Vrijeme je za rukomet!

Te riječi se mogu čuti svake godine u poprilično slično vrijeme, neki datum u siječnju kada se prosječni gledatelj u Hrvatskoj sjeti kako rukomet postoji i da je naša reprezentacija neki faktor u tom sportu ili je barem bila. Ovogodišnje svjetsko prvenstvo igrati će se u tri države - Norveškoj, Danskoj i Hrvatskoj. Kada su u pitanju utakmice koje će se igrati u Hrvatskoj, one će biti održane u Poreču, Varaždinu i Zagrebu. Sve utakmice naša reprezentacija će igrati u Zagrebu.

S obzirom da smo domaćin,i sportska javnost se nada kako će to biti ta šansa da se hrvatski rukomet vrati na staze stare slave barem rezultatski jer jedan uspjeh na velikom natejcanju neće naš rukomet preko noći dovesti na razinu Danske i takvih reprezentacija. No, ovo je posljednje natjecanje jednog od najvećih hrvatskih rukometaša svih vremena Domagoja Duvnjaka i medalja oko njegovog vrata bio bi filmski završetak jedne velike reprezentativne karijere.

Vjerojatno ste mogli pročitati kako je Hrvatska dobila lakšu grupu i kako bi morali zauzeti prvo mjesto, no je li to stvarno tako zaključit ćemo nakon analize naše grupe.

Grupa H (Zagreb, Hrvatska) - Hrvatska, Bahrein, Argentina, Egipat

Argentina

Argentinci u Zagreb dolaze u ne toliko dobrom raspoloženju jer su svoj nastup otkazali njihova dva najbolja igraća (Diego i Pablo Simonet). Koliko može Argentina bez njih dvojice, pogotovo bez Diega, člana francuskog velikana Montpelliera pokazat će vrijeme. Ova reprezentacija je na prošlom svejtskom prvenstvu bila 19., a s obzirom na sve probleme koje imaju teško će i ovo natjecanje biti nešto bolji. No, otom potom, tko će onda biti nositelji Argentine u odsustvu braće Simonet?  Imaju nekoliko igraća koji igraju u respektabilnim klubovima, jedan od njih je i Pedro Martinez, srednji vanjski Sportinga koji je jedno od najugodnijih iznenađenja rukometne Lige prvaka. Osim njega veliku ulogu bi trebao imati iskusni vratar (36 godina) Leonel Carlos Maciel, član Bidasoa Iruna, klub zanimljivog imena koji je trenutno treći na tablici prve španjolske lige. Ako se pogleda ostatak popisa, devet igrača u ovoj reprezentaciji igra u Španjolskoj, što je samo po sebi pokazatelj kako ovo nije reprezentacija koju se može samo tako odbaciti, ali i uz to bez svojih najboljih igrača teško mogu napraviti neko veće iznenađenje, to se pogotovo može vidjeti ako se pogledaju njihove prošle utakmice. U pripremi za ovo svjetsko prvenstvo odigrali su četiri prijateljske utakmice i izgubili su tri, a nije da su sve utakmice igrali protiv velesila. Teško su stradali protiv Španjolske (32-18), a izgubili su i protiv Katra (30-25) i Rumunjske (31-30). Dobili su jedino Slovačku rezultatom 30-26. Možemo otići i još malo dalje i pogledati kako su igrali na Olimpijskim igrama - ostvarili su nula pobjeda i pet poraza, a u tim utakmicama su imali svoje udarne vedete. Sve vam to govorim kako bi svi mi mogli doći na isti zaključak, riječ je o reprezentaciji koja bi u punom sastavu mogla predstavljati nekakvu prijetnju, ali ovakva krnja bi trebala predstavljati lagan posao za našu momčad.

Bahrein

Imao sam priliku pogledati prvo poluvrijeme prijateljske utakmice Bahreina i Danske, na semaforu je nakon par minuta stajala prednost Bahreina i moram priznati kako sam se malo zabrinuo, ali ubrzo sam se uspio smiriti jer je Danska ušla u ritam i slavila rezultatom 33-17, a dan nakon te u još jednoj odigranoj utakmici između ta dva protivnika Danska je ponovno bila uvjerljiva (39-20). Dakle Bahrein u Zagreb dolazi nakon dva poraza, ali poraza protiv uvjerljivo najboje reprezentacije na svijetu i samim time šta su igrali protiv njih dat će im veliko iskustvo za Grupu H. Bahrein vodi islandski stručnjak Aron Kristjansson i može se reći kako i pokušavaju igrati tu vrstu rukometa, što brže to bolje, ali problem je što je kvaliteta igrača Bahreina dosta ispod onih Islanda, pa stoga uz taj brzi rukomet dolaze i puno pogrešaka. No, teško ikako drugačije mogu i igrati, kada veći dio vanjske linije ima manje od 180cm, samo brzinom neki rezultat i mogu postići. Nije ova reprezentacije tijekom povijesti bila uspješna kao neke druge ne-europkse reprezentacije, ali na prošlom svjetskom prevenstvu osvojili su svoje najbolje mjesto u povijesti reprezentacije - 16. Tada smo ih i mi jako dobro upoznali, dobili smo ih 43-32 i to je bila zadnja njihova utakmica na tom prvenstvu. Bahrein dolazi kod nas realno potući se s Argentinom za treće mjesto, sve više od toga bio bi veliki uspjeh. Igrači koji se nalaze na popisu Bahreina neće previše značiti ni onim jačim pratiteljima rukometa, ali ako se pogledaju stranice IHF-a oni su označili igrače kao što su: Jasim Khamis, Ahmed Redha i Mujtaba Alzaimoor njihovim ključnim igračima. Treba napomenuti kako su spomenuti igrači tek na početku karijera i kako je generalno ovo mlada reprezentacija. Uz to nijedan od igrača na popisu Bahreina nije član nekog kluba u Europi. Argentina bi u slučaju da je na okupu njezina najjača ekipa bila favorit protiv Bahreina, ali s obzirom na ozljede i izostanke, Bahrein se ima pravo nadati dobrom rezultatu u toj utakmici.

