Analiza

Vječni luzer konačno postao pobjednik

Otkaz Ranieriju; opravdano ili ne?

BruceWayne | 02/2017

Postoje razlozi zašto obožavamo moderni nogomet: On je brz, agresivan, sa puno duela, lijepi golovi, dodavanja, potezi, ali moderni nogomet ima i svoju tamnu stranu, ona kada dođe obično se istakne puno više.  „Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti“, kada je izreka koja najbolje opisuje ono što se dogodi obično kada se ne pobjeđuje, a posljedice obično pokose one osobe na čelu ekipe, trenera.
Koliko je zapravo mala granica između osvajanje lige u najkompetitivinoj ligi na svijetu i burze, gdje su svi u istoj situaciji, sa istina nejednakim šansama za novu priliku.
Klasičan primjer za to Leicester, jedan od klubova iz donjeg doma Premiershipa, ako bi se gledala bilo koja druga sezona osim prošle, ali ta prošla bila je najbolja u povijesti kluba. Osvojen je Premiership, te ostvarena mogućnost igranja u Ligi Prvaka. Čovjeku koji dovode Leicester u Ligi Prvaka treba napraviti spomenik ispred stadiona, a što tek onda napraviti ako osvoji ligu?!

Ta čovjek zvao se (može se pisati u prošlosti) Cladio Ranieri, stari luzer, koji nije osvojio naslove ni sa Monacom, Juventom, Interom, Chelseaem, a prije Leicestera se „proslavio“ na Farskim Otocima sa svojom Grčkom. Popularni „Tinkerman“  ostvario je nemoguće, ali pametno izjavio; da su neki igrači počeli gubiti „glavu“, pretjerano pričajući o Leicesteru kao klubu koji barem je kandidat za Europu, a ponekad toliko samouvjerenje nije dobro. Iako nije bilo pretjeranih promjena u momčadi, izuzev Kantea što se na kraju ispostavilo da je on upravo glavni igrač Leicestera u pohodu na naslov, a ne niti Vardy, niti Mahrez. Probali su sa Mendyem koji se nesretno ozlijedio, sa Amarteyem, te sada sa Ndodiem, ali onakav pogodak se ne događa tako često, a kada se dogodi, onda ga se pušta direktnom konkurentu. Kada osvojite naslov prvaka, a vaše realno mjesto je od 10-15. Pozicije, onda morate shvatiti kako je vaša dosegla maksimalan nivo, i kako će nakon vrha uslijediti pad. Apsolutno nitko nije očekivao da će skupina otpadaka, te igrači koji su na granici Championshipa mogući ponovo konkurirati za naslov, pogotovo ako se ubroji podatak kako su prošle sezone svi glavni opomenti za naslov pružali toliko šanse Leicesteru, i da Tottenham nije „Tottenham“, možda danas ne bi bilo ovog svega. Ali , ova sezona je drukčija priča, trenerska krema se skupila, i svaka ekipa se dobro popunila, od Uniteda, Citya, Liverpoola, Tottenhama i bilo je svima jasno kako će Leicester se vrati tamo gdje pripada.

U tom trenutku, nitko u Leicesteru nije bio vizionar, nije znao predvidjeti i po tome orijentirati i selekcionirati ekipu. Da li je Ranieri trener na duge staze?, Vjerovatno i nije, ali on je kreator čuda i to mu je garancija da i dalje nastavi sa radom. Ali sa radom gdje će prilagoditi novi sustav prilikama koji slijede. U prijevodu, trebao je napraviti „rebidlinG“ ekipe, sa novcima iz Premieshipa, TV prava, sponzora, te prodaje Vardya, i Mahreza, jer bolje novce nije mogao dobiti za njih nego prošlo ljeto, i za sav taj novac kupiti igrače po mogućnosti mlađe koji će biti dovoljno motivirati samim time što igraju u prvaku Engleske, a opet dovoljno ambicozni da to probaju ponoviti.
Umjesto toga, „liječi“ se pozicija zadnjeg veznog, donekle se pojačava rotacija sa Slimanijem, Zeielerom, Musom, i tu je bio otprilike kraj. Ranieri također nije mogao pronaći igru, koja bi odgovarala ekipi koje je od lovine, postala lovac. Za takvu promjenu prije svega treba malo više vremena, a zatim i neki drugi igrači. Ne može imati visok posjed sa Ndodijem i Drinkwaterom, niti se prestati bazirati na prekide ako imate Fuchsa kao izvođanja, te Hutha, Slimanija, Vardya kao skakače. Leicester se u ulozi lovac nije snašao, Mendy i Schmeichel su se ozlijedili, a Mahrez je izgubio svu čaroliju iz prošle sezone. Drinkwater ne izgleda isto bez Kantea, a obrana je godinu starija, i tamo je najočitiji primjer kako je trebalo doći svježe krvi. Posebna priča je Vardy, od 21 gola i prvog strijelca, do 5 golova a prostora još manje, jer ako igrate na kontre, negdje će se pronaći prostor gdje je brzonogi napadač to moći iskorititi. Tog prostora više nije bilo, igre su postajale sve lošije, a nezadovoljstvo je raslo kako je prolazilo vrijeme.

Ranierija su izdali oni koje je stvorio: Morgan, kapetan koji prije toga nije bio po ničem poznat osim što je sa Jamajke, Schmeichel, sin bivše legende, Albringhton, jedan od 15 krila koji je odličan u pravom sistemu, a prosječan u bilo kojem drugom i na kraju, Jaime Vardy, filmski lik, veliki „hype“, a zapravo balon koji je raspuknuo kada je najviše trebao ekipi.

Ranieri nije dobio otkaz zbog rezultata, nego zbog svog „gospodskog“ vođenja momčadi. Gospodin je vjerovao bandi, a ona ga je izdala nakon što ih proslavio i poslao u legendu u koju tek sada vidimo nisu ni zaslužili biti. Leicesterov gazda opet čini kardinalnu grešku i Britaniju pokušava vratiti Mancinija, ali on srećom za Lisice odbija poziv pa će gazda imati novu priiku da dovede nekog iz skupina „vatrogasaca“ kojima nije strano spašavati mangupe u borbi za goli život.
Ranierieva karijera se opet vratila na onu točku dna, kada je otpušten, i opet slobodan, ali ovaj puta se na burzu vraća kao pobjednik, po prvi puta.

Respekt: rafael,

Ne mogu se složit'. Prvo nije ih on proslavio, nego su se sami svojim izvedbama, to ti je dosta nezgrapna rečenica. I drugo, zaista se čini da je dobio otkaz zbog rezultata… – IstraSport, 27.2.17. 13:01, 0 0 0

Netko je morao od skupine luzera, otpadaka i anonimusa napraviti momčad. JEdnostavno se sve poklopilo. REzultati su samo posljedica, bitan je uzrok/ci koji su gore navedeni.Rezultati su mjera, ali nešto je moralo biti uzrok tome.. – BruceWayne, 27.2.17. 17:01, 0 0 0

Prati nas

©2022. Sva prava pridržana.