Analiza

Laku noć moja mala Barcelona

Barcelona: kako spriječiti kraj jedne ere?

BruceWayne | 02/2017

Sudbina je htjela da na Valentinovo 2017., u gradu ljubavi, Barcelona odigra vjerovatno svoju najgoru utakmicu od one sramota u Munchenu i poraza od 7-0, ali možda Barcelona nije toliko loše odigrala koliko je PSG dobro. Već dugo nije se moglo vidjeti takva nemoć, pogotovo u tranziciji Barcelonine igre koju je PSG naplatio, i to višestruko. Nikada ne treba otpisivati šampione kao što su Messi, Iniesta, Suarez, ali dojam je kako je sve rješeno u prvoj utakmici, koja je zapravo samo kulminacija onoga što se pokušava zamaskirati već duže vrijeme: Barcelona nema igru, ali se opet od sinoć bila u igri za sva tri trofeja, iako u La Ligi već svakom minutom postaje jasno da naslov odlazi u glavni grad, ovaj puta u kraljevske odaje. 
Pred početak sezone, Barcelona je u prijelaznom roku uradila ono što je trebala: pojačala roster tako gdje je prošle sezone bila tanka, kada su ozljede postaje preveliki uteg u borbi za sve trofeje. Dovođenjem Umtitia, Gomesa, Alcacera, D.Suareza, Dignea, igrača sa velikim potecijalom i već nekoliko seniorskih sezona iza sebe na velikom nivou, kasnije i oporavljenim Rafinhom i “restartiranim” Vidalom, koji je konačno postao koristan sve do nesretne ozljede zadnjeg vikenda. 
Sve je naizgled izgledalo idealno, rotacija je proširila, glavne zvijezde su imale više vremena za odmor, ali to u stvarnosti i nije baš tako. Većina pojačanja se nije uklopila u sistem, pa je sasvim sigurno kako će Barcelona morati opet u shoping, ovaj puta puno ozblijniji. 
Važan dio Barcinog sistema, već opjevana La Masia, u zadnje vrijeme ne izbacuje toliko ključnih igrača na kojima se Barcelona može bazirati. U eri Pepa Guardiole, kostur ekipe činili su Pique, Xavi, Messi, Busquets, Iniesta, Puyol/Alba, dok su manjinu činila kvalitetna pojačanja savršena za tiki-taka igru i to se vidjelo na terenu, 3 Lige Prvaka, ali zapravo kroz zadnjih 10 godina kontinuitet polufinala te redovita borba za naslov prvaka kući. Danas je situacija dosta drugačija: glavnog sporednog igrača Xavia više nema, koliko god teško priznati, Andres Iniesta zbog godina više ne može kontinuirano pružati partije na visokoj razini dva puta tjedno, dok ostatak momčadi previše ovisi o MSN trojcu, bez dvojbe najjačem napadu na svijetu. Pad Barcelona nije nikako zbog trenera Enriquea, jer ni povezivanje sa Guardiolom nije realno. Guardiola je napravio sistem igre gdje je ubacio igre, dok Enrique je dobio sa Suarom i Neymarom najjači napad na svijetu koji se samo morao uklopiti tako da svi dobiju svoju ulogu na terenu što je on savršeno izbalansirao, inače ne bi osvojio 7 trofeja u zadnje 2 godine. 
Luis Enrique sigurno nije najbolji trener na svijetu, vjerovatno nije ni u top 10, ali je bio upravo ono što u tom trenutku Barceloni treba, čovjek koji neće nametati svoj način rada, nego će prilagoditi način igre rosteru koji ima. 
Međutim, to nikada ne može vječno trajati, i dojam je upravo kako je taj rok prošao i da treba nešto mijenjati u korjenu. 

