Nakon debakla hrvatske košarkaške reprezentacije u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, HKS nastavlja vući populističke poteze, a sve u namjeri da zamaskira odgovornost koju vrhuška Hrvatskog Košarkaškog Saveza odbija preuzeti. Novi takav potez je postavljanje legendarnog hrvatskog košarkaša Krunoslava Simona na mjesto sportskog direktora saveza.

Simon je vjerojatno na ovu poziciju s njegove strane došao s iskrenim namjerama, da pokuša pomoći i dovesti do boljitka hrvatske košarke, ali nije problem to što je on izabran, zapravo ako bi se samo po sebi gledao taj potez, on bi mogao biti okarakteriziran kao dobar. No, isto tako je činjenica da nakon što hrvatska reprezentacija prvi puta u povijesti nije izborila Eurobasket, nitko, ni izbornik, ni predsjednik ni ostali članovi HKS-a nisu izašli u javnost i dali neke odgovore na pitanja, a jedno od njih je - kako dalje? Jer sve više tonemo, a izlaz iz toga se ne vidi, odnosno barem ga ja ne vidim. Uz to se nije ni dogodilo ono što je očekivala košarkaška javnost, da netko, izbornik ili odgovorni ljudi u HKS-u, preuzmu odgovornost za još jedan neuspjeh.

To je minimum koji su morali napraviti, umjesto toga nastala je šutnja, sve u namjeri da javnost zaboravi na ovaj debakl i da se zabavi nekim drugim sportskim temama. To je modus operandi ovog HKS-a, bježanje od odgovornosti i nada da će se kod nas roditi neki naš Luka Dončić koji će nas sam izvući iz ove kaljuže. Nažalost, Luka Dončić se rađa jednom u sto godina, a umjesto nadanja u čudo bilo bi bolje da ljudi u HKS-u pokušaju stvoriti neki sistem kojim će se služiti ne samo seniori, već i mlađe reprezentacije jer kada nemaš super zvijezdu, moraš imati dobro uređen sustav u kojem će solidni igrači moći dati najbolje od sebe.

No, takvo nešto je očito utopijsko razmišljanje koje se čini toliko daleko od zbilje, barem dok je tu sadašnja ekipa u vrhu HKS-a. Možemo komentirati kako HKS nije jedini krivac za ovakvu situaciju, ima naravno dosta krivice i na našim klubovima, odnosno njihovom vodstvu koje isto tako ne zna ni samo što točno želi, tu ponajprije mislim na veliku trojku (Cibonu, Split i Zadar). Ipak, tema je ovdje HKS i ono na što mogu utjecati. A mogu utjecati na izbore izbornika svih selekcija, pa se tako može spomenuti njihovo lutanje s izbornicima mladih reprezentacija, lutanje koje je dovelo do toga da su sve naše mlade selekcije završile u B diviziji.

Treba spomenuti i HKS TV, jedan od najboljih poteza HKS-a posljednjih godina. Naravno, taj cijeli projekt se od jedne pozitivne priče pretvorio u totalnu suprotnost. Stalni problemi sa slikom i zvukom koji je loš i često dolazi do problema kada komentator nešto govori, odnosno stalno puca mikrofon, to su samo neki problema, a o nedotstatku kamera da ne govorim. Osim toga i sami vizual je problem, kada se gledaju utakmice naše lige, one izgledaju kao da se igraju u školskim dvoranam (naravno to nije doslovno tako, ali taj cijeli vizual odaje takav dojam), te dvorane u kojima naši klubovi igraju izgledaju kao da su u poluraspadnutom stanju. Naravno nije na HKS-u da gradi i obnavlja dvorane, ali njihov posao je lobirati i boriti se za bolje uvjete odigravanja utakmica, nešto što oni ne rade ili barem se ne vidi da rade. Uz to što vizualno utakmice hrvatske prve lige izgledaju kao da je riječ o trećoj ligi, sam HKS ništa ne radi na marketingu same lige, pa da ju barem malo više približi ljudima jer dvorane su prazne. Nakon utakmice možda dobijemo jedan članak o svakoj utakmici, fale tu highlightsi, najbolji potezi i povezanost s navijačima. I rad na društvenim mrežama se mora poboljšati, a na to svakako savez može utjecati.

