Igor Štimac nekoć je bio simbol hrvatskog nogometa – kapetan Hajduka, član brončane generacije i čovjek koji se predstavljao kao borac za pravdu. No, ispod te maske uvijek se krio oportunist, sklon spletkama, lažima i financijskim muljažama. Danas je Štimac samo blijeda sjena nekadašnje javne ličnosti – osuđeni lažljivac, dužnik Zdravka Mamića i čovjek čija je trenerska „karijera“ završila u egzilu u Indiji, gdje je na kraju neslavno dobio otkaz.

Ova priča nije samo priča o sportskom padu, već i o moralnoj provaliji – kako čovjek, vođen vlastitim egom i gramzivošću, može postati apsolutno nebitan u sredini u kojoj je nekad bio važan.

Lažni borac za pravdu – od Hajduka do političkog cirkusa

Štimac je desetljećima gradio imidž „Hajdukovog viteza“, glasnog zaštitnika splitskog kluba i borca protiv nepravde u hrvatskom nogometu. No, iza kulisa, uvijek je igrao isključivo za sebe.

Nakon završetka igračke karijere, umjesto da se dokaže kao trener ili sportski radnik, Štimac se upustio u politiku. Njegovi nastupi u medijima bili su puni velikih riječi i populističkih fraza, ali svaki njegov politički projekt završio je u pepelu. Bio je preagresivan, nepredvidiv i potpuno nesposoban ostvariti išta konkretno.

Propali izbornik i nesposobni trener

Kada je dobio priliku voditi hrvatsku reprezentaciju, pokazalo se da je Štimac puno bolji u verbalnim obračunima nego u vođenju momčadi. Njegov mandat bio je katastrofalan – rezultati loši, atmosfera u reprezentaciji toksična, a on je nastavio igrati svoju staru igru – svaljivanje krivnje na druge.

Nakon što je izbačen iz hrvatskog nogometa, nije pronašao trenerski angažman ni u jednoj ozbiljnoj ligi. Završio je u Indiji, daleko od očiju javnosti, u ligi koju nitko ne prati i koja mu savršeno odgovara – tamo nitko ne mari za njegovu prošlost, a on se može i dalje prodavati kao „veliki stručnjak“.

Osuđeni lažljivac, Mamićev dužnik i izdaja vlastitih principa

Ali ništa ne demistificira Štimca bolje od tri ključna udarca koja su mu zadali vlastita pohlepa i nepoštenje.

Prvo, sud ga je pravomoćno osudio za laganje. Da, čovjek koji je godinama moralizirao o poštenju i borbi protiv nepravde, uhvaćen je s rukama u pekmezu, lažući pred sudom.

Drugo, ispostavilo se da je posuđivao novac od Zdravka Mamića – čovjeka kojeg je godinama napadao. Nema boljeg dokaza o Štimčevom licemjerju – dok je javno glumio borca protiv Mamića, privatno mu se dodvoravao i uzimao njegov novac.

Treće, njegova najveća izdaja dogodila se tijekom borbe za predsjednika HNS-a. Sud mu je dao za pravo da su izbori bili neregularni, ali umjesto da se bori do kraja, Štimac se prodao upravo onima protiv kojih je navodno ratovao. Umjesto da bude simbol otpora, pretvorio se u poslušnog pijuna Zdravka Mamića, pokazavši da mu nikada nije bilo stalo do pravde, već samo do vlastite koristi.

Indijska egzilacija – još jedan poraz

Štimac je u Indiji pokušao izgraditi novi imidž, daleko od prošlih skandala. No, niti tamo nije mogao pobjeći od vlastite nesposobnosti. Njegovo vođenje reprezentacije Indije bilo je obilježeno lošim rezultatima, kontroverznim odlukama i apsurdnim metodama poput konzultiranja astrologinje prilikom izbora igrača.

Konačni udarac stigao je u lipnju 2024., kada je otpušten nakon što je Indija ispala iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Njegova avantura završila je onako kako su završili svi njegovi projekti – neslavno.

Medijski poligon za laži o Hajduku

Unatoč svemu, Štimac i dalje redovito dobiva medijski prostor u hrvatskim mainstream medijima, ali ne zato što je relevantan ili stručan. On je koristan alat onima koji žele blatiti Hajduk i širiti narativ o splitskom klubu kao nesposobnom i problematičnom.

Iako je pravomoćno osuđen za laganje, novinari mu bez ikakvog kritičkog propitivanja omogućuju da ponavlja svoje izmišljotine i neutemeljene tvrdnje o Hajduku. Očito je da se ne radi o interesu za istinu ili sportsku analizu, već o jeftinoj propagandi koja odgovara onima kojima je Hajduk trn u oku.

Kada god neki portal treba naslov koji će izazvati reakciju, posegne za Štimčevim izjavama, iako su one već nebrojeno puta dokazane kao neistinite. To nije novinarstvo, to je parazitiranje na lažima čovjeka koji je izgubio svaki kredibilitet.

Zaključak: Lekcija o integritetu

Štimac danas više nema ni sportski ni moralni kredibilitet. Nekad cijenjeni nogometaš postao je sinonim za neuspjeh, licemjerje i samouništenje. Od kapetana do lažljivca, od borca za pravdu do Mamićevog dužnika, od izbornika do trenerskog promašaja u Indiji – ako postoji školski primjer kako čovjek može propasti moralno i profesionalno, Igor Štimac je njegovo lice.

Jedini koji ga još shvaćaju ozbiljno su mediji koji ga koriste kao oružje za napad na Hajduk, iako znaju da su njegove riječi bezvrijedne. No, u toj priči nije problem samo Štimac – problem su i oni k

oji mu omogućuju da i dalje širi svoje laži.