Moj savjet je da pokušaš fokusirati tekst oko neke glavne teze, što bi ovdje vjerojatno bilo da su ozljede ozbiljno utjecale na stanje momčadi i rezultate ove sezone. Tipa kreneš s tim kako su lani izgubili utrku gdje su ušli u završnicu prvenstva na prvom mjestu, pa ako se problem gubitka titule vidio u dubini kadra kako su to pokušali riješiti i onda sve nedaće koje su ih zadesile ove sezone i kako koja ozljeda utječe na igru - što koji igrač daje momčadi, zbog čega su toliko bitni i zašto je bez njih teže. 
 
Trenutno stanje u natjecanjima ne treba biti ovoliko dugo, pogotovo Carabao kup, nego možda spomenuti čisto da pokaže u kakvom su stanju rezultatski, eventualno usporediti s prošlom sezonom gdje su izgubili ukupno 25 bodova, a ove dosad već 20. Uglavnom, pokušaj provesti čitatelja kroz neki slijed događaja uz objašnjenja zbog čega se nešto dogodilo ili kakav utjecaj ima, ukoliko je moguće. Samo piši, svaki idući tekst će sigurno biti još bolji od prethodnog

Sigurno je da bi Van Dijk bio u tom rangu najboljih ikada. Ipak, vučen nostalgijom prijašnjih vremena nogometa ova trojica su mi nekako draža. Oni stariji koji su gledali Bobby Moore - a, a pogotovo Englezi bi rekli da je on taj. Racionalno gledajući Van Dijk je vjerovatno ukupno kvalitetniji od njih. 

Drago mi je da te otvaranje stranice potaknulo na pisanje teksta. Ako imaš neki blog koji pišeš otprije ovakve i slične tekstove, slobodno stavi link za njega da ljudi mogu pogledati. Ako ne, Tribina može idealno poslužiti :)

Gdje bi vam Van Dijk došao na toj listi?
Znam da nije još završio svoju karijeru, ali računajmo da mu je ovo zadnja sezona u Liverpoolovom dresu, čisto zbog priče. Uostalom, proveo je 10 sezona u Premier ligi (7 i pol u Liverpoolu), odigrao 283 utamice što je više od Nemanje, tako da je odigrao dovoljno da ga se razmatra za te liste.

Nogomet je sport u kojem na terenu igra 11 igrača, a ne jedan. Prvo mjesto na tablici i najbolja obrana lige rezultat su zajedničkog rada prošlog i sadašnjeg trenera, cijele momčadi i ljudi iz uprave koji osiguravaju stabilnost kluba. Unatoč pet puta manjem budžetu od Dinama i dvostruko manjem od Hajduka, Rijeka je i dalje vodeća na tablici – što je samo po sebi izvanredan uspjeh.  
Kada govorimo o transferu Nike Galešića, njegova vrijednost mjeri se iznosom koji će u fiksnoj vrijednosti sjesti na račun kluba, uz dodatne bonuse, te ukupnom vrijednošću koja uključuje budući transfer Jankovića po minimalno tržišnoj cijeni. Ako je neki igrač prije nekoliko godina otišao za određeni iznos, to je zato što je tada netko bio voljan platiti tu cijenu u specifičnim okolnostima. Siguran sam da bi Galešić otišao u Bundesligu za 8 milijuna eura da je takva ponuda postojala – ali očito nije. I pitanje je bi li je ikada bilo.  
Izjave da će Niko jednog dana otići za 7 milijuna eura dio su strategije podizanja cijene i postizanja optimalnog iznosa za igrača koji već sada privlači interes. Što bi se dogodilo da je Damir Mišković izjavio kako Galešić mora biti prodan ove zime za bilo koji iznos, kao što bi možda bio slučaj da je igrač Hajduka? Kako bi ga tada etiketirali, ako ga već sada nazivaju "klaunom"?  
Naravno, možda je bilo poteza koji su mogli biti bolje odrađeni, posebno u kontekstu trenera i potencijalnih investitora. Nitko nije savršen. No, kao osoba koja nije navijač Rijeke i koja živi na drugom kraju Hrvatske, mogu slobodno reći da Riječani imaju mnogo razloga za zadovoljstvo. Stabilnost kluba, moderna infrastruktura i činjenica da svaki mladi igrač koji ne može pronaći mjesto u Dinamu vidi Rijeku kao idealnu destinaciju – sve su to postignuća koja nisu nastala slučajno. Netko je to stvorio, i to zaslužuje priznanje i poštovanje.

