Početak 2022. godine bilo je izuzetno turbulentno razdoblje u svijetu tenisa. Svijet se još uvijek suočavao s posljedicama pandemije koronavirusa i ona je utjecala na gotovo sve pore društva, pa tako i na tenis. Kako bi se osigurali zdravstveno najsigurniji uvjeti za održavanja pojedinih turnira na ATP Touru, puno njih je postavilo posebne protokole koji su se morali ispoštovati od strane igrača i drugih službenih osoba kako bi se turniri uopće mogli održati.

Među takvim turnirima bio je i Australian Open. Tradicionalno zatvoreni Australci takve zdravstvene protokole su shvatili maksimalno ozbiljno i zahtijevali su od svih sudionika njihovo strogo pridržavanje, bez ikakvih iznimaka. To nije bilo nimalo iznenađujuće imajući u vidu da su korona mjere upravo u Australiji bile jedne od najrigoroznijih na svijetu uopće i to se samo preslikalo na sami turnir koji se svake godine u siječnju održava u toj državi.

Godinu dana ranije, glavni preduvjet kojeg su morali ispuniti tenisači koji su željeli ući u Australiju i igrati Australian Open bila je četrnaestodnevna karantena nakon koje su bili slobodni izlaziti iz hotela i započeti treninge na otvorenom. Međutim, za 2022. godinu pojavio se još jedan preduvjet za tenisače koji su željeli nastupati na turniru, a to je bilo cijepljenje.

U iznimnim slučajevima ipak je bio moguć nastup i bez cijepljenja, i to za jako mali broj igrača koji ispunjavaju određene kriterije prema kojima se nisu dužni cijepiti radi određenih bolesti ili drugih zdravstvenih razloga. Među takvim tenisačima bio je i u to vrijeme najbolji tenisač svijeta i čovjek koji se u sezoni ranije izjednačio po broju osvojenih Grand slamova, njih 20,  s druga dva svoja najveća rivala – Rafaelom Nadalom i Rogerom Federerom – Srbin Novak Đoković.

No, kako to često u životu biva, situacija se maksimalno zakomplicirala, došlo je do propusta oko ispunjavanja Đokovićeve vize i svijet tenisa ubrzo je potresao veliki skandal. Odmah po slijetanju na australski kontinent, Đoković je uhićen i privremeno smješten u izbjeglički kamp, a cijela ta situacija je prerasla u prvorazredni politički skandal u koji je bio upleten čak i australski premijer. Na kraju je australski sud donio šokantnu presudu i Đokoviću je zabranjen ostanak u Australiji – samim time i nastup na Australian Openu – i po hitnom postupku je deportiran iz zemlje. S obzirom na sve to, jasno je kako je 2022. godina za njega započela košmarno.

S druge strane, daleko od svjetala reflektora, za jednog mladog češkog tenisača 2022. godina je započela fantastično. Tada još uvijek sedamnaestogodišnjak, Jakub Menšik došao je do samog finala na juniorskom turniru Australian Opena, no njegova idila trajala je kratko. Naime, u trećem setu neizvjesnog finala protiv Amerikanca Brune Kuzuhare Menšika su počeli hvatati iznimno jaki grčevi zbog kojih više nije mogao stajati na nogama, a kamoli igrati odlučujući set. Na kraju je doživio poraz i meč  je završio u suzama ležeći na podu s bolnom grimasom na licu.

Nakon tog finala Menšiku su se dogodile stvari koje viđamo samo u filmovima. Ubrzo ga je upravo Novak Đoković, njegov teniski idol, pozvao na zajedničke treninge u Beograd, a tri godine kasnije Jakub Menšik na ATP 1000 turniru u Miamiju osvojio je svoj prvi ATP naslov u karijeri i to pobijedivši u finalu upravo Đokovića na turniru kojeg samo pukom srećom nije otkazao radi sitne ozljede.

Češka škola tenisa

Kada se pogleda Menšikov igrački profil, jasno je da on gotovo ogledni primjerak češke škole tenisa. To je igrač koji još nije napunio niti 20 godina, no već ga krasi odličan servis, snažni udarci s osnovne linije i prije svega izuzetno agresivna igra. Upravo takve igračke karakteristike su mu omogućile nevjerojatni pohod na njegov prvi naslov u profesionalnoj karijeri na ATP Touru.

Kada se pogleda statistika, Menšik je cijeli turnir izgledao besprijekorno i potpuno zasluženo je osvojio naslov. Tennis Insights specijalizirana je teniska platforma koja prati određene statističke parametre kod igrača tokom turnira kroz cijelu sezonu i prema njihovom indeksu ukupne kvalitete izvedbe na turniru, Menšik je igrao najbolji tenis u karijeri. Njegov indeks kvalitete na ovom turniru iznosio je 8,53 što je porast za cijeli jedan broj u usporedbi s njegovim prosječnim indeksom kroz zadnjih godinu dana koji je iznosio 7,53. Isto tako, prema njihovim podacima vidljivo je povećanje indeksa kvalitete i svih najbitnijih udaraca u današnjem modernom tenisu: servisa, returna, kao i forehanda i backhanda.