Egipat

Najbolja neeuropska reprezentacija, tim riječima je Egipat opisao bivši rukometaš i sadašnji novinar Rasmus Boysen. I nije ništa krivo rekao jer Egipat se posljednjih godina etiblirao kao rukometna velesila i momčad koja je sposobna osvojiti medalju i račune pomrsiti mnogim velikanim, a prva reprezentacija kojoj to žele napraviti je Hrvatska. Trebate samo pogledati imena klubova pored onih igrača i tu ćete vidjeti - Montpellier, Dinamo Bukurešt, Sporting, Limoges. Od prvog do zadnjeg veliki rukometni klubovi. No, i oni imaju određenih problema s ozljedama, pa tako neće moći računati na člana Vezprema, Yehie Elderra, uz njega neće biti ni lijevog krila Vojvodine Nafee Ahmeda, a ni Hassana Kaddaha (Kielce). Ipak i uz sve te ozljede i dalje je riječ o opasnoj reprezentaciji. Njih će na ovom prvenstvu predvoditi španjolski stručnjak Juan Carlos Pastor koji je 2005. s Španjolskom osvojio zlato na svjetskom prvenstvu. Kada su u pitanju igrači, Egipat bi trebao predvoditi Ali Zein, lijevi vanjski rumunjskog Dinama (bivši klub Luke Cindrića i sudionik Lige prvaka), inače Ali Zein je protiv Hrvatske na prošlom i na onom po nas zloglasnom svjetskom prvenstvu postigao pet golova. Osim njega njihov vratar Mohamed Ali (Sporting) je također njihova velika uzdanica, a svi znamo kako bez dobrog vratara u rukometu se ne može očekivati rezultat i ako on bude na razini, Egipat postaje još opasniji. Egipat je na prošlom svjetskom prvenstvu bio sedmi te se nadaju kako će ovo prvenstvu s obzirom na povoljan raspored uspjeti nadmašiti taj rezultat. Odigrali su četiri prijateljske utakmice i slavili u njih tri, protiv: Japana (33-23), Rumunjske (33-30) i Slovačke (39-24). Jedino su izgubili protiv Norveške rezultatom 33-29. Također na Olimpijskim igrama Egipat je pokazao koliko je dobar, poraženi su od Španjolske u četvrtfinalu i to tek nakon produžetaka rezultatom 29-28. Šta nam sve ovo govori? Egipat je izrazito neugodna momčad za koju mnogi smatraju kako može daleko, to je također biti ili ne biti utakmica za nas jer ako mi njih dobijemo dokazat ćemo sami sebi i drugima kako možemo daleko na ovom prvenstvu.

Hrvatska

I tako smo došli do reprezentacije Hrvatske koja na domaće parketu, pod palicom velikog svjetskog stručnjaka Dagura Sigurdssona želi pokazati kako Hrvati još znaju igrati rukomet. Već ste na Tribini mogli pročitati članke o našoj reprezentaciji, pa ne trebam tu okolišati previše. Ako Dominik Kuzmanović i Ivan Martinović budu na potrebnoj razini imamo šanse protiv svakog. Ako uz njih obrana bude čvrsta i neprobojna većinu ekipa možemo i dobiti. Imamo pouzdana krila, imamo super-zvijezdu u vidu Ivana Martinovića i najboljeg mladog vratara na svijetu, nije naša momčad toliko loša, kako možda pokazuju neke naše izvedbe prijašnjih godina. Puno toga nam se mora poklopiti za medalju, ali za doći barem do četvrfinala, trebamo samo biti stabilni, bez crnih rupa, smanjiti promašene zicere na minimum i izvući maksimum iz ostalih naših igrača koji će biti (ili trebaju biti) bitan faktor (Srna, Maraš, Načinović...). S ova tri protivnika Hrvatska je posljednih godina izlazila iz utakmica u različitim raspoloženjima. Na prošlom svjetskom prvenstvu Egipat nas je razbio rezultatom 31-22, ali u prijateljskoj utakmici prije Olimpijskih u Parizu mi smo njih također uvjerljivo dobili 36-29. Govorili smo već o utakmici protiv Bahreina i našoj uvjerljivoj pobjedi, a šta se tiče Argentine, na prijateljskoj utakmici prije odlaska u Pariz dobili smo ih jedva rezultatom 20-19 i inače je Argentina crna mačka za nas, reprezentacija koju redovno pobjeđujemo, ali uvijek to bude uz veliku muku.

Za kraj se može reći kako Hrvatska ima dobre karte za biti prva u ovoj grupi i trebala bi uvjerljivo dobiti svoja prva dva protivnika (Bahrein i Argentinu), ali Egipat je problem i tu momčad nitko ne smije shvatiti olako, ali isto tako ako njih ne možemo dobiti kako možemo onda očekivati neke veće stvari, osim ako smo svi zadovoljni plasmanom u četvrtfinale?