Kraj jedne ere je neizbježan, bolje je pitanje kako napraviti bazu za izgradnju iduće ere, jer Barcelona nema trenutno igrača na kojem će graditi sebe idućih 5-10 godina. Ne treba se puno vraćati na Cruijffovu teoriju i filozofiju kako je za uspjeh ključan timski rad i timski duh. Možda je nakon slobodno se može reći Messieve ere na red mora doći i era gdje je Barcelona opet biti tim, a ne MSN i ostatak. Drugo pitanje je koliko će “velik” biti Neymar, hoće li on ikada biti Batman, a ne samo (Messiev) Robin, na kojem će se bazirati nova Barcelona. Sa povećanjem njegove uloge dolazi protupitanje da li Messi napustiti klub, što se sve češće postavlja u nogometnim koluarima. 
Htjeli mi to priznati, Messi je DNK Barcelona, njegov trenutni trademark i prva asocijacija, iako on nema karizmu jednog Ronalda, Ibrahimovića, Beckhama izvan terena, on svoju karizmu provodi na terenu. Druga stvar koja se treba priznati, Messi izvan Barcelona će biti veliki šok za nogomet i biti će teško prihvatiti ga gledati nekoliko sezona van tog okruženja. 

Barcelonina uprava će imati vrlo težak zadatak, rješiti se svog DNK-a i krenulo isponova, ili ići opet u novu prilagodbu i dovoditi nove igrače za Messiev povratak u stari sjaj, jer realno, ovaj Messi je defitivno najgori u zadnjih par sezona. 
U toj bi soluciji, Barcelona treba rješiti dva osnovna problema, to su desni bek i glavni kreator igre. Naizgled su rješenje izgleda, povratak dvojice izgubljenih sinova, Bellerina i Thiaga Alcantare. Dovođenje Bellerina iako je potpisao novi ugovor bilo bi lakše nego povratak Thiaga jer se zna koliko on znači za igru Bayerna i Barcelona bi se opet morala kockati kao sa slučajem Fabregas, jer Cesc od odlaska u Barcelonu je izgubio svoj “indentitet” u kratke dobre role u Chelseau i Furiji. Druga dva problema su stoperi, te promjena Messieve uloge u napadu. Umtiti ima veliki potencijal, to nije sporno, ali njegov partner Pique je daleko najslabija karika Barcine obrane. Ima 30 godina, što za braniča i nije toliko puno, ali dojam je puno gori što ne može sakriti ni Mascherano kojima slične probleme sa Iniestom što se tiče ozljeda i godina. Alternacija na stoperima nema previše, pogotovo kada se uzme u ozbir potrebe Barcelona da stoper mora biti dobar sa loptom u nogama, te deficitarnost same pozicije, postoje svega par igrača koji su trenutno na tržištu dostupni a da bi bili odmah pojačanje. Prvo ime je Bonucci, ali izvjesniji je odlazak Messia iz Barce, nego njegov iz Juventusa, stoga je vjerovatnost kako će Barca opet kockati kao Pep sa Stonesom, i probati dovesti Taha, Laporta, ili Kostasa Manolasa. 
Problem Messieve uloge je vrlo složen. Njegova uloga kao desno krilo, slobodnog intepretacijom lažnog krila je taktičkim varijantama jako puno obaveza imaju desni vezni i desni bek na toj strani nego Messi. Vraćanjem Messia u sredinu taj problem igrača manje u obrani više djelomično rješio, ali onda bi se izgubio Suarez kao garancija gola u gotovo svakoj utakmici. Sa njim, morala bi se povećati uloga centralnog veznog, kao što je to Xavi radio, kada je često završavao u 16-rcu kao strijelac. Ako je teško naći stopera, barem ne bi trebalo problem naći krilo, ali ni to neće biti najjednostavnije rješenje. Na prvi pogled, idealno djeluje Dembele iz Borussie, a u nekim kombinacijama bi se mogao naći i Griezmann, ili možda David Silva, ali to su samo teorijske špekulacije. Teško je i predvidjeti tko će biti novi trener Barelone, jer “ljudi iz sustava” polako manjka, te će se vjerovatno uprava morati odlučiti za nekog novog. Sampaoli je legitimni nasljednik, sa njim moguć dolazak N’zonzija, možda i Vitola, ali možda se odluče za Loppeteguia, ili Marcelinha, bivšeg trenera Villareala.U svakom slučaju, Barcelonine navijače čeka dugo a Barceloninu upravu teško i vruće ljeto.

