Sada je tu pet igrača koji su redovni članovi prvih 11. Prošle sezone su to bili samo Pukštaš i Sigur. A ne može mi nitko dokazati da jedan Brajković nije mogao/trebao dobiti više šansi od npr. Dajakua. Ne znam relacije pa je nezahvalno tvrditi, ali uvjeren sam da je Dajaku višestruko skuplji za Hajduk. Sve si u pravu kada kažeš da su to dva različita perioda nogometa, da su druga vremena, da nažalost nitko više ne igra sa svojim igračima, em zbog Bosmana, em zbog kvote stranaca... Istina. Ali isto tako je istina da ne možeš više otkriti nekog talenta kojeg nitko drugi nije otkrio pa ga dovesti i da on kod tebe bukne, nazabija se golova, donese ti naslov i onda ga još prodaš. Postoji razlog zašto taj Dajaku (neka mi čovjek oprosti, ali uzimam njega kao primjer) nije uspio niti se zadržao nigdje gdje je bio. Znam, bilo je tu velikana poput Bayerna, prošao je njihovu školu (ili Stuttgartovu, nebitno sad), ali išao je od kluba do kluba i nigdje nije ostavio trag. Zašto si očekivao da će ga ostaviti kod tebe? Zašto si uvjeren da je bolje njemu dati bogati ugovor, za naše prilike, nego pokušati istrpiti svog mladog igrača? I ovo se ne odnosi samo na Hajduk, nego na gotovo sve naše klubove. Donekle je iznimka Dinamo jer redovno igra u skupinama europskih natjecanja, pa ima manje prostora za istrpiti mladog igrača.
I sam kažeš - između razvoja Šege i Biuka su se odlučili za Biuka, i na njemu uzeli dobru odštetu. Koliko je puta Hajduk (ili bilo koji naš klub) uzeo neku spomena vrijednu odštetu na strancu? A koliko puta se tim strancima plaćalo da bi otišli iz kluba? Zašto se tada nije moglo gurati i Šegu i Biuka? I opet, Šego je ovdje samo primjer. Jasno je meni da je on tek ovu polusezonu počeo igrati ozbiljniji nogomet, i da ni ovo sad ne znači da je gotov igrač i pojačanje za Hajduk. Vjerojatno će doći, i moguće je da se ne pokaže kao pojačanje. Isto tako je jasno da ne možeš iz svakog juniorskog naraštaja povući u prvu momčad 15 igrača, da neke moraš pustiti da odu, i da ćeš u tome ponekad promašiti. To se događa u svakom klubu na svijetu, zašto ne bi u našima? 
Ali moj point je da svi naši klubovi, ako žele dugoročno opstati i rezultatski i financijski, moraju više pažnje posvećivati svojim omladinskim školama i u ekipama imati 3-4 iz svoje škole, ovi veći uz to 3-4 Hrvata koja će dovesti iz drugih klubova, i maksimalno 2-3 stranca, po mogućnosti sa našeg govornog područja. Neki dan sam naletio na podatak da je od (pogriješit ću za nekoliko, da sada ne tražim) cca. 260 igrača koji su nastupili ove sezone u HNL njih oko 120 stranci. Jebote, kao da smo engleska Premier liga. Porazno je da je Dinamo nekoliko utakmica igrao sa 7-8 stranaca u prvoj momčadi. Tu Hajduk, posebno ove sezone, još dobro i kotira, ali ipak bih prije nekog Benrahoua, opet samo kao primjer, radije vidio malog Skoku da ulazi s klupe. Opet samo kao primjer. 
I neću se igrati Dalićeva odvjetnika, njemu to i ne treba. Po meni čovjek koji zemlji poput Hrvatske donese srebro i broncu sa dva uzastopna svjetska prvenstva, može bubnuti šta hoće i bahatit se koliko hoće. Ali prilično sam siguran da nije mislio doslovno "JA bih bio 3. sa Livajom i 10 juniora". Nego da je se moglo biti treći i uz malo drugačiji pristup i sa više domaćih igrača. Ali eto, valjda je naučio lekciju pa neće više pametovati jer mora biti svjestan da je na funkciji na kojoj se svaka riječ posebno vaga. Kao ono što je rekao da Istra i Slaven Belupo nisu mjerilo pa ispada kao da je stao na sred Kušek-Apaša i posrao se na cijelu HNL... a zapravo je istina da se u reprezentaciju ne bi trebalo ulaziti (samo) dobrim igrama protiv spomenutih prvoligaša. Ali, to je sada već totalno druga tema. 