Na putu do naslova posebno važan bio je servis, jednako kao i besprijekorna igra u trenucima kada se rezultat lomio. Na putu do samog finala treba izdvojiti njegove dvije fantastične predstave - u ranijoj fazi turnira u dva tie breaka izbacio je ovogodišnjeg osvajača Indian Wellsa Britanca Jacka Drapera, dok je u polufinalu izbacio Amerikanca Taylora Fritza. U oba ta meča indeks kvalitete servisa bio mu je iznad 9, dok prosjek ATP Toura u posljednja 52 tjedna odnosno godinu dana iznosi 7,9, a Menšikov osobni prosjek do tog turnira iznosio je 8,4. Kada se te brojke stave u perspektivu, jasno je da je Menšik servirao nestvarno dobro i to je bio njegov najjači adut na putu do najvećeg trijumfa u karijeri.

U samom finalu koje se održalo u teškim uvjetima visoke vlažnosti, u kojima loptica postaje teška i sporo leti kroz zrak, Menšik se bolje se snašao od Đokovića. Dobro je servirao, igrao je agresivno i time tjerao Đokovića da puno trči i to je zasigurno bio dodatni faktor koji je presudio na Menšikovu stranu, posebno u kontekstu spomenutih uvjeta. Isto tako, ponovno je pokazao hrabru igru u najvažnijim trenucima – pobijedio je u dva tie breaka i tako onemogućio Đokovića da osvoji svoj jubilarni 100. naslov na ATP Touru.

Đokoviću je ostalo malo vremena jer nova lica dolaze

Generalno, ovakav ishod finala i cjelokupnog turnira se može analizirati iz dva kuta – pobjedničkog Menšikovog i onog Đokovićevog.

Što se tiče Menšikovog kuta, za njega ovaj turnir predstavlja prijelomnu točku nakon koje se mijenja njegov status u očima drugih igrača i ostatka teniske javnosti. Od sada on postaje tenisač od kojega će se ovakve predstave i rezultati očekivati malo češće, a prestaje biti mlada nada koja posjeduje veliki potencijal koja se još uvijek nije potvrdila na najvišoj razini. Oduvijek je bilo jasno da posjeduje talent za visoke domete, no ne uspiju svi tenisači talent pretočiti u osvajanje nekog velikog naslova, posebno ne prije 20. rođendana.

Nakon ovog trijumfa na njemu je da pokaže kako prvi veliki naslov nije došao slučajno i da nastavi s kontinuitetom dobrih rezultata jer upravo je taj kontinuitet ono što je tenisu potrebno u ovom trenutku. U zadnjih 5 godina bilo je jako puno tenisača koji su osvajali ili otišli daleko na nekom velikom turniru, dok kasnije ne bi uspijevali uhvatiti potrebni kontinuitet dobrih rezultata. Upravo će rezultati u nadolazećem razdoblju pokazati što možemo u nekoj široj perspektivi očekivati od Menšika s obzirom da je već sada jasno da posjeduje talent i druge preduvjete za biti miimalno top 10 igrač.

Što se tiče samog Đokovića, za njega ovaj turnir predstavlja veliki korak naprijed. Nakon tri poraza u nizu što mu se nije dogodilo od 2018. godine došao je do finala velikog turnira bez izgubljenog seta i sa poprilično dobrom igrom. Istina, ždrijeb mu se fino otvorio ranim ispadanjima Carlosa Alcaraza i Alexandera Zvereva, a onda i činjenicom da je na putu do finala za protivnike između ostalog imao Lorenza Musettija, Sebastiana Kordu i Grigora Dimitrova, redom njegove mušterije i tenisače protiv kojih ima 24 pobjede i samo dva poraza. No, isto tako, treba imati na umu da je ATP Tour u ovom trenutku u fazi kada jako malo igrača u konitnuitetu redovito dolazi do kasnih faza turnira pa bi bilo nepravedno ovakav Đokovićev rezultat pripisati isključivo povoljnom ždrijebu.

Međutim, jasno je kako za Đokovića svaki rezultat koji nije osvajanje nekog turnira znači neuspjeh. U tom kontekstu teško je prognozirati koliko će još imati prilika za osvajanje nekog značajnijeg turnira – trenutno mu je u fokusu taj famozni 100. naslov – no s obzirom da se u zadnje vrijeme na teniskoj sceni rezultatski potvrđuju neka nova lica – prvo Draper pa sada Menšik - svojim prvim velikim naslovima, dojam je da mu nije ostalo puno vremena, naročito kada znamo da u svibnju puni 38 godina života. S obzirom da je ovo Đokoviću bilo prvo finale još od Šangaja prošle godine, nadolazeća zemljana sezona mogla bi biti pravi pokazatelj je li ovo bio samo Đokovićev iznenadni bljesak ili ozbiljna najava njegove ponovne konkurentnosti za osvajanje najvećih svjetskih turnira.