Novak Đoković svoj put na prvom Grand Slamu u sezoni završio je u polufinalu. Međutim, nije ga porazio Zverevc nego je Đoković predao meč zbog povrede. Istu je zaradio u četvrtfinalu protiv Alkaraza, a nakon izgubljenog prvog seta protiv Zvereva bilo je jasno da Novak nije u stanju da napravi preokret i zbog straha od pogoršanja stanja predao je meč.

Pred start Australije, bilo je jasno da bi Đoković morao doći do četvrtfinala inače bi bilo brdo upitnika. Može se reći da je ovaj dio odradio pa manje više rutinski. Onda je uslijedio duel sa Alkarazom.

Taj susret apostrofiran je kao trenutak istine da se vidi koliko Novak zaista može. Izgubljen prvi set ga nije pokolebao, te je preokretom ostvario još jednu veliku pobjedu u svojoj karijeri.

Ispostaviće se da ga je ta pobjeda skupo koštala s obzirom da se povrijedio i nije bio u stanju da se adekvatno suprostavi Zverevu. Međutim, predaja Zverevu i povreda je zapravo dovela do toga da postavimo jedno pitanje.

Da li je stvarno vrijeme za kraj ?

Novak Đoković je prešao igricu zvanu tenis. Osvojio je sve a zlato na Olimpijskim igrama prošle godine je bila kruna karijere. Da je odmah po okončanom finalu u Parizu rekao da završava karijeru, niko mu ne bi mogao reći ništa.

Sa druge strane, bilo je jasno da će ostatak karijere, ma koliko ona trajala, biti igranje za Novakovu dušu. Bez pritiska i moranja, ako Novak uopšte može na takav način igrati.

Iako je po okončanju finala u Parizu govorio i o potencijalnom nastupu na narednim OI, stvarnost ipak šalje neke signale Novaku. Njegovo tijelo izgleda više nije kao što je nekada bilo. Jer do unazad godinu dana, Novak nije imao prevelikih problema sa povredama. Pa faktički, samo je lakat 2017. godine zbog čega je propustio drugi dio sezone, bio ozbiljan problem.

Međutim,s tvari se mijenjaju i to nije ništa čudno. Mnogo čudnije je to što Novak i u 38. godini igra na nivou na kojem igra. Surova profesionalnost ga je dovela do toga. Međutim, povrede se polako pojavljuju uz sav profesionalizam i ozbiljan i strog režim života u svakom smislu.

Prošle godine ispao je u Australiji od Sinera. Italijan je bio bolji i zasluženo je slavio. Ipak, Nole je imao određenih problema i nije energetski ličio na sebe. Onda je došao Roland Garos gdje se povrijedio protiv Serundola, te je morao predati bez borbe meč četvrtfinala.

Hitno je otišao na operaciju koljena kako bi se vratio do Olimpijskih igara. Na Vimbldonu je igrao faktički bez ozbiljnog treninga, te je došao do finala. Taj turnir je prošao bez neke dodatne sikiracije. Međutim, na OI su se opet pojavili problemi.

Četvrtfinale protiv Cicipasa je djelovalo kao rutinsko odrađivanje posla. Tako je bilo do momenta kada se povrijedio i kada je postalo upitno da li će uopšte igrati protiv Muzetija u polufinalu. Srećom oporavio se i sve se završilo kako treba.

Međutim, sada su se ponovo desili problemi. Četiri meča je odradio kako treba, nije imao nikakvih poteškoća. Onda se desio taj meč sa Alkarazom i povreda butnog mušića. Nije predao nego je uspio pobijediti i pored povrede. Ali protiv Zvereva ipak nije mogao.

Dakle, u poslednjih godinu dana pojavilo se nekoliko problema. To je posljedica godina i potrošnje. Prosto svako dođe u jednom trenutku do zida istine u koji udari i koji mu dođe kao neki vid triježnjenja.

Tako je is a Novakom. On je udario u svoj zid, zid koji mu pokazuje da njegovo tijelo više ne može da prati njegovu glavu i srce. Glava i srce žele još tenisa jer je glad za pobjedama i uspjesima i dalje tu. Želi Novak da se i sa 15+ godina mlađima nadmeće i da ih dobija u najvažnijim mečevima.

Što je najbolje, igrački ih i dalje sve može rešavati bez problema. Ali sada više nije sve stvar samo tenisa, taktike i udaraca. Sada smo došli do toga da su druge stvari postale važnije. 

Da li postoji izlaz ?

Novak sigurno neće završiti karijeru prije kraja ove godine, osim ako ne bude neke teške povrede koja bi ga na to primorala. Ova nije te prirode i zato pauza neće biti previše duga.

Ova godina će biti na neki način test koliko Novak može u svakom smislu, kako u duelima sa mlađarijom, tako i što se tiče samih rezultata ali i njegovog tijela i organizma. Vjerovatno će na kraju 2025. godine podvući crtu i analizirati da li je vrijeme za penziju ili može Novak još godinu dana barem igrati.

Da bi produžio svoju karijeru, Novak mora prilagoditi svoju igru novim okolnostima. On već neko vrijeme mijenja svoju taktiku, igra brže, krati poene maksimalno. Bolji servisi svakako mu omogućavaju takvo nešto.

Pored toga, Novak će morati još ozbiljnije raditi na treninzima. On je veliki profesionalac kroz karijeru, ali je na neke turniren dolazio bez prave pripreme u poslednje vrijeme i više je vremena proveo na jačanju svog imidža za one stvari koje će mu trebati nakon karijere.

Doduše, za ovu Australiju se jeste pripremao ozbiljno, ali govorimo generalno. Sa jedne strane, Novak vjerovatno nema više motivacije kao prije za treninge i zato nije posvećen kao nekada prije.

Ali zašto onda igra ? Svjestan je da bez većih problema može da savlada 90% tenisera i da će uvijek naći načina da dođe pa barem do četvrtfinala GS turnira, polufinala Mastersa i da ima slične rezultate. Ali opet, bez ozbiljnog treninga će sve češće gubiti te najvažnije mečeve. Znak za to je i prošla godina, bez trofeja ako zanemarimo OI zlato. Naravno, to zlato i jeste bilo u fokusu, ali opet je čudno da Nole ništa osvojio nije.

Koliko će Nole trajati, njegova je odluka. Međutim, ne bi trebao sebe dovesri u poziciju da igra reda radi. Mnogi velikani, ne samo tenisa nego sporta, često ne procijene kada je kraj i barem godinu dana produže karijeru a zapravo produže muečnje.

Nole je sada pred svojim zidom istine. Taj zid istine je 2025. godina. Ona će pokazati da li je vrijeme za kraj, da li će se produžiti mučenje odbijanjem prihvatanja kraja, ili će možda Nole još jednom demantovati sve i pokazati da je kraj jako daleko.....