Dinamo je proljetni dio HNL-a otvorio pobjedom nad Istrom 1961 (3:1) u utakmici koja je potvrdila da Fabio Cannavaro čeka puno posla u borbi za naslov i unapređenju Dinamove igre. Iako su Modri uzeli tri boda, bilo je to sve samo ne lagana utakmica, a problemi koji su pratili momčad u prvom dijelu sezone ponovno su bili vidljivi, posebice u prvom poluvremenu.

Fabio Cannavaro odlučio je protiv Istre postaviti momčad s četiri igrača u obrambenoj liniji, ali već od prvih minuta bilo je jasno da to neće biti utakmica u kojoj će Dinamo dominirati. Istra, predvođena trenerom Gonzalom Garcijom, igrala je disciplinirano i s jasnim planom. Dugim loptama i brzim izlascima u kontru Istra je stvarala velike probleme obrani Dinama, pri čemu su često ciljane slabosti Stefana Ristovskog na desnom boku. Ristovski, koji je daleko od svoje najbolje forme, ponovno nije bio uvjerljiv, a njegova nesigurnost bila je očigledna već od prve minute.

Dinamo je ipak poveo u 20. minuti, kada je Bartol Franjić sjajno ubacio s lijeve strane, a Sandro Kulenović glavom pospremio loptu u mrežu. Bio je to Kulenovićev prvi pogodak nakon više od dva mjeseca i trenutak koji je trebao donijeti mir Modrima. No, svega pet minuta kasnije, Istra je izjednačila na nesvakidašnji način – Vinko Rozić, bivši junior Dinama, pogodio je izravno iz kornera. Nitko nije čuvao prvu stativu, a Nevistić je ostao iznenađen, ponovno pokazao da nije klasa svog prethodnika. Rozić se mogao proslaviti još jednim pogotkom nekoliko minuta kasnije, ali Nevistić je ovom prilikom spasio svoju momčad odličnom reakcijom.

Prvo poluvrijeme završilo je rezultatom 1:1, a Dinamo nije izgledao kao momčad koja kontrolira igru. Obrana je bila nesigurna, vezni red nepovezan, a napad bez pravih ideja. Bilo je to još jedno podsjećanje na loša izdanja Dinama iz prvog dijela sezone.

Cannavaro je očito pronašao prave riječi na poluvremenu jer je Dinamo u nastavak ušao odlučnije. Već u 49. minuti Martin Baturina izveo je majstorski slobodni udarac s 20-ak metara i pogodio rašlje, ostavivši vratara Istre Majkića bez ikakve šanse. Taj pogodak bio je prekretnica utakmice. Dinamo je nakon njega preuzeo kontrolu i počeo stvarati ozbiljnije prilike.

Treći pogodak stigao je u 60. minuti. Nakon udarca Marka Stojkovića, lopta je pogodila Valinčića, promijenila smjer i završila u mreži Istre. Bio je to gol koji je Dinamu donio visoku prednost i omogućio da utakmicu mirnije privede kraju.

Iako Dinamova igra nije bila na visokoj razini, nekoliko igrača zaslužuje pohvale za svoj doprinos.

1. Bartol FranjićFranjić, koji se vratio na posudbu iz Wolfsburga, odigrao je odličnu utakmicu. Osim što je asistirao za prvi pogodak, bio je vrlo aktivan na lijevom boku, ulazio u sredinu i otvarao prostor za suigrače. Njegov povratak u Maksimir mogao bi riješiti pitanje lijevog beka, barem privremeno, a protiv Istre je pokazao da se na njega može računati. Dinamo svejedno treba pravog lijevog beka, ali lakše se diše sada.

2. Martin BaturinaBaturina je bio ključni čovjek utakmice. Njegov slobodni udarac prelomio je susret i donio Dinamu prijeko potrebnu sigurnost. Osim gola, pokazao je zrelost u igri i ponovno potvrdio da je jedan od najvažnijih igrača Modrih. Čekamo ovakve utakmice u kontinuitetu.

3. Josip MišićMišić se vratio u momčad nakon ozljede i odmah pokazao koliko znači Dinamu. Stabilizirao je vezni red i ulovio ritam koji Cannavaro traži od njega. Značaj Mišića se vidi tek kada je odsutan. Treba ga dozirati, Dinamo bez njega nije ista momčad.

4. Wilfried KangaDebitirao je novi napadač, Wilfried Kanga. Iako nije postigao pogodak, pokazao je nekoliko obećavajućih poteza. Njegova snaga mogla bi biti velika prednost, ali tek ćemo vidjeti hoće li opravdati očekivanja. Obzirom na Petkovićevo duže izbivanje, rotacija Kange i Kulenovića će biti dobra kako se niti jedan ne bi previše "uljuljkao".