Nikako ne treba zaboraviti ni PSG niti Emerya za kojeg zapravo nitko nije sumnjao da će biti pun pogodak, čak ni nakon relativnog lošeg početka, jer je sve izvjesnije kako će fenomelani Monaco uzeti naslov prvaka. Na početku sezone, kada je Emery dolazio a Ibrahimovi i Blanc odlazili, napisao sam kako je Emery najbolji potez prijelaznog roka, ali tek u poneke promjene u rosteru, uspjeo je pronaći pravi ritam i pravu momčad. Neizainteresiranog Ben Afru, zamijenio je odličnim Draxlerom, jer je izvjesno kako Ben Arfa ne bi mogao napraviti ritam jučerašnje Barcelone, a kamoli PSG-a. Druga promjena je možda i bitnija, a to je Krichowiak koji je veće razočaranje nego Ben Arfa, ali negdje na dnu klupe našao se mladi Rabiot je odigrao utakmicu životu. Trokut Verratti- Matuidi- Rabiot “pojeli” su Iniestru, lošeg Gomesa i tromog i sporom Busquetsa, te su čak uspjeli zatvoriti i MSN trojac, a prije svih Messia, jer svi znaju kada je Barcelona najopasnija. Primjer kako je Emery nadvladao Barcelonu i tako upisao drugu pobjedu u 24 meča u karijeri, je drugi pogodak, iako je zaigled jednostavno odrediti krivca za gol Di Marie, zapravo je krivac cijela obrana. Pustiti igrača koji je i prije znao ugroziti Barcelonu da puca sam na 25 metara u suprotni gol je amaterski potez. Neigranje Mascherana, balansa Barcelonine obrane i veznog reda, savršeno su iskoristili presingom i agresivnosti, jer je to jedini način da se pobijedi takav protivnik. Još impresivinije je kada se vidi broj godina gdje osim Cavania, Di Marie i Matuidia, većina igrača je mlađa od 25 godina, a PSG bi mogao imati rotaciju sastavljenu od igrača iz domaće škole, jer zanimljivost da uređenje PSG-a kao jednog od favorita nije samo investiranje u skupocjene prvotimce, nego i u omladinski pogon, gdje rade i bivši treneri Barcelone, a dobro se zna koliko je Francuska bogat bazen mladim igračima.

Pošto ove godine nema glavnog favorita za naslov, Emeryev stroj nakon ove utakmice, sigurn ima razloge za optizam. Pregaziti jednog takvog protivnika sigurno ne može bilo koja ekipa, ali je pitanje da li to ekipa koja je složena u godini dana može raditi u kontinuitetu. Zaslužili su malo sreće u četvrtak, a tada je sve moguće.. 

Pariza se vidi Cardiff. 

Respekt: Lumbrikata, draxy, miskee23, johnny08, baiso, cehtunger,

Slažem se: draxy, peropex,

od one-man tima napraviti skladnu ekipu. Napisao sam da PSG ne mora osvojiti Ligu Prvaka, jer sve ovisi o ždrijebu, nokaut faza je lutrija i tu se dosta toga mora poklopiti. Ali čovjek je sa Sevillom rušio Reala i Barcu, sad to isto radi. Očito da – BruceWayne, 16.2.17. 13:50, 0 0 0

je iskoristio pravi trenutak za napad na Barcu. @johnny- Treneri sam napisao čisto teorijski što se špekulira, zaboravio sam dodati Poccha i Koemanna, ali složio bi se sa tobom da su veliki problem plaće koje brand kao što se Barca još može podnijet – BruceWayne, 16.2.17. 13:52, 0 0 0

Ali pitanje koliko dugo. Trebaju velike promjene, samo je pitanje na što će se odlučiti. Ne bi bilo ni nerealno da Neymar ode, iako bi to bio najgori potez. – BruceWayne, 16.2.17. 13:53, 0 0 0

Laku noć bi Barci ipak rekao nakon uzvratne utakmice. Možda i oni pobijede PSG sa 4:0, pa ispadnu u produžecima ili na jedanaesterce. U sportu je sve moguće. Sjetimo se kako je u finalu Milan vodio 3:0 protiv Liverpoola, pa Liverpool bio prvak.. – Lumbrikata, 19.2.17. 20:50, 0 1 0

Sve je moguće ali toliko je mala vjerojatnost za to da bi se moralo veliko čudo dogoditi. PSG je preozbiljna ekipa a primi 4 gola, a da ne zabije barem jedan, kao što je to Leganes večeras napravio. – BruceWayne, 20.2.17. 0:39, 0 1 0

Prati nas

©2022. Sva prava pridržana.