Kažeš: "Poanta ovog teksta je ukazati na razlike u percepcijama uprava klubova, navijača i medija". Nisu navijači i mediji stvorili percepciju o Miškoviću, on je sam stvorio sliku o sebi:- vičeš na sva zvona da Rijeka ide po duplu krunu, pa nakon što ojačaš konkurenta, kažeš da se Rijeka ne bori za naslov.- u ovoj i prošloj sezoni imaš dobit na transferima od preko 20 miliona eura, a istovremeno dižeš pretplate navijačima za 100%.- zicaš novac okolo od kojekakvih biznismena, a u zamjenu obećaš minute za sina u hrvatskom prvoligašu. Onda se radi toga još posvađaš s trenerom koji ima odlične rezultate. - izjaviš da ti najbolji stoper ne ide nikud ispod 7 miliona, pa ga za par tjedana prodaš za 3.5 miliona.Na taj način ti sam sebi stavljaš etiketu klauna na čelo. I naravno da će se svaki tvoj sljedeći potez gledati pod povećalom. I da , nije ovaj transfer 6.5 ili 7 miliona eura. On je 3 miliona odmah i 500 tisuća kroz bonuse. Možemo reći 3.5 miliona eura.Pa Osijek je prije 5 godina prodao Boška Šutala , koji tada nije imao ni 30 utakmica u HNL-u, za 4 miliona. Prije 5 godina , kada su cijene bile još i manje. A Galešić ima nešto ispod 100 nastupa u ligi.

Poanta ovog teksta je ukazati na razlike u percepcijama uprava klubova, navijača i medija.
Činjenica je da šira javnost često nije ni približno dovoljno upoznata sa svakodnevnim dinamikama upravljanja sportskim kolektivima u okolnostima u kojima se oni nalaze. Budući da uprave rijetko iznose detaljna obrazloženja svojih odluka jer su fokusirane na svoj posao, stvara se apsurdna situacija. Navijači često kritiziraju uprave koje, unatoč ograničenim resursima, godinama ostvaruju rezultatski maksimum, dok mediji dodatno raspiruju vatru, potičući nepotrebne kontroverze i zanemarujući širi kontekst – tržišne i realne uvjete u kojima klubovi posluju.  
Primjerice, ovaj transfer predstavlja trenutnu i potencijalnu vrijednost od 5,5 do 6 milijuna eura, uključujući bonuse i budući transfer Jankovića. To je iznos koji će Dinamo platiti sada, a možda nikada više. Ujedno, ovaj transfer postavlja novi rekord u HNL-u. Međutim, razinu interesa stranih klubova i iznos koji bi oni eventualno bili spremni ponuditi ne možemo znati – ni navijači ni javnost.  
Odakle, onda, zaključak da ovo zasigurno nije trijumf strategije? Tko je donio konkretniju ponudu na stol? Pritom valja uzeti u obzir i velike rizike koje nosi odbijanje ovakve prilike – pad forme i vrijednosti igrača, potencijalne ozljede i mnogi drugi nepredvidivi faktori.  
S druge strane, trenutnih 3 milijuna eura može biti uloženo u perspektivnu zamjenu za igrača, rješavanje pitanja napadača (što bi dodatno omogućilo da Fruk preuzme ulogu u veznom redu, gdje je prošle sezone bio najbolji asistent lige) i možda u dovođenje golmanske zamjene – čime bi se izbjeglo da 16-godišnji vratar mora mijenjati Zlomislića u slučaju ozljede. Ti bi igrači već na proljeće igrali u HNL-u, čije osvajanje donosi daleko manju vrijednost u usporedbi s ovim transferom ili mogućom kvalifikacijom u grupnu fazu europskog natjecanja.  
Uz to, ovaj transfer može donijeti dugoročne benefite poput dolaska Filipa Benkovića i Mislava Oršića u Rijeku, produženja ugovora za Selahija ili drugih potencijalnih rješenja. Poanta je u sagledavanju šire slike – u izbjegavanju prenagljenih i nepromišljenih zaključaka te u većem poštovanju prema ljudima koji su odlučili ulagati svoj kapital u nogomet, sport i lokalnu zajednicu, umjesto u hotele i turističke projekte.  
Ovo nije samo priča o jednom transferu – ovo je priča o povjerenju, strategiji i viziji koja ide daleko izvan trenutnih emocija.

Ne znam je li Miškovićev potez izdaja emocija, ali trijumf strategije sigurno nije. Čak i ako uvažimo tvoje argumente o racionalnom poslovanju bez emocija, likvidnosti, financijskoj pragmatičnosti, tajming i kontekst transfera je loš.
U top poziciji si, najbolja si obrana lige, imaš par mladih igrača u kojima imaš solidan kapital. Dinamo, tvoj konkurent, je u rasulu. Pregovaračka pozicija Rijeke u ovom trenutku je na vrhuncu. A što ti radiš?  Usred sezone u kojoj si prvi, prodaješ svog najboljeg obrambenog igrača izravnom konkurentu po popularnoj cijeni. 
Jako jako loše, čak i ako isključimo emocije i gledamo isključivo poslovnu stranu.

Nažalost kako je Cibona presudila hrvatskoj košarci tako će Zagreb rukomet jer liga kojoj svake godine jedan klub uzme titulu i koja nema dostojne protivnike nikako ne može ništa dobro donijeti

Nažalost u medijima se stvara narativ da je Hajduk  luksuzni starački dom a upravo taj dom predvodi po broju minuta prema mladim