Opet će se gledati u zube pobjedi splitskog kluba, kao da svaka njihova utakmica mora biti secirana do najsitnijeg detalja, tražeći pukotine i mane koje bi umanjile težinu trijumfa. No, istina je neumoljiva i jasno iscrtana na terenu. Osijek je bio blijeda sjena momčadi kakvom su ga mnogi zamišljali – bezličan, iscrpljen, bez imalo žara ili energije, poput vojske bez vođe i bez vjere. Svi će, zasigurno, to staviti u prvi plan. I neka bude tako – jer porazi traže izgovore, a ne odgovore.

Ali ono što će mnogi prešutjeti jest činjenica da su Splićani od prve sekunde čvrsto i beskompromisno zagrizli prema pobjedi. Igrali su odgovorno i planski, s nepopustljivim gardom i jasnom namjerom da sruše protivnika od prve seknude utakmice. Nasuprot njima, Osječani su djelovali kao blijeda refleksija onoga što su trebali biti – puki statisti u predstavi koja im nije išla u korist. Dok su se, s druge strane, brojni analitičari upinjali dokazati kako Hajduk nema boljeg veznog igrača od Dantasa, Solde ili Babeca, teren je, kao uvijek, ispisao svoju istinu – onu surovu, nepopustljivu...

Hajduk je bio oplakivan, osuđivan na propast, dok su se tražile žrtve. Glava trenera Rina, onog "Ivana iz Italije", zazivala se na pladnju, kao da će njegova smjena nahraniti pohlepu kritičara i utažiti glad za destrukcijom. Slično kao što je Ivan Krstitelj žrtvovan da bi se udovoljilo hiru dvorjana, tako je i Rino postao simbol žrtvenog jarca kojeg su mnogi željeli vidjeti srušenog, tek radi puke zabave ili zadovoljenja vlastitih frustracija. Ipak, unatoč lavini prozivki i nemilosrdnom pritisku, ostao je čvrst. Izdržao je oluju kritika, pokazao karakter i odlučnost koja se rijetko viđa u našem nogometnom okruženju.

Iskreno se nadam – i vjerujem – da će ostati do kraja ove sezone. Ne zbog tvrdoglavosti, već zato što ovaj klub zaslužuje stabilnost, kontinuitet i priliku da gradi, a ne da se neprestano ruši temelje čim vjetar zapuše jače. Dosta je bilo tog mentaliteta koji traži brza rješenja, smjene na prvu naznaku slabosti, umjesto strpljenja i promišljenog napretka. Možda je konačno vrijeme da ova sezona bude drugačija – sezona u kojoj će se temeljito graditi, a ne nesmotreno rušiti.