiljeniji "na silu". Federeru svaka čast, Rafa je imao ono nešto neočekivano, nepredvidivo... ali od njih trojice meni osobno Nole je broj 1. Dakle, prvi Ivanišević, drugi Đoković :)
    2
    2
    0
    • Parma Calcio 1913
      Luka Petković
      • 27.01.2025., 18:53
      Da, mogli bismo raspravu o GOAT-u svesti na subjektivnu razinu. Ali, kad bismo to napravili, zar ne bismo razgovarali o nama najdražim sportašima? Mislim da je ispravnije reći da je Ivanišević "tvoj najdraži" tenisač, a ne "tvoj GOAT". Kažeš da se ni u jednom sportu ne može doći do konsenzusa, a zar nije u košarci gotovo unisono mišljenje tko je najveći? Što se tiče Đokovića, ne mora biti svima drag, ali psovanjem i vulgarnošću ne može biti uzor klincima. A to bi sportaši na takvoj razini trebali biti. Da sam imao sina prije desetak godina, prije bi ga posjeo pred TV kada Roger igra, nego Novak. Ta "role model" komponenta je također važna u određivanju "objektivnoga GOAT-a".
      0
      0
      0
    • Vice
      • 27.01.2025., 20:53
      O tome ti i govorim. Rasprava o najvećem u nekom sportu na kraju se opet svede na to koji ti je draži. Evo tebi je iz nekog razloga Federer... izeđu ostalog smatraš da je bolji uzor uzor. U redu, mogu se, a i ne moram složiti. A meni je upravo iz istog razloga, ali dijametralno suprotnog ponašanja Nole. Neću reći da je Federer glumac ili da nije bio autentičan, ali ne bih imao problem s tim da mom sinu uzor bude Đoković. Šta je čovjek samo sve podnio zbog cijepljenja, ali je ustrajao i ostao dosljedan. Molim te nemoj da nam tema sada ide na tu temu pro/contra cijepljenje, radi se o principijelnosti i do onog famoznog "imam svoje ja". A pitanje uzora kod sportaša je isto tako pitanje razmišljanja, da ne kažem svjetonazora. Od sportaša se traži da se očituju o svakojakim temama, ali ako to urade na način na koji se ne sviđa mainstreamu (vidi Lovren) onda to postaje problem. Zato ti je moj savjet, ako imaš sina, pokušaj da mu uzor budeš ti ili netko koga osobno poznaš :) 
      Jordan se smatra košarkaškim GOAT jer je njegov utjecaj na cijeli sport, na kompletnu NBA bio nevjerojatan. Nije to samo puka statistika i šest naslova sa Bullsima, nego i način na koji je igrao i na koji je utjecao da se košarka uzdigne na visine na kojima nikada prije nije bila. Ako bi gledali samo igru, onda bi se i o tome da li je Jordan najveći dalo raspravljati, a iako NBA ne pratim toliko detaljno znam da se i raspravlja. U tenisu pojavom Federera, Nadala ili Đokovića nije došlo do takvih tektonskih promjena u smislu popularnosti, to su odradili već neki prije njih - a neke si i sam spomenuo. 
      0
      0
      0

Novi komentari Više

Novo na kanalu Otvori

Top 10

Tribina.hr portal

Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!

Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.

Social