Šta se tiče infrastrukture, to apsolutno stoji i to je nesto sta Hajduk definitivno triba popravit. Oko famozne naše dice, Šimun Hrgović, Dominik Prpić, Niko Sigur, Rokas Pukštas, Bruno Durdov je 5 igrača koji su neki od njih ili konstantno u prvih 11, ili redovno ulaze s klupe. Zar je to malo? Bitna stvar bi tribala bit je li neko dobar a ne je li neko mlad ili star. Je li Borna Buljan bolji golman od Ivana Lučića? Je li Marko Capan bolji od bilo kojeg veznog igrača Hajduka koji igra isprid njega? Tako se može postavit još pitanja za neke momke koji su u kadru Hajduka a ne igraju. Prvi cu priznat da je Hajduk dovodia neka sumnjiva pojačanja koja sigurno nisu trebala bit igrači Hajduka, ali ispada da sva Hajdukova dica koja ne dobiju šanse u Hajduku postanu veliki igrači. Na kraju krajeva i taj Šego. On ne drugi dio sezone 19/20 provea u Slaven Belupu, nakon toga je 20/21 provea prvo u Bravu pa u Dugopolju, i nakon toga je otiša u Varaždin. Dakle ovo mu je 6.sezona otkad više ne igra za Hajduk, i tek je sad uspia povezat par miseci di igra dobar nogomet. I to je onda Hajdukov promašaj? Uostalom Hajduk se između razvoja Šege i Biuka odlučia za ovog drugog, i iako se Biukova karijera nije razvila kako je trebala, Hajduk je na njegovom transferu zaradia jako dobrih 6,5 milijuna eura. I za kraj šta se tiče Dalićeve izjave, svako ko počinje uspoređivat kako su se igrači uvodili u momčad prije 40 godina i kako se uvode danas se ne bi triba doživljavat ozbiljno, pa makar to bia i izbornik reprezentacije. Uspoređuje totalno 2 različita perioda nogometa, današnji i onaj prije Bosmanovog pravila, dok su bile svugdje u Europi kvote stranaca i dok se iz Jugoslavije nije moglo ići prije 28.godine. I onda još to začini s bahaćenjem da bi on bia 3. s Livajom i 10 juniora. Bi bi. 

Slažem se s Fuori giocom i s njegovim komentarom da nema potrebe smanjivati broj igrača, momčad ti mora imati kadar od 25 igrača. Iako će većina momčadi imati neku rotaciju od 18-20 igrača koji će dobiti značajnije minute, moraš imati barem još 5 igrača koji će ti upisati 500-tinjak minuta u sezoni, odnosno po potrebi uskakati kada zatrebaju, a zatrebat će.
Ne moraš čak ni rezati trošak na igrače da bi pokušao unaprijediti trenerski stožer ili neki segment kluba. Ako se ne želi odmah nešto uložiti i pokušati, uvijek se može raditi na bazi stažiranja - u Hrvatskoj postoji jako puno mladih ljudi koji bi mogli nešto mogli ponuditi, a za mogućnost rada u nogometu su spremni na minimalnu ili čak nikakvu plaću, nego rad uz neko svoje zaposlenje. Naravno, trebaš znati što tražiš, kako ti netko može pomoći, koje karakteristike i znanja ljudi točno tražiš da bi se sve to pokrenulo, ali ima tu raznih mogućnosti koje se mogu istražiti. Rekao bih da je zasad još uvijek velik dio problema što su naši klubovi previše tradicionalistički nastrojeni i ne žele uopće ići u tom smjeru, ali tko zna, možda se i to uskoro promijeni.