Dinamo je i dalje daleko od momčadi koja će igrati uvjerljivo i dominantno. Obrana je pokazala puno slabosti, a desni bok ostaje otvoreno pitanje. Ristovski je još jednom bio ispod očekivane razine, dok je ulazak Moharramija dodatno naglasio Dinamovu neodlučnost u pogledu desnih bekova. Noa Mikić, kojeg se spominje kao buduće rješenje, nije dobio priliku, što otvara pitanja o strategiji kluba prema mladim igračima.

Uz to, Cannavaro će morati poraditi na organizaciji igre i implementaciji visokog presinga koji je obećavao po dolasku u Zagreb. Istra je previše lako dolazila do prilika, a Dinamo je djelovao nepovezano i nesigurno.

Pobjeda nad Istrom 1961 važan je korak za Dinamo na početku proljetnog dijela sezone, ali jasno je da Cannavaro ima puno posla. Pozitivne strane su povratak Bartola Franjića i Josipa Mišića te Baturinin gol iz slobodnog udarca, dok su slabosti u obrani i nedostatak mladih igrača među negativnim aspektima. Sljedeći ispit protiv Osijeka bit će prilika za daljnji napredak, ali i nova šansa za Dinamo da pokaže može li popraviti dojam iz jesenskog dijela sezone.

Međutim, ima još razloga za veselje!

Hajduk i Slaven Belupo odigrali su utakmicu bez pogodaka na Poljudu, ostavivši navijače domaće momčadi razočaranima, što je bilo jasno iz zvižduka koji su se začuli nakon posljednjeg sučevog zvižduka. Gosti su došli po bod i taj cilj su ostvarili, dok je Hajduk odigrao još jednu sterilnu utakmicu u kojoj nije uspio probiti čvrstu obranu momčadi Marija Kovačevića. 

Utakmica je započela oprezno, s ispitivanjem snaga tijekom prvih deset minuta. Hajduk je postepeno preuzeo inicijativu, ali bez prave ideje u posljednjoj trećini. Marko Livaja, koji je bio centralna figura napada domaćih, u nekoliko je navrata pokušavao kreirati opasnosti. U 16. minuti, Ivan Rakitić pokušao je udarcem iz daljine, no Sušak nije imao problema.

Najbolju priliku u prvom dijelu imao je Anthony Kalik, koji je na idealno ubacivanje Ismaela Dialla iz blizine promašio nemoguće. Bila je to šansa koja je mogla prelomiti tijek susreta, ali Hajduk je otišao na odmor s 0-0, uz bučne navijače koji su očekivali više od svoje momčadi.

Slaven Belupo, s druge strane, disciplinirano je stajao u obrani i povremeno prijetio kroz tranziciju, iako bez konkretnijih šansi u prvih 45 minuta.

Drugo poluvrijeme započelo je bez promjena u sastavima, a Mario Kovačević je povremeno slao svoju momčad u napad kroz brze prodore, posebice po desnom boku preko Ivana Dolčeka. Hajduk je pokušavao ubrzati igru, ali konkretni rezultati izostali su sve do situacije u 66. minuti, kada je Stipe Biuk zatresao mrežu. Nažalost po domaće, pogodak je poništen zbog zaleđa Livaje, što je potvrdio VAR.

Biuk je nedugo nakon toga imao novu priliku, ali njegov udarac pred golom bio je preslab i završio u rukama vratara Suška. Trener Gennaro Gattuso pokušao je osvježiti momčad izmjenama, uvodeći Bruna Durdova i Šimuna Hrgovića, dok je Kovačević s druge strane ubacio Mihaila Caimacova kako bi dodatno stabilizirao vezni red.

Do kraja susreta obje momčadi tražile su priliku za pogodak – Hajduk kako bi izbjegao neugodnu nulu, a Slaven da možda iznenadi domaće iz pokoje kontre. Gosti su u 88. minuti stvorili opasnost, ali Prpić je u posljednji trenutak blokirao pokušaj Caimacova. U završnici je Hrgović probao udarcem iz daljine, no lopta je otišla daleko od gola.

Hajduk mora pronaći rješenja za utakmice protiv defanzivnih protivnika, jer su ovakvi susreti ključni u borbi za naslov. Sterilnost napada i manjak ideje jasno su istaknuli probleme u igri domaće momčadi, a Gennaro Gattuso imat će puno posla u narednim danima kako bi pripremio ekipu za sljedeće izazove. S druge strane, Slaven Belupo može biti zadovoljan bodom s Poljuda, koji su zaslužili čvrstom i organiziranom igrom.

Zaključno, Dinamo je smanjio Hajdukovu prednost na +5, ali Rijeka potpunom dominacijom nad Lokomotivom je i dalje ostala na +7 te Rijeka zasad se pokazuje kao najveći konkurent za naslov. Sljedećeg vikenda Rijeka gostuje u Varaždinu, Dinamo u Osijeku, a Hajduk u Zagrebu kod Lokomotive. Prerano je još govoriti, ali lako moguće da ćemo dobiti neke odgovore u kojem smjeru ide HNL utrka za naslov. Ako se ovakvi vikendi budu ponavljali, nikom nebu lepše neg je nam sad...