Nedjeljno jutro 2. veljače započelo je šokom i nevjericom - Luka Dončić trejdan je u Lakerse!?

Ubrzo, šok su zamijenila pitanja. Zašto se sve dogodilo? Kako je moguće da nitko nije znao što se kuha? Kako će Lakersi izgledati s Dončićem? Koliko je Dončić spreman? Može li se uklopiti s LeBronom? Je li ovo potez za budućnost? Slijedi li napad na titulu već ove sezone? 
O razlozima trejda čuli smo već dovoljno; i s jedne i s druge strane. Zato ću se ovom tekstu pokušati osvrnuti kako su Lakersi izgledali na parketu u prvim utakmicama nove ere s Lukom Dončićem i analizirati viđeno na parketu.

Lakersi su (ne)očekivano dobri

Na dan trejda Lakersi su bili 7. momčad zapadne konferencije.

Danas su druga. Naravno, razlika na Zapadu je toliko mala da se i to može vrlo brzo promijeniti, ali mislim da nitko nije očekivao kako će Lakersi nakon trejda biti na omjeru 10-2 i imati 9 pobjeda zaredom protiv ekipa koje imaju pozitivan omjer pobjeda i poraza. "Defense wins championships" rekao je Nico Harrison i upravo obranu istaknuo kao jedan od glavnih razloga zašto su se riješili Luke Dončića. Međutim, otkako je Luka u Lakersima (u veljači) upravo je zlatno-ljubičasta momčad prva u ligi po DEFRTG (broj primljenih poena na 100 posjeda). Naravno nije Dončić proigrao obranu kao na Tribini cijenjeni Alex Caruso, naprotiv, Dončić je i dalje ispod prosječan obrambeni igrač, ali JJ Redick je pokazao da se jednog takvog igrača može istrpjeti i držati visok obrambeni standard. 

Najzornije je to pokazala utakmica protiv Denver Nuggetsa u kojoj su Lakersi limitirali Nikolu Jokića na samo 7 pokušaja šuta, najmanje u sezoni. Finney-Smith, Hachimura i Vanderbilt uz LeBrona i Hayesa odlično su čuvali Jokića ne dopuštajući mu da prima lopte u reketu i na postu. Mogli smo vidjeti zanimljive trenutke kada je Jokić udvojen i čak utrojen bez lopte, nešto što smo mogli vidjeti jedino na arhivskim snimkama Wilta Chamberlaina.

Iz takve agresivne obrane na Jokiću izrodilo se čak 11 izgubljenih lopti (6 od strane Jokića i 5 od dodavanja upućenih njemu), dok su ih Nuggetsi tu večer imali čak 20. Treba pohvaliti i LeBrona Jamesa, čovjek u svojoj 41. godini igra na suludo visokoj razini, te je u zadnjih mjesec dana značajno podigao svoj angažman u obrani. I njega je još dodatno motivirao dolazak Dončića, dokazuje li da je i dalje alfa u svojoj momčadi ili je nanjušio priliku za novi naslov, nećemo nikada saznati, ali LeBron je impresivan.

Obrambena kralježnica ovih Lakersa su svakako Rui Hachimura, Jared Vanderbilt i Dorian Finney-Smith, visoki krilni igrači ogromnog raspona ruku koji mogu čuvati gotovo sve pozicije. Njihov, prije svega, voljni moment u obrani u kombinaciji sa spomenutim fizičkim karakteristikama ih čini igračima koji "drže" obranu Lakersa.

Prostor za napredak i potencijalni problemi

Primijetili ste da napad Lakersa još nije spomenut. Dok obrambeno rasturaju suparnike, u napadačkom smislu momčad iz Los Angelesa ima prostora za napredak - prije svih Luka Dončić. 

Dončić je šutirao 39% ukupno, a trice mizernih 27%. Naravno, treba uzeti u kontekst da se vraća od ozljede zbog koje je propustio najviše vremena u karijeri, te isto tako i promjenu sredine, za koju je potrebno vrijeme prilagodbe. Može se očekivati kako će ti postotci samo ići gore, kako će Luka hvatati formu, i kako će napad Lakersa izgledati bolje. Ono što je pozitivno je suradnja Luke i LeBrona, kako su i najavili u NFL žargonu, Luka je QB a LeBron WR. LeBron i dalje ima snagu i brzinu istrčavati kontre, a sada napokon ima suigrača koji mu može asistirati u tim situacijama. Dončić je asistirao LeBronu 19 puta do sada, prvi sljedeći suigrač po broju asistencija od Dončića je Hayes sa 9.

Na pitanje kako će Luka i LeBron zajedno, odgovor smo dobili vrlo brzo.

Ono gdje leži najveći potencijal za napredak ili možda najveći problem Lakersa je pozicija centra. Svima nam je poznata priča sa "storniranim" trejdom za Marka Williamsa iz Hornetsa. Upravo takav profil na centarskoj poziciji je ono što ovoj momčadi nedostaje da bude kompletna. Jaxon Hayes djelomično ispunjava zahtjeve, ali ne na toj razini. Jednostavno nema tu visinu, raspon ruku i atleticizam kao neki drugi centri protiv kojih će se susresti, pogotovo u playoffu. Vidjeli smo da su momčadskim naporima zaustavili Jokića, međutim mogu li to činiti kroz čitavu playoff seriju?

Oklahoma City Thunder kao prva momčad Zapada također može testirati obranu Lakersa sa svoja dva visoka centra, Holmgrenom i Hartensteinom, bit će zanimljivo vidjeti taj dvoboj. Ivica Zubac je zabio je najviše poena u sezoni upravo protiv Lakersa i Jaxona Hayesa. Napadački kao lob prijetnja može biti koristan, ali opet ne na toj razini kao što je Dončić imao u Dallasu s Liveleyjem i Gaffordom. Do kraja sezone ne postoji mogućnost unaprjeđenja na centarskoj poziciji, Lakersi će se morati napadački orijentirati na individualnu kvalitetu LeBrona, Dončića i Austina Reavesa, tranzicijske situacije i nadati se da će Hachimura, Finney-Smith i Vincent pogađati otvorene šuteve jer šut za 3 poena isto može biti boljka za Lakersa. U tom segmentu su blago rečeno prosječni jer nitko od navedenih igrača nije elitni šuter, jedino je Hachimura na prosjeku preko 40% za 3, a i njegovi postoci dosta fluktuiraju tijekom sezone. 

Zaključak

U ovom trenutku Lakersi su četvrti favoriti za naslov prvaka prema američkim kladionicama. Iako se na prvu potez dovođenja Dončića umjesto Anthonyja Davisa činio kao potez za budućnost, ispada da su Lakersi postigli ono što su nesretni Mavericksi htjeli, povećati si šanse za naslov već ove sezone.

Iako uzorak nije velik, i Dončić nije u punoj formi, vidjeli smo dovoljno kako se može reći da su Lakersi s Dončićem ozbiljna i dobro vođena momčad koja može svakome zaprijetiti u playoffu. Što će na kraju presuditi, genijalnost Luke i LeBrona u kombinaciji s momčadskom obranom, ili nedostatci na određenim pozicijama, ostaje nam za vidjeti.

No jedno je sigurno, Luka Showtime je stigao!