Donekle se slažem s tvojom tvrdnjom. S obzirom na novac i infrastrukturu kojom raspolažu zadnjih godina, očekivalo se više. No ne treba podcijeniti drugo mjesto u onoj Bjeličinoj sezoni.
No mislim da je glavni razlog tog Osijekovog "neuspjeha" taj što se Osijek podigao u trenutku kada Dinamo igra proljeće u Europi, a Hajduk i Rijeka se dižu rezultatski i organizacijski. Nije lako Osijeku u takvim okolnostima stići do bilo kakvog trofeja.
Ostale stvari su dosta dobro objašnjene u ostalim replikama pa ne bih ponavljao već rečeno.

Jako dobar tekst. Slažem se s tezom o ulaganju u broj i stručnost trenerskog osoblja. No mislim da nije skroz smisleno smanjiti broj igrača kako bi se dobrio proračun za takve stvari. Jer iako uvijek imaš 7-8 igrača koji dobivaju mrvice u utakmicama, i oni su važni i zbog trenažnog procesa i zbog situacije kao što je ova Dinamova kada ti se abnormalan broj igrača ozlijedi, razboli ili dobije kartone.
No ponavljam, slažem se s idejom o ulaganju u trenerski kadar.

Pričamo o klubu koji ima jedan teren na kojem treniraju svi uzrasti. Ja kada sam čuo taj podatak nisam mogao vjerovati, ali potvrđen je iz više izvora, tako da je očito stvarno tako.
Priča o "našoj dici" je uvijek dobro došla, ali ta priča pada u vodu čim rezultat ne prati. Pjevali su navijači Hajduka o dugoj cesti, ali svoje riječi nisu pretočili u djela. Naslov prvaka je prerastao u opsjednutost, i gledajući sa strane čini se da se riskira sve kako bi se do tog naslova došlo. A sam naslov kao takav ne bi puno donio. Ismijavalo se Lozu prošle godine kada je rekao otprilike "koji su benefiti toga", a kad čovjek malo dublje promisli, imao je pravo! OK, naslov bi donio novi val euforije, feštu po Splitu koja bi donijela milijun klikova na youtubeu, donio bi kvalifikacije za ligu prvaka i lakši put bar do konferencijske lige. Ali šta ako bi se ispadalo na prvim stepenicama, a Hajduku su se događale Gzire i Toboli posljednjih godina? 
Zlatko Dalić je kod Reića rekao nešto slično kao što si ti napisao, da Hajduk mora igrati sa domaćim igračima kojima bi pomogla tri-četiri "sa strane", po mogućnosti iz zemalja bivše Juge. Zbog jezika, ali i zato što više znaju o tome šta Hajduk predstavlja u nogometnoj Hrvatskoj. Međutim, ismijan je, iznapadan, izivrijeđan, kao da je rekao ne znam šta. A preporučujem svima da još jednom pogledaju, od 47. minute https://youtu.be/5SlXXHhvXp8?si=zZekU8c8V4UKENJn&t=2823
"Nisam puno upućen i neću puno o tome govoriti. Da sam ja nešto bio odlučivao, vodio tu neku priču, ja bih nakon onog finala lige mladih tih 10 igrača stavio u prvu ekipu. I bio bi s njima treći opet." Onda Reić nešto laprda, pa opet Dalić: "Hajduk dođe i igra finale europske lige mladih. Ti moraš tih 7-10 igrača staviti u prvu ekipu. Mi smo osvojli prvenstvo Jugoslavije 85. godine, nas je 5-6 ušlo u prvu ekipu: Ante Miše, Marin Lalić, Alen Bokšić, ja, Štimac, Jarni, Andrijašević..."
Sjetimo se reakcija navijača Hajduka, a i ovdje na Tribini je mislim bilo napada na Dalića nakon tog intervjua. OK, on je možda pretjerao (mislim svjesno) sa 10, pa je kasnije objasnio da bi ostavio 4-5 iskusnih od kojih bi ti juniori učili i ne napao naslov, nego bio treći. Sa momčadi koja bi sigurno bila jeftinija, koja bi skupila iskustvo s kojim bi godinu-dvije potom možda i ozbiljno napala naslov. Osobno mislim da ništa sporno nije rekao, ali ispalo je da je najveći neprijatelj Hajduka. Nedavno se pričalo o Šegi, i zašto ga Hajduk nije mogao istrpiti, pa su dečki ustanovili da klub poput Hajduka nije mogao čekati ove 3-4 godine da Šego stasa i bude ovo što je danas. Zašto? Zato što ne bi osvojio onu ligu prvaka i tri naslova prvaka Hrvatske? Ah da, nije ih osvojio svakako, a umjesto Šege čekalo se da proradi nekakav Dajaku, Kacaniklic, Jairo ili Anello. 
 
