Koliko god se često održavaju velika natjecanja u rukometu, svako od njih uvijek donosi uzbuđenje, dramatične preokrete i nezaboravne trenutke. Pored favorita i velikih reprezentacija koje se bore za trofej, svako prvenstvo donese i priče koje osvajaju srca navijača širom svijeta – bilo da su to herojski podvizi autsajdera, spektakularni individualni nastupi ili emotivni momenti koji ostaju upamćeni dugo nakon posljednjeg zvižduka. Za ovaj tekst izabrao sam 4 momčadi koje su za mene obilježile ovo prvenstvo, svaka na svoj način. Odmah ću najaviti da se ovdje neće naći reprezentacije kao što su Danska, Francuska itd. Danska se mogla ubaciti ovdje zbog činjenice da im je ovo 4 finale SP-a zaredom, međutim mislim da će se njihova dominacija kao tema bolje uklopiti u neke druge tekstove. 

Italija

Prvi put nakon 1997. godine Talijani su se plasirali na SP i odmah su ostvarili odličan rezultat plasiravši se u drugu rundu natjecanja. Obzirom na protivnike koje su imali, istaknuo bih kao veći uspjeh način na koji su pobjeđivali - najmanja pobjeda koju su ostvarili je 7 razlike. Za reprezentaciju koja je u svojoj povijesti sudjelovala na 2 velika natjecanja (SP 1997. i Euro 1998. gdje su bili domaćini) bilo kakve pobjede bi bile ogroman uspjeh, međutim Talijani su ovim pobjedama pokazali da nisu slučajno dospjeli na prvenstvo (pobjeda u dodatnim kvalifikacijama protiv Crne Gore). Od 6 utakmica koje su odigrali imaju učinak od 3 pobjede i 3 poraza. Osim uspjeha u vidu 3 pobjede Talijani su prikazali zanimljivu igru i zanimljive mlade igrače poput golmana Ebnera, braće Mengon i Prantnera koji čine kostur ove ekipe (većina 2000. i 2002. godište). Također, prikazali su zanimljivu taktičku varijantu igranja s 4 vanjska igrača koja je u određenim trenucima izgledala odlično i vrlo lako su dolazili do viškova i izglednih situacija za gol.

Talijani su još jedan pokazatelj da kvalitetan rad s mlađim uzrastima kad tad mora donijeti dobre rezultate; u 7 godina otkako je novi predsjednik odlučio staviti fokus na razvoj mladih dospjeli su od ničega do 2. faze svjetskog prvenstva. Uz sve to kao zalog za velike stvari u budućnosti doveli su bundesligaškog stručnjaka Boba Haninga. Ne sumnjam da će u budućnosti biti još bolji nego sada.

Sjeverna Makedonija

Nakon par godina nešto lošijih rezultata Makedonci su pokazali odličan napredak na ovom prvenstvu - 15. mjesto. Pokazali su da mogu igrati sa svima - odlične utakmice protiv Francuske, Mađarske i Nizozemske. Obzirom na veći broj mladih igrača nagovješćuju napredak i igrača i trenera Lazarova iz turnira u turnir u budućnosti. Okrenuli su se u Makedoniji razvoju svojih igrača u vlastitoj ligi odakle potječe najviše reprezentativaca; najviše njih igra u Alkaloidu kojeg vodi njihov izbornik Lazarov. Upravo taj Alkaloid je odličan klub za razvoj mladih, ali i za jačanje njihove lige koja je jedna od rijetkih na ovim prostorima u kojoj se igra pred ispunjenim tribinama - još jedan dokaz da je rukomet u Makedoniji sport broj 1. Koliko je jačina domaće lige bitan faktor govori i činjenica da su Makedonci najveće uspjehe kao reprezentacija (5.mjesto na Euru 2012.) ostvarili u doba velikog rivalstva Vardara i Metalurga i kada se u 7 godina izredalo 3 različita prvaka - nešto o čemu Hrvatska može samo sanjati. 

Portugal

Portugalci su još jedan odličan primjer koliko se dobra domaća liga može isplatiti. U zadnjih nekoliko godina očigledan je napredak njihova 3 najpoznatija kluba za koje svi sigurno znaju makar po imenu - Porto, Sporting i Benfica. Porto već nekoliko godina igra ligu prvaka, Benfica je osvojila Europsku ligu prije 2 godine, a ove godine se i Sporting pridružio Ligi prvaka gdje su odigrali neke stvarno odlične utakmice (+10 protiv Veszprema). Upravo iz Sportinga dolaze njihova 2 najbolja igrača, braća Martim i Francisco Costa. Martim je lijevi vanjski, a Francisco desni. Osim njihove kvalitete, činjenica koja definitivno zapanjuje je to da je Martim 2002. godište a Francisco 2005. što je za rukometne pojmove nenormalno mlado. Portugalci su prije 5 godina na Euru izbacivanjem Francuske nagovijestili velike stvari, a danas, 5 godina kasnije, pokazuju da u budućnosti možemo očekivati još i više.

Hrvatska

Što više reći o nama, a da već nije rečeno? Nakon 5 godina ponovno smo u finalu velikog natjecanja. Potpuno zasluženo uzme li se u obzir koga smo sve pobjedili i kako smo igrali. Posebno raduje činjenica da smo na ovom turniru pokazali da možemo pobjeđivati i kada ide i kada ne ide - nešto što se zadnjih godina nije događalo. Pokazali smo napokon i svu raskoš talenta koju posjedujemo što mislim da ne bi bilo moguće bez stručnjaka kao što je Dagur, a mnogi su ga otpisivali već na Olimpijskim Igrama. Mnogi su govorili kako se Dagur pogubio nakon nekoliko poraza, kako ne zna što radi, kako Martinović ne može odigrati srednjeg - upravo poluvrijeme protiv Španjolske na Igrama koje je Martinović proveo na srednjem i Klarica na desnom vanjskom je bilo napadački najbolje koje je Hrvatska odigrala na tom turniru, a vidimo i danas kako Martinović to itekako može. Smatram da je najvažnija stvar koju je Dagur dobio, a recimo Perkovac nije - vrijeme - i zato mi je drago da je Dagur dobiveno vrijeme iskoristio.

Mnogi već otpisuju Hrvatsku prije finalne utakmice s Dancima, međutim mislim da kakvi god Danci bili, reprezentacija koja pobjedi Francuze ima što za reći protiv Danske. Želim samo da uživaju u ovom finalu jer su ga definitivno zaslužili.

Honorable Mentions

Možda su se na ovom popisu mogle naći i Brazil i Švicarska, ali kao što sam rekao ovo je subjektivno odabran popis pa sam pisao o meni dražim reprezentacijama. Nažalost, ni jedne ni druge nisam bio u prilici previše gledati, ali definitivno 11. mjesto je veliki uspjeh Švicarske koja nije ni trebala biti ovdje, ali se kvalificirala preko wild carda (najveća glupost ikad izmišljena), a Brazil je ostvario velike pobjede protiv Norveške, Švedske i Španjolske zbog čega definitivno ne mogu ostati nespomenuti (unatoč svim problemima reprezentacija koje su pobjedili). 

Za kraj iskoristio bi priliku da se zahvalim Mihi na pohvali u zadnjem rukometnom liveu - hvala Miho!