Pričamo o sponzorima, stalno se govori o tome kako hrvatskim klubovima i samoj ligi fale sponzori, a ja ću vama dati jedno protupitanje - zašto bi ijedan sponzor uložio u ovakvu ligu. Ligu koja je na rubu amaterizma, liga koja ne vodi ni u jedno europsko natjecanje i liga čiji vizual nije na razini bilo koje prve lige. 

Spomenuo sam izbornike mladih reprezetacija, pa treba onda spomenuti i Josipa Sesara, izbornika seniorske reprezentacije. Kada su pred HKS došla dva kandidata za izbornika reprezentacije Dario Gjergja i Josip Sesar - jedan je višegodišnji izbornik reprezentacije Belgije, a drugi trener na početku svoje karijere, većina od nas bi odabrala dokazanog izbornika, ali HKS je drugačije razmišljao.

Istina, Josip Sesar je svoj mandat dobro započeo i svi smo pomislili kako je možda napokon došlo vrijeme kada kreće dizanje, ali nije dugo trebalo za bolno otrežnjenje. Te zadnje kvalifikacijske utakmice Sesar je odradio skandalozno. Samo vođenje utakmica je bilo na jako lošoj razini, a popis pozvanih,  prilično nelogičan. Na njemu su bila brojna imena koja nisu bila u formi (primjer - braća Drežnjak) i igrači kojima je falilo utakmica (primjer - Šamanić). Dozvolio si jednoj prosječnoj ekipi kao što je BiH da te razbije, a izbornik Sesar je dok se to događalo stajao s rukama u džepovima i sve to samo gledao. On i dan - danas za sav svoj neuspjeh krivi tu treću četvrtinu protiv Bosne i Hercegovine, a bez da prihvati odgovornost da je imao još jednu četvrtinu da digne ekipu jer nemojte zaboraviti - mi smo tu utakmicu mogli i izgubiti, ali samo ne većom razlikom od 13 poena (izgubili smo 110-90). Protiv BiH smo u prvoj utakmici dopustili 17 napadačkih skokova, u drugoj 14, a protiv Francuske u zadnjoj utakmici smo dopustili 15 napadačkih skokova. Sesar je imao dovoljno vremena da se prilagodi i pokuša na drugačiji način posložiti Hrvataku, ali umjesto toga nastavio je po starome.

Nakon toga slijedi i poraz od Francuske u Jazinama rezultatom 83-80. To je bila utakmica protiv jedne skromne francuske ekipe (barem za njihove standarde). To je bila pobjediva utakmica, ali ponovo nelogičan popis - napadaš Francusku sa šest bekova, a dojam je tijekom cijele utakmice bio da smo igrali sporo i da smo premalo šutirali trice (zabili smo šest trica iz 19 pokušaja). Umjesto da je vodio igrače koje nije mislio korisiti mogao je pozvati jednog Tomislava Buljana koji bi barem uhvatio koji skok više, segment koji nas je uništio i protiv BiH. Sesar nakon tog poraza u Bosni nije ništa naučio, već je tvrdoglavo nastavio po svome. Sve je to rezultiralo ovom situacijom u kojoj je Hrvatska nakon jednog koraka naprijed otišla pet koraka nazad.

Taj debakl je HKS samo gledao i dalje gleda i nema namjeru ništa napraviti ili pokušati napraviti za bilo kakvu promjenu. Dok je to tako, Hrvatska liga će i dalje biti na razini amaterizma, hrvatske mlade selekcije nastavit će tonuti, a time i seniori uz neku dobru pobjedu nastavit će ići sve dublje i još više tonuti, ako je to uopće moguće. Problem hrvatske košarke nije Krunoslav Simon koji je postavljen za sportskog direktora, on će pokušati nešto napraviti, ali dok ti isti ljudi drmaju "kavezom" HKS-a i naše košarke, bio to Simon ili neka druga legenda, oni će naići samo na otpor i do bilo kakve promjene neće doći, a za hrvatsku košarku je ionako još briga samo nas par "luđaka" koji i dalje vjerujemo u svjetlo na kraju tunela.