 

Druge momčadi su ukinute nakon što im je savez zabranio sudjelovanje u drugom rangu tj. prvoj ligi kako se ona sada zove. Nebulozna odluka, ali ni klubovi se nisu previše žalili jer servisirati dvije momčadi nije jeftino. Međutim, dugoročno gledano klubovi su zapravo profitirali od tih drugih momčadi, ako pogledamo koji igrači su se profilirali kroz druge momčadi, i kakve transfere su neki od njih ostvarili. Koliko sam upućen o ponovnom uvođenju drugih momčadi se priča, Boto iz Osijeka je radio najveći pritisak da se takvo šta pokrene, pa ćemo vidjeti da li će nešto od toga biti. Razumijem drugoligaše da im ne odgovara da jedan Dinamo može spustiti, lupam sad bezveze, Baturinu u tu ekipu, pa on onda odigra utakmicu protiv tebe, a protiv tvog rivala ne... ali ako druge momčadi mogu participirati u drugoj španjolskoj ligi, u drugoj portugalskoj, ne vidim zašto se ne bi mogao pronaći model da tako bude i kod nas. 
Ove druge dvije opcije koje si spomenuo nisu optimalne, jer u obje nemaš igrača pod svojom kontrolom. OK, u nekoj vrsti filijale - kakva je (nažalost) Lokomotiva jedno vrijeme bila Dinamu - ti imaš kontrolu i razvijaš igrače na istom nivou. Ali filijala je vjerojatno još skuplja od klasičnih drugih momčadi, dok klub partner ne nudi idealan razvoj mladom igraču po tvojim uvjetima. Zato sam za ponovno uvođenje drugih momčadi. 
A za one koji su prerasli drugu ligu, a nisi siguran da ti već mogu pomoći u prvoj momčadi, ostaje klasična posudba.  

Što je najgore, oni nisu plovili nemirnim morem. Da se nadostavim na tvoju metaforu: Podiglo se tek par valova, a oni su odlučili probušiti rupu na brodu, da vide šta će se dogoditi. Dovoljno je vremena da se situacija spasi, ali za razliku od prošle sezone kada sam za Božić bio apsolutno uvjeren da ćemo dostići rivale, što se i dogodoilo, ovog Božića sam bio ipak malo tiši. Hajduk je ozbiljniji protivnik nego lani, više mentalno nego igrački (mada se kod Hajduka to promijeni u dvije utakmice) a Rijeka je možda čak slabija, ali još jednom neopterećena i zbog toga dodatno opasna.

Na proste faktore rastavljena promašena politika Dinama. Panika je neprijatelj u svakoj situaciji, ali Dinamo je to digao na razinu više. Možemo to usporediti kao da ploviš brodom miljama od obale, nemirnim morem koje je puno zvijeri, bjesni oluja, valovi se razbijaju o trup... i ti umjesto da se zavežeš za kormilo i pokušaš isploviti u mirne vode - skočiš preko palube i kreneš plivati. E sretno moj Zeko i ekipa, puno spretniji plivači su se tu podavili. 

Za Havertza se slazem evo vec je u postavi protiv Newcastla, stvarno ne znam Arsenal ove sezone nema srece sa ozljedama i bilo sta da osvoje